I dok se znanstvenici, zdravstveni djelatnici i političari utrkuju s vremenom kako bi što prije zaustavili pandemiju koronavirusa i gospodarsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet, u Osijeku nastaju prava mala umjetnička djela u obliku krpenih lutki koja vraćaju osmijeh na lice, a koja izrađuje Mila Lončar. U srednjoj školi za primijenjenu umjetnost počela se ozbiljnije baviti likovnošću i crtanjem. Prošle godine izlagala je portrete poznatih umjetnika, ilustrirala dječju slikovnicu Silvije Šesto 'Majstorica Nola popravlja tatu', a onda se odlučila za novu lutkarsku avanturu.

'Lutke sam počela raditi krajem listopada prošle godine. Nikako se nisam nadala da će dobiti toliko pažnje, posebno u medijima. U pozitivnom sam šoku', govori nam Mila Lončar, inače po struci dizajnerica odjeće te sretno zaposlena u najpoznatijoj osječkoj tvrtki za grafički dizajn. Upravo ondje s njom smo razgovarali i obavili fotosession. Zanimalo nas je koje sve materijale i alate koristi, a ona nam je opisala i sam proces izrade.

'Koristim žicu, tekstil, vruće ljepilo, iglu i konac. Od konstrukcije, naravno, krenem. Nakon toga nađem komad krpe (neke stare majice) koji se otprilike podudara s bojom kože i krenem s rezanjem. Punilo vadim iz odbačenih plišanih igračaka te spajam glavu. Uzimam konac i iglu i krene ubadanje. Nakon što izvučem osnovne poteze iglom i koncem počinjem raditi oči, nos, usta, uši... To je ustvari najteži dio. Vrlo je sitno i izazovno je izvući ove dijelove u tekstilu vrućim ljepilom. U pištolj sam se zaljubila. To je ključni alat za izradu ovakve lutke. Kao što kist treba boji, tako meni treba pištolj za oblikovanje', pojašnjava.

Do sada ih napravila 70-ak i plan joj je, kaže, bar još toliko. 'Ali polako... Vrijeme će dati konačne odgovore. Stalno pristižu upiti radim li po narudžbama. 'Ne radim na sreću', kažem. Likove sam počela spontano raditi i prvobitno za slikovnicu Silvije Šesto, sjajne književnice izuzetnog smisla za humor. Ona je bila prva koja je rekla: 'To je sjajno, ništa ne bacaj!', jer sam se znala požaliti da nisam zadovoljna', priznaje Mila i nastavlja:

'Dogovor je takav da se može doći samo do napravljenih likova. Za sada ne radim po narudžbi, što ne znači da neću i početi u nekakvoj budućnosti', ističe. Tada će otvoriti obrt ili raditi preko autorskog ugovora. Pitamo je koju lutku joj je dosad bilo najteže, najkompliciranije izraditi i zašto te koja joj je najviše prirasla srcu.

'Ovisno o samom danu, o raspoloženju i na koju sam se nogu digla. (smijeh) Neki likovi išli su teže od ostalih, neki karakterno puno kompliciraniji - lakše. Nema pravila. Recimo, s Bandićem sam se napatila, a nisam oduševljena time kako je ispao. Također, David Bowie. Zbog njega sam izludjela i samo sam si ponavljala: 'Sad učiš, radi, Mila, radi!' Ovo je neka, hajdemo reći, nova tehnika kojom nikad nisam radila niti čula da itko radi nešto slično. Puno ljudi je mislilo da radim glavu od fimo mase ili gline, pa sam znala od dragih ljudi dobiti kritike tipa - 'zaprži' mu gore munju (za Davida Bowieja). Prijatelj je mislio da je u pitanju glina, ali kad sam mu objasnila kako radim, rekao je: 'Pa da, zašto bi radila nešto klasično? Bravo!' Lutka Krleže prirasla mi je srcu, kao i Šeks, vjerovali ili ne, ali toliko mi je sladak, rumen, simpatičan. U biti mi je svaka posebna. Na svakoj sam naučila ponešto novo o procesu, o sebi, samoj tehnici. Svaka me raduje na svoj način', naglašava dizajnerica.

Kad krene s izradom lutke, želi biti gotova isti dan. 'Ne pratim sat i koliko mi točno treba. Izgubim pojam o vremenu posebno kad radim, no kako sam po prirodi nestrpljiva, radim sve dok ne završim. Nekad to budu i dvije lutke isti dan. Primjerice Lennon i Yoko Ono. Volim zajedno raditi par. U svojem dječjem duhu ja vjerujem da se tako bolje povežu, ali ustvari im želim dati jednaku energiju. Posebno ako mi je par divan', priznaje. Rekla nam koga još svakako planira napraviti od likova i gdje drži tolike lutke.

'Na listi mi je još podosta likova, no ono što volim kod sebe to je da se pustim i da si dopustim napraviti sve što mi padne na pamet. Zbog toga je i sama lista s 40 porasla na 60, pa na 100, a sad na 140. (smijeh) U planu je ostatak Stožera, Manolić, Tito, Rodney i Del Boy, Gabi Novak, ali ne bih sve otkrila. Ima još zaista puno stranih i domaćih poznatih likova. Lutke držim posvuda. Nešto mi je na poslu, nešto u radnoj, nešto u dnevnoj sobi, a 30-ak ih je trenutno u Knjižnici Kustošija u Zagrebu. Uglavnom, zasad se snalazim', kaže. Osim po lutkama, poznata je po svojim karikaturama. Članica je Hrvatskog društva karikaturista od 2019. godine. Objasnila nam je zašto je kao sredstvo likovnog izražavanja izabrala baš karikaturu.

