Kako i ne bi kada je riječ o atraktivnoj odjeći izrađenoj od prirodnih materijala koja pristaje svima. Ono što je čini osobito zanimljivom jest dug vijek trajanja, što odgovara rastućem interesu za kupovinu tzv. spore mode i sve većoj potrebi za održivim pristupom u proizvodnji i prodaji odjeće. Nekad se pletenje prenosilo s koljeno na koljeno, a Jelenu Petković plesti nije naučila neka starija žena - na to ju je 'navukla' kći zbog koje je danas maherica posvećena očuvanju pletiva.

'Moja tada šestogodišnja kći Roza naučila je plesti prstima u waldorfskom vrtiću. Oduševljena, isplela mi je šal. Htjela sam je pratiti u tom kreativnom zanosu, pa je to ubrzo postala zajednička stvar u kojoj je ona uživala u ulozi mentorice', prepričava nam Jelena, čiju su profesionalnu karijeru odredili marketing i PR kojima se bavila više od desetljeća.

Pletenje iglama savladala je preko tutorijala s YouTubea.

'Najteže mi je bilo pronaći adekvatan. (smijeh) Kad učiš novu vještinu, uvijek ti je najgori onaj dio kad gledaš drugoga kako lako radi ono zbog čega se ti osjećaš smotano pokušavajući skužiti shemu. Plešeš kao slon dok gledaš balet. Otprilike tako. Srećom, radiš to u intimi vlastitog doma', smije se naša sugovornica. Prvi predmet koji je isplela bila je kapa. 'Bila sam silno ponosna. Danas se baš nasmijem kad je gledam', kaže. Pitamo je zašto je pletenje opet šik i trendi.

'Ne znam je li doista jest tako. Pletenina jest. Uvijek će i biti. E sad, za pletenje nisam sigurna. Često pletem vani, što u pravilu bude jako interesantno ljudima 60 plus. Prisjete se nekog iz obitelji tko je super pleo ili nekih svojih rukotvorina. Trendi ekipa se nikad nije nešto zainteresirala za tu vrstu spontanog razgovora. Poznajem nekoliko sjajnih, pa i šik i trendi pletilja, ali malena je to brojka u odnosu na neka prijašnja vremena', smatra. Na pitanje kako to da želimo zaboraviti vještine koje nas opuštaju, razvijaju našu kreativnost i pomažu nam da pobjegnemo od užurbane svakodnevice pojašnjava nam:

'Ne romantiziram kreativni rad. Ima tu opuštanja, prepuštanja, ali i frustracije. Kreativnost ti ne dopušta da pobjegneš od sebe, suoči te sa sobom. E sad, u ovisnosti o tome koliko si sam sebi drago društvo, toliko te valjda privlače te neke vještine.' Pletenje je za nju postalo strast. Otvorila je profil na Instagramu i počela pokazivati svoju pleteninu. Šalovi i kape postajali su haljine, džemperi, suknje. Zanimalo nas koliko materijala i koliko vremena treba za izradu nekog odjevnog predmeta.

'Ajme, grozan sam sugovornik na ovu temu. U životu nisam napravila ništa prema receptu, niti bih znala napisati neki. Ako mene pitate - koliko pojedini model 'pita'. Nikad ne znam u startu što će biti od niti kojom se krenem baviti. Zaljubim se u neku boju ili osjećaj vune pod rukom. Kupim je impulzivno, koliko mi dođe. Radim s njom dok ne osjetim da uživam i da bi uživanje uskoro moglo postati mučenje ako se ne prebacim na šivanje. Nekad je to nekoliko dana, nekad dva tjedna', iskrena je. Osim vune, koristi konac, ali i druge materijale, poput likre i elastina. Njezini modeli su vesele, šarene, neobične kreacije koje razbijaju jesensko i zimsko sivilo te u kojima se svatko osjeća ugodno i toplo. Riječ je o upečatljivim komadima koji odolijevaju trendovima. Jelena nam otkriva gdje pronalazi inspiraciju za njih.

