'Plan da prođem Via Adriaticu u meni se odavno rodio. Bio je to izazov postavljen iz sebičnih razloga. Kažem sebičnih, jer je to za mene bilo ispitivanje vlastitih granica, ograničenja koja mi postavljaju strahovi, ispitivanje emocija i rušenje barijera, izlaženja iz zone komfora... Međutim, kako je sama ideja sve više bujala u meni, shvatio sam da mi to nije dovoljno i da trebam neki viši cilj za takav put. Stoga sam odlučio da taj put mora biti humanitaran, s ciljem da pomognemo nekome i, na sreću, urodilo je to plodom. Uz pomoć donatora pomogli smo udruzi Brački pupoljci, a nas dvojica uživali smo u svakom trenutku', govori nam na početku razgovora Ranko Dragičević.

Prijašnji pustolovi upustili su u ovaj pothvat, a uz Ranka je bio prijatelj Daniel Lončar. Ispričao nam je kako su se spremali za njega. Njihova priča je primjer i snažna inspiracija drugima za rad na sebi, za upoznavanje prirode, motivaciju svima da pomaknu svoje limite na višu razinu. Zaslužili su poštovanje zbog neustrašivosti i izdržljivosti u svakakvim vremenskim uvjetima i neizvjesnosti koju nosi neurbano područje.

'Prvotna ideja bila je da idem sam, ali sam udovoljio želji svojih roditelja i supruge da ipak pronađem još nekoga za to. Nakon kraćeg razmišljanja odluka je pala da to bude Daniel Lončar. Bio je savršen kandidat za taj pothvat, veliki pustolov, zbog situacije s pandemijom tada nezaposleni profesor kineziologije, triatlonac i planinar. Daniel je prihvatio izazov s lakoćom i bez razmišljanja, kao da sam ga pozvao na kavu. Pripremu smo shvatili veoma ozbiljno i puna tri mjeseca odlazili na teren pod punom opremom, od Vidove gore i Mosora do Biokova. Kako sam napisao u knjizi, dva muškarca morala su u to vrijeme naći kompromis i zajednički jezik, odraditi pripreme, naučiti pomagati jedan drugome i upoznati se najdublje što smo mogli. Znali smo obojica što nas čeka – surova planina u kojoj je važno ostati priseban i donijeti odluku hladne glave - i jedino upoznajući jedan drugoga mogli smo postići taj cilj', priznaje Ranko.

Objasnio nam je zašto je odabrao baš Bračke pupoljke. Kaže da se, kad je odlučio da će to biti humanitarna akcija, nije dvoumio ni sekunde za koga će prikupljati sredstva. Budući da se udruga financira isključivo od donacija, bili su presretni što će pomoći baš njima. Riječ je o udruzi koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju.

'Godinama Udruga pruža tisuće besplatnih sati terapija za gotovo 70 djece na otoku Braču, a uz pomoć agencije CTA komunikacije, u sklopu kampanje 'Nešto zbilja važno', uspješno je promijenila Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu te djeci s teškoćama u razvoju sa svih hrvatskih otoka u studenom 2019. osigurala besplatan trajektni prijevoz na prijeko potrebne terapije na kopnu. Općenito, Brački pupoljci godišnje organiziraju oko 3200 sati besplatnih terapija za djecu s teškoćama u razvoju, a kako bi ta stručna pomoć ostala i dalje besplatna i dostupna na otoku, kolega Daniel Lončar i ja posvetili smo prelazak Vie Adriatice upravo njima. Budući da trošak jednog sata terapije prosječno košta 100 kuna, cilj akcije bio je prikupiti ukupno 110.000 kuna, odnosno barem 100 kuna po kilometru. Donatori su uplaćivali novac na račun i tako pomagali Bračkim pupoljcima. Uz prijeđenih 1100 kilometara uspjeli smo prikupiti više od 142.700 kuna', ne skriva ponos.

Pitamo ga što je bilo najljepše na putovanju i što će najviše pamtiti.

'Bez lažne skromnosti, uživali smo u svakom trenutku prolaska Via Adriatice. Bilo je to 49 najsretnijih dana u mom životu. Pamtit ću sve one ljude koji su nam pružili ruku i otvorili svoja vrata onda kad nam je bilo najpotrebnije', ističe.