'Karikatura je po meni igra i najviše sam je zato izabrala. Traženje prave linije, izazov da nešto iskriviš, da nije realno, ali da je prepoznatljivo u bilo kojoj tehnici - to testira osobne granice. Kroz karikaturu po meni možeš vidjeti talent, ali isto tako brzo otkriti tko ga nema. Svakako mislim da čovjek treba raditi ono što ga raduje i veseli, koliko god imao talenta ili samo čiste vještine. Bitno je voljeti, stvarati, istraživati i igrati se. Važno je da se osjećamo ispunjenima onim što radimo. Onda je to ono pravo', poručuje Mila. Pitali smo je - je li nužno da karikaturist bude duhovit i postoji li neka granica u pretjerivanju, karikiranju te granica dobrog ukusa.

'Nekako sam mišljenja da svi prenosimo sebe svojim radom, ali sve je na kraju u oku promatrača. Umjetnost nema granica, ne smije ih imati ako mene pitaš. Osobno sam više fokusirana na portretnu karikaturu, a mislim da tu nije bitan toliko smisao za humor koliko je bitan u geg karikaturi. Granice dobrog ukusa? Sve je to individualno. Nekom se svidiš, nekome ne i to je okej. Trebamo biti različiti', smatra.

Kad je riječ o uzorima, kaže da ih nije imala kad se počela baviti karikaturom. 'Htjela sam samo imati bolji rad od onog koji sam napravila jučer. Cijenim određene kolege i divim se njihovom radu, potpisu, ali da sam pokušavala raditi na isti način, nisam. Svatko je od nas drugačiji i mislim da je najbolje pogledati u sebe, izvaditi iz sebe sve na stol i krenuti. Isto je to kao kad kuhaš. Izvadiš iz hladnjaka ono što imaš, sagledaš što možeš skuhati taj dan i - skuhaš. Skužiš što je nedostajalo i pobrineš se da to sutra bude na stolu. Učiš i radiš, igraš se. To je jedina formula da vidiš ima li smisla ono što radiš ili ne, raduje li te, razveseliš li koga', tvrdi Mila i opisuje zašto po njoj karikatura kao jedan od najzanimljivijih vidova popularne kulture polako izumire.

'Ljudi su se zaboravili igrati, povukla ih je surovost života. Zbog problema, realnih stvari i ove situacije izgubili su onaj dječji duh. To je žalosno. Svi mi imamo svoje probleme, sami smo si ih birali prošlim izborima i odlukama. No nikad nije kasno dok stvarno ne bude kasno. Dok ste živi, zdravi, mladi, čak i ako vam je 55 godina - istražujte, pitajte, igrajte se, pjevajte, kuhajte. Riješite se ljudi koji vam rade loše. Prestanite ići na kave s osobama reda radi. Radite ono što veseli vas same, a ne nekog drugog. Živimo sami sa sobom 24 sata dnevno. Budimo divni prema sebi. Radimo ono što volimo dok nije kasno. Sve dok ne štetimo drugome, sve je okej. Nebo je granica! Nesretan čovjek ne može dati sreću kad je ni sam nema', sigurna je dizajnerica. S obzirom na traženost njezinih uradaka, web shop joj je najrealnija opcija u budućnosti.

'Za sada sam fokusirana na rad, pa ćemo vidjeti kamo će me put navesti i odluke dovesti. Nikad ne znam što je sljedeće, volim iznenaditi samu sebe, tako da ne razmišljam što bi moglo biti to sljedeće. Možda se bacim u kuhare, frizere. (smijeh) Znači puštam da iznenadim samu sebe, kao i ljude kojima sam draga i prate moj rad na društvenim mrežama. U tome i jest čar, to je život. Energija u pokretu, a ja samo pratim. Ništa više. Nekima se čini da sam radoholičar, ali nisam. Opuštenjak sam. Ovo je čista strast i moja nestrpljivost oko ishoda. Znam se našaliti pa reći da sam najveći ljenjivac i zato imam sjajne ideje i rješenja', smije se simpatična Osječanka. Osim lutaka i karikatura, voli svoju obitelj i prijatelje.

'Volim razgovore sa svojim sinom. Uživam u finoj masnoj kavici, dobroj knjizi, roštilju, glazbi, šetanju, igranju, stvaranju. Šivanje, slikanje, modeliranje, lutkarenje, bilo koji kreativni pravac ispunjava me i uživam u njemu. Nekada volim biti u tišini, daleko od svih, čisto da napunim baterije. E da, volim našeg mačka Smrdu. On je karizmatičan stari gospodin od 10 kilograma koji živi kod nas u Lega - lega shopu, u kojem radim', pohvalila se. Za kraj nam je natuknula ponešto i o svojim planovima. 'Likove koje radim naći će se u slikovnici Silvije Šesto 'Milina Arka - Crodiseja'. Simpatično bi bilo napraviti arku, potrpati sve lutke na nju i obići Hrvatsku. Jer zašto ne? Ali za sada je to samo ideja. Treba to dobro razraditi i zaploviti', zaključila je Mila.