'Nalazim je u nekoj privatnoj arhivi svega što sam dosad vidjela, slušala, iskusila. Greške su nekad nevjerojatna inspiracija i rado ih prigrlim jer iz njih nastanu kreativna rješenja. Ljudi koji me okružuju također utječu na moj rad. Često ih imam na umu kad dizajniram - kako bi to pristajalo njihovoj osobnosti, tijelu. Volim ispred sebe imati cijelu siluetu imaginarne ili stvarne osobe za koju stvaram, a želim da su to različiti tipovi. Motivacija pritom nije usmjerena tome da kreiram kolekcije koje pristaju svima, već je više neki unutarnji impuls koji odmalena imam kad promatram ljude. Često se upitam kako bi oni izgledali kad bih ih odjenula. Što bih im istaknula, kako bih naglasila ono lijepo što pronalazim i vidim u njima', objasnila nam je i odgovorila na pitanje smiruje li pletenje.

'Ako se zaustaviš na šalu, kapi, dekici - čista meditacija. Jamčim. Međutim ako ode u smjeru nekog ozbiljnijeg stvaralaštva, ima i momenta kada lupaš glavu nad nekim projektima. Ne bih ga voljela da nije tako. Neke vrijedne lekcije naučilo me to o samoj sebi i životu', kaže te opisuje što utječe na njezine pletene stilove. 'Eksperimentalni pristup plus svojstva vune. Neopterećenost ishodom. Igra. Unutarnja stanja. Sklop je to mnogo faktora', veli, pojašnjavajući koliko se danas cijeni ručni rad i koje su za nju glavne prednosti ručnog rada.

'Mislim da nam je to zapisano u DNK-u. Kao da postoji nostalgija u tim rukotvorinama koja nas ne ostavi ravnodušnima. Ako je 'osuvremenjen', ručni rad neće proći nezamijećeno. Udovoljava komercijalnim kriterijima, s druge strane strši njegova komparativna prednost, a to je jedinstvenost. Svaki ručni rad je unikat i u njega je utkana duša ruku koje su ga stvorile', ističe. Kada je riječ o komadima koje najviše voli plesti, kaže da se ne ponavlja.

'Ne bih to ni znala. Ne zapisujem kako sam došla do nečeg. Radim po osjećaju i puno nesvjesnog događa se u tom procesu nastajanja. Međutim zajedničko svim komadima koje napravim su udobnost i nosivost, šarenost, pritajeni seksipil, ženstvenost bez nekog truda da se to postigne. Želim da je pletivo u službi osobe koja ga nosi, ne obratno. Kada vidim ljude oko sebe, ne želim zamijetiti pojedine odjevne predmete na njima, želim steći ukupan dojam o njima. Želim da mi njihov stil kaže tko su, što slušaju, gledaju, čitaju, do čega im je stalo', poručuje i otkriva nam koje tehnike najviše voli koristiti u radu i ima li možda neku omiljenu ili neku koju koristi za ostavljanje svog pečata.

'Jedino što je u tehničkom smislu moj potpis sklonost je odabiru nešto većih igala i jednostavnijih bodova. Razlog tome je i pomalo osobne prirode. U gustom tkanju osjećam se stisnuto i mislim da ne laska figuri. Ne volim imati osjećaj kao da sam u nekom kalupu. Volim slobodu i slobodan pad. Tako nemam dojam da me odjeća sputava', napominje Jelena. Divi se, priznaje, svakom dizajneru. 'Zaljubljena sam u kreativne ljude koji stvaraju rukama. Znam što znači riskirati i pomicati granice ručnim radom. Puno vremena i truda stavljaš na kocku riskirajući da zamisao možda neće uspjeti', tvrdi. Dotakli smo se i cijena njezinih artikala i kako ih formira jer je riječ o ručnom radu.

