Želja za odmakom od užurbanog života, daleko od svakodnevice, i uživanjem u prirodi, a u novije vrijeme i zatvorene granice, strah od tuđeg smještaja te prevelikih grupa ljudi, popularizirali su putovanja kamperom. Osim klasičnog iznajmljivanja 'kuća na kotačima', sve više ljudi odlučuje se pretvoriti stare kombije u praktične pokretne domove koji imaju sve potrebno za boravak u njima. Zagrepčanka Dora Šušković Stipanović jedna je od njih. Odlučila se na kupnju kombija te njegovo redizajniranje da bi mogla uživati u nesputanosti i slobodi
Popularnost života i putovanja u kamperu ili kombiju počela se djelomično graditi jačanjem društvenih mreža, zajednice travel blogera koji su fotografijama s nevjerojatnih lokacija izazivali zazubice skrolateljima, onima koji vole škicati u tuđe živote. Dorina priča s kombijem započela je tako što je prije nekoliko godina na televiziji gledala emisiju o preuređenju malih kuća. Počela je tražiti slične sadržaje na YouTubeu i Pinterestu, a kako su joj je kupovina i preuređenje male kuće kao studentici bili nedostižni, otkrila je zajednicu van life.
'Rekla bih da su ljudi koji žive u malim kućama (tiny houses) i oni koji putuju u svojim kombijima vrlo slični. Odnosno, smatram da dijele slične životne vrijednosti, a to je ustvari ono što me najviše privlači takvom načinu života. Ono što vidim na stranim kanalima na Youtubeu, ali i među zajednicom van life, i u Hrvatskoj sve većom, to je da su to prije svega dobri ljudi, otvoreni, spremni pomoći i dobronamjerno dijeliti svoja iskustva, minimalisti, ne materijalisti, ljudi koji misle svojom glavom, ljudi koji su zanimljivi, svestrani, često samouki, koji vole učiti iz prakse i posjeduju najrazličitije vještine, znaju uživati u trenutku i iskustvu, ne u posjedovanju stvari, cijene slobodu, vole istraživati izvan, ali i unutar sebe, vole životinje, prema prirodi se odnose s poštovanjem i divljenjem, a često su orijentirani na biljnu prehranu. Ljudi takvih vrijednosti inspiriraju me i motiviraju jer i sama želim živjeti njegujući iste vrijednosti', kaže nam 27-godišnja Dora Šušković Stipanović. Njezina potraga za 'onim pravim' (kombijem) prošla je vrlo glatko.
'S obzirom na financije, željela sam kupiti stariji kombi koji će mi služiti i koji neće biti prevelik. Svog Bepa (u zajednici van life uobičajeno je da kombiju dodijeliš ime) našla sam sasvim slučajno u oglasniku. Bio je to prvi kombi koji sam išla pogledati uživo i sama premda se ne razumijem u automobile. Kasnije su ga odobrili brat i mehaničar. Bepo je 2004. godište, prešao je 160.000 kilometara i osvojio me na prvu. Marke je Kia Pregio. Nikad nisam čula za taj model, a još manje da sam ga ciljano tražila, jednostavno - sudbina. Budući da sam mlada vozačica, nisam bila sigurna kako će mi biti voziti kombi, ali on je jako zahvalan za vožnju, dizelaš je, malen je i puno pregledniji od običnog automobila, pa mi je vožnja puno ugodnija, pogotovo na uzbrdicama, koje mi je s benzincem bilo teško svladati', pojašnjava.
Zanimalo nas je koliko je trajalo uređenje i koliko je novca potrebno za takvo što. 'Bepa sam kupila prije godinu i pol, a roditeljima ništa nisam rekla. Kako zbog ljubavi živim između Splita i rodnog Zagreba, bilo ga je lako kupiti u tajnosti. Budući da sam svu ušteđevinu (17.000 kuna) uložila u kupovinu, preuređenje je moralo pričekati. Za početak mi je samo bilo važno da krenem, a sve dalje učila sam, otkrivala i štedjela usput', kaže Dora. Sada, nakon godinu i pol, njezin Bepo napokon je poprimio željen izgled iznutra.
'Cura mi je pomogla izolirati pod stiroporom, OSB pločom i linoleumom, a tata i brat pomogli su mi kamenom vunom i šperpločom izolirati zidove. Kako je teretni prostor dug svega dva i pol metra, uzak je i u njemu ne mogu stajati, nije trebalo puno materijala, a sve smo radili sami. Prije kombija ustvari nisam imala nekog iskustva s alatom, samo ono što bih vidjela promatrajući oca kako radi. Manji bračni krevet izradio je stolar za potrebe snimanja jedne reklamne kampanje u kojoj smo sudjelovali Bepo i ja. Ispod kreveta je veliko spremište s običnim plastičnim kutijama na kotačiće. Kuhinju smo izradile cura i ja od dvije daske i dvije drvene noge. U njoj se nalazi plinsko kuhalo, koje je s plinskom bocom koštalo oko 600 kuna, lavor koji glumi sudoper koštao je 30 kuna, a kanistar za vodu od 20 litara uzela sam od staraca. Tako da je Bepo napravljen vrlo jednostavno, tako da bude funkcionalan i praktičan s malo novca te puno ljubavi i truda. Naravno, osim samog preuređenja, bilo je tu još troškova', iskrena je.