Na putovanju su dotakli mnoge ljude, a i oni njih - otvarajući svoja srca. Zanimalo nas je je li bilo i nekih manje lijepih trenutaka.

'Možda će zvučati nevjerojatno, ali takvih, manje lijepih trenutaka zaista nije bilo. Sve to vrijeme Daniel i ja dotaknuli smo mnoge ljude koji su bili sretni što su postali dijelom naše priče, a mnogi od njih, osim što su nam pomagali tijekom hodanja, uplaćivali su novac za Bračke pupoljke. Ukratko rečeno, dobivali smo ljubav i širili je, a te emocije i energija su se nevjerojatno jako osjećale među svima uključenima u akciju', naglašava naš sugovornik.

Otkrio je što su sve nosili sa sobom.

'Na put smo nosili čitavu opremu za višednevan boravak u prirodi i, naravno, prije samog puta smo je testirali, pa su se tako u našem ruksaku našli odjeća, vreće za spavanje, šator, plinsko kuhalo, hrana, voda i petarde za zaštitu od divljih životinja. Ipak, najvažnije od svega, a što nismo mogli staviti u ruksak, bila je naša dobra volja te velika želja i jak motiv da ostvarimo cilj i pomognemo onima kojima je pomoć najpotrebnija', objašnjava simpatični Bračanin.

Ranko je nekoliko mjeseci nakon povratka s Via Adriatice marljivo slagao svoja sjećanja i dojmove te je nastala knjiga 'Srcem kroz planine'.

'Prilikom kretanja na Via Adriaticu nisam razmišljao o pisanju knjige, već sam se fokusirao na uspješnost akcije i naše avanture. Međutim odlučio sam napisati knjigu kao krunu i kraj cijele akcije. Dobro sam pripremio teren snimajući audiozapise na kraju svakog dana, što mi je uvelike olakšalo pisanje. Budući da se akcija sastojala od 13 etapa koje simbolično predstavljaju 13 izazova s kojima se suočavaju roditelji djece s teškoćama u razvoju, knjiga prati taj slijed i objašnjava svaku etapu u 49 poglavlja, točnije 49 dana planinarenja', rekao nam je.

Knjiga je nastala u otprilike tri mjeseca, a opisao ju je kao dnevnički zapis dvojice pustolova koji su hodali kroz planine vođeni srcem i jakim motivom pomoći djeci s poteškoćama u razvoju.

'Moram reći da sam prije prvog koraka na ruti Via Adriatica mislio da će me najviše fascinirati prirodne ljepote Hrvatske - i jesu - no ispalo je da su najveći dojam na mene ostavili pojedinci. Čovjek za čovjeka, čovjek za djecu, djeca za ispunjenje čovjekova srca. Upravo je to misao vodilja prožeta čitavom knjigom 'Srcem kroz planine' i volio bih da je pročita svatko tko osjeća i smatra kako su briga za drugoga i humanost one najvrjednije ljudske osobine', iskren je Ranko. Dakako, dio od prodaje knjige ponovno ide u humanitarne svrhe, za Udrugu 'Brački pupoljci'.

Ima i poruku za one koji se spremaju na sličan pothvat.

'Poručio bih im da ustraju ako su čvrsto odlučili učiniti to, da slušaju svoje srce, da slušaju majku prirodu i ne precjenjuju vlastite mogućnosti. To je formula za uspjeh, a kad je motiv dovoljno velik i jak, nijedna prepreka nije nesavladiva', naglašava.

Na kraju smo ga pitali planira li nastaviti s humanitarnim akcijama.

'To je moja velika želja, ali ipak se trebaju posložiti kockice kako bi se dobro i kvalitetno složila nekakva akcija koja će uroditi plodom. Svaki pojedinac može doprinijeti društvu svojim humanitarnim djelovanjem i na taj način stvoriti bolje sutra. I mala pomoć, makar bila nevidljiva, korak je u bolje sutra i prema boljem društvu, a to je ono što nam svima treba i što svatko od nas može dati', poručio je Ranko.