'Procijenim koliko bih i sama dala za takav komad i koliko on vrijedi', kaže. Dotaknuli smo se i toga kako zamišlja brend za neko vrijeme i kakvi su joj planovi.

'Nemam ih. Sve je počelo neplanirano i nastavlja se u tom duhu. Čisto strujanje s otvorenim čulima prema svemu što dolazi i kamo me to vodi. Dopuštam da me vodi intuicija. Ono što mi se čini smisleno i prirodno, to prihvaćam i razvijam, tim smjerom se krećem, a što vodi putem koji mi intuitivno nije ispravan, to ne slijedim', istaknula je i rekla može li se živjeti od pletenja. 'Ima nekih sjajnih primjera koji svjedoče o tome, nezavisnih dizajnera koji uspijevaju plasirati svoj jedinstven dizajn i baviti se samo time', uvjerava nas. Zamolili smo da nam kaže plete li svaki dan i dođu li dani u kojima za to nema inspiracije.

'Nema šanse da potrošim inspiraciju dok sam živa. Pletem svaki dan, ovisno o drugim poslovima i obavezama, ali ne prođe nijedan da ne okrenem bar nekoliko redova. Ima i onih kad radim satima, bez prestajanja. Malo mi je tih 24 sata za sve što bih htjela', naglasila je, dodajući da se divi onima koji uspijevaju zadržati svoj potpis i opstati na tako malom tržištu.

'Za to je potrebno neviđeno puno vještina. Daleko je to od glamuroznog života koji se može pretpostaviti iz letimičnog dojma. Vidim sve dijelove procesa, od ideje do provedbe zamisli te plasmana na tržište. Zahvalna sam što postoje ti svijetli primjeri koji prkose konfekciji iako nemam ništa protiv nje, dapače. Međutim ti ljudi su svjetionici za sve one koji imaju potrebu i želju za djelovanjem izvan okvira. Koji žele pomicati granice pouzdanog, provjerenog, viđenog', poručila je. Jelena trenutno radi na ostvarivanju ponuđene suradnje s web shopom i platformom koja okuplja europske dizajnere za američko tržište. 'Međutim moja zajednica na Instagramu kontinuirano me zaskoči interesom', ne skriva ponos.

Moda je uvijek bio dio njezina života. Osim što se nekada bavila manekenstvom i bila misica, bila je u organizatorskom timu najvećeg regionalnog fotografskog festivala. Među ostalim se s Josipom Rukvinom, svojim nevjenčanim suprugom, i firmom Vectrino svojedobno okitila posebnim priznanjem Drone Hero Europe, osvojenim na najvećoj europskoj poslovno-tehnološkoj konferenciji o primjeni bespilotnih letjelica UAV Expo Europe u Bruxellesu. Riječ je o projektu korištenja dronova u suzbijanju komaraca, inovativnom konceptu koji je osmišljen u suradnji s riječkom Dezinskecijom.

'Iza sebe imam puno projekata na koje sam ponosna. Neke od njih gradila sam od ideje do realizacije zahvaljujući ludoj volji da dovršavam stvari jednom kada ih započnem. Za mene kao da druga opcija niti ne postoji. Isto tako, ne ulazim u ono za što procijenim da nije moja šalica čaja. Otvorena sam za snalaženje u nepoznatom, strukturiranje, pronalazak rješenja, neobične obrate, životnu dinamiku. Slabiju kondiciju imam za neku ustaljenu i predvidivu kolotečinu', izjavila je šarmantna Šibenčanka koja dug niz godina živi u Rijeci. Na kraju nam je otkrila u čemu još uživa osim u pletenju.

'Joj, ovim pitanjem osvijestili ste mi da je popis baš podulji. Uljepšalo mi je to dan. Sitnice. Iskustva. Neka ljepota valjda, samo meni tako privlačna, koju pronađem u njima', zaključuje Jelena.