Roditelji su bili začuđeni kad je izrazila želju za kombijem, zato ga je kupila u tajnosti, ali kad se vratila s njim u Zagreb usred korone i večer prije prvog velikog potresa, njezina vijest o kombiju pala je u drugi plan pa se, smije se, izvukla.
'Sad su ga skroz prihvatili i financijski mi uvijek uskoče kad zatreba oko atestiranja ili manjih popravaka, tako da su mi podrška, a vesele se i mojim novim fotografijama i videima s izleta. I moja labradorica Polly pridružuje mi se tijekom toplih mjeseci na izletima kombijem. Ona je jako topla, obožava ljude, ali voli i istraživati nove lokacije pa je odličan suputnik i čuvar. Uz nju se osjećam sigurnije na putu. I cura mi je podrška, odnosno s njom sam prvi put u životu s 25 godina kampirala u šatoru na rijeci Cetini. To me osvojilo i približilo malo drugačijem pogledu na život općenito. Većini prijatelja i ljudi koje srećem online, ali i uživo, to je zabavno, fascinantno i zanimljivo. Do sada su mi iskustva s ljudima i njihove reakcije na kombi isključivo pozitivni. Znaju mi trubnuti u vožnji i pokazati palac gore ili prokomentirati u prolazu da im se kombi jako sviđa. Jedan me gospodin na benzinskoj čak prepoznao s mog kanala na YouTubeu i to me jako razveselilo', priznaje.
Sve oko uređenja radila je sama, uz pomoć najbližih. 'Između ostalog, to je bilo moguće zato što je kombi napravljen vrlo jednostavno i tako da sve bude izvedivo, jeftino, ali i praktično, funkcionalno. Sve je u njemu trenutno manualno i na baterije, što bih ipak željela promijeniti, odnosno sljedeća stvar koja mi je neophodna solarna je ploča, kao i baterija za spremanje solarne energije. Općenito je najbolje uređivati kombi u fazama, odnosno napraviti jedan dio pa provoditi vrijeme u njemu i vidjeti kako vam odgovara ono što ste napravili, odnosno što se može bolje pa to prilagoditi, a tek onda krenuti na preuređenje nečeg drugog', savjetuje naša sugovornica.
Nema neki konkretan plan. Prije svega velika joj je želja da Bepo što duže bude 'zdrav' i da imaju još puno zajedničkih iskustava.
'Više sam orijentirana na to da uživam, da si ne radim pritisak i da mi je cijeli ovaj proces i put sam po sebi cilj. Zbog stanja s koronom i cjepivom, ali i mojim poslom, financijama te obiteljskim situacijama, mislim da ću još neko vrijeme istraživati Hrvatsku. Bepo još nije spreman za duža putovanja, upravo zbog te solarne energije koja mi je neophodna za posao jer većinu radnog vremena provedem na laptopu. No uživam u svakom izletu i u kraćim putovanjima njime jer se trenutno tako osjećam najsigurnije, a još uvijek sam na početku i tek otkrivam cijeli taj svijet. Želim istražiti i naše otoke, obići Istru. Ma cijela nam je zemlja prekrasna i sve želim upoznati i uživati u onom što mi je pred nosom', s ponosom napominje.
Osim Hrvatske, privlačne su joj istočnije zemlje jer joj se čine kao idealne za istraživanje u kombiju, a opuštene su i jeftine. Dora posljednje dvije godine unajmljuje garsonijeru u Splitu i živi na relaciji Zagreb-Split. U Zagrebu joj je obitelj, a u Splitu ljubav.
'Odmalena sam mislila da ću krenuti očevim stopama jer sam obožavala kazalište koje mi je pružalo utočište, utjehu i čaroliju, ali da skratim priču, odlučila sam studirati fizioterapiju kao mama te sam se puno educirala, ali i radila s djecom s poremećajima iz spektra autizma. Jedina sam na ovim našim prostorima završila qigong, senzornu masažu za djecu iz spektra autizma pa se nadam da ću sada, kada sam mobilna s kombijem, uspjeti pokrenuti projekt edukacije roditelja iz cijele Hrvatske tako da je oni sami svakodnevno mogu primjenjivati na svojoj djeci. Trenutno radim kao montažer videa za jednu našu profesionalnu youtubericu, a povremeno odradim i neku reklamnu kampanju s kombijem. Svestrana sam, ali nadam se da ću sve svoje vještine i talente uspjeti nekako objediniti i iskoristiti kako bih se ostvarila i zadovoljila sve svoje unutarnje potrebe - za kreativnošću, pokretačkom snagom, pomaganjem drugima', naglašava.
Nema plan preseliti se u kombi jer trenutno nije opremljen za takvo što. On joj na neki način pruža sigurnost - zna da se može skloniti u njega i otići bilo kamo ako to bude potrebno. 'Putovati u njemu nekoliko mjeseci, to bih, ali voljela bih imati neku fiksnu samoodrživu bazu (malenu kuću) i uživati u uzgoju hrane i miru na vlastitoj zemlji, a povremeno (možda za zimskih mjeseci) otići na neko duže putovanje', priznaje. Pitamo je na što treba pripaziti prilikom uređenja i što bi savjetovala drugima koji se možda odvaže na sličan pothvat.
'Uređujte dio po dio kombija te prilagođavajte dizajn svojim potrebama. Fotografije i videa na internetu su jedno, a stvarnost i ono što vama odgovara nešto sasvim drugo. Internet je dobra inspiracija, ali ne tako da se slijepo držite svega na njemu. Pazite se atesta. Nemojte atestirati kombi u kamper, a ako doista imate veliku želju, držim fige da uspijete i pritom ne izgubite živce. Kod nas ne postoji posebna kategorija kombija koji je prenamijenjen u kamper pa je procedura jako komplicirana, nejasna i na rubu izvedivog, a kadar nije dovoljno educiran niti ima iskustva s takvim vozilima. Znate kako to već ide u Lijepoj Našoj s tragikomičnom i apsurdnom birokracijom, e pa tako je i s atestiranjem kombija koji je pretvoren u kamper', poručila je Dora.
Evo koje su po njoj prednosti, a koje mane života na kotačima. 'Za početak, putovati kombijem potpuno je drugačije od uobičajenih načina putovanja, to je vrsta kampiranja. Za mene to znači da sam slobodnija. Mogu stati u mjestu koje me osvoji na putovanju, a uopće mi nije bilo u planu. Mogu se zadržati tamo gdje želim onoliko dugo koliko želim u tom trenutku. Mogu lakše putovati s psom i ne opterećivati se time jesu li u nekom smještaju ili prijevozu psi dobrodošli ili nisu. Putovati kombijem može biti jeftinije. Ako sam uređuješ kombi, stječeš nova znanja i vještine. Kad ga koristiš kao dom, svjesniji si toga koliko trošiš i posjeduješ (od vode, struje, hrane, odjeće, predmeta). Kombi te potiče da više vremena provodiš na zraku jer je premalen i služi samo za spavanje, kuhanje i držanje stvari, za sve ostalo moraš izaći iz njega. U svemu ovome netko bi izvukao neke mane, ali za mene su to posebnosti kombija koji kao takav prihvaćam i zbog toga volim. Normalno, kombi nije stan ni kuća, treba mu se prilagoditi i uživati u tome', ističe.
U svijetu je zajednica ljubitelja kombija dosta jaka. Pitamo je kakva je situacija kod nas i koliko su Hrvati otvoreni za takvu vrstu avanturizma i načina života. Dora nam govori da su ljudi od davnina živjeli kao nomadi te da neki žive u starim kamp kućicama možda zato što to vole, a možda jer je to jedino što si mogu priuštiti.
'Nekad i neki takve su nazivali čudacima ili beskućnicima, a danas to postaje sve popularnije kako među mladima, tako i među ljudima u godinama. Evo, ove godine je i film 'Nomadland', koji progovara o toj tematici, osvojio Oscara. Što se ovog novog vala van lifera tiče, da, i u Hrvatskoj nas je sve više. Mislim da je mnogo onih koji se ne eksponiraju, ali upoznajem sve više ljudi online koji imaju profile na Instagramu i to mi je jako drago. Tko zna, možda u nekoj bližoj budućnosti organiziramo i neki van life meeting u Hrvatskoj! Također, puno je ljudi koje privlači imati kombi, ali imaju predrasude misleći da je to nešto jako skupo i nedostižno pa taj san ostavljaju po strani. Novac je u ovoj priči samo jedna od izlika, mislim da sam ja stvarno pravi primjer toga da se to može učiniti i minimalnom količinom novca. Ne mora to biti nešto ekstremno, prodaja stana i dizanje kredita radi kupnje kombija, niti život u kombiju do kraja života. Prvi korak može biti odlazak autom na kampiranje jedan vikend nakon radnog tjedna', smatra.
Sve faze uređenja Bepa pokazala je na svom kanalu na Youtubeu, a pokrenula ga je prije manje od godinu dana. To je veseli, ali doista zahtijeva posvećenost i vrijeme. Na početku joj je i svaki novi video bio škola, ali zabavlja se i uživa u tome.
'Mislim da sam prva, ako ne i jedina koja na taj način prikazuje takav sadržaj na YouTubeu u Hrvatskoj. Naišla sam i na kanal Mirze Čičkušića iz BiH, oduševila sam se i odmah mu se javila. Trenutno ne zarađujem ništa od svog kanala na YouTubeu, ali evo, veselim se vidjeti je li i to moguće. Svi koji žele mogu pogledati kako to izgleda kad jedna cura preuređuje kombi u kamper te pratiti avanture s Bepom i Polly na mom kanalu Van life Croatia. I veselim se ako se vidimo negdje na cesti', zaključila je razgovor.