Još otkako se pojavio Airbnb, nema popularnijeg oblika putovanja od kratkotrajnog najma stanova. I dok je sve počelo kao boravak u prostoru u kojem inače žive 'stvarni' ljudi, danas je uglavnom riječ o surogatu za hotele. Stanovi se uređuju isključivo za iznajmljivanje, sve ih je više, a cijele četvrti ostaju bez stanovnika. Mnogi gradovi odlučili su 'uzvratiti udarac'
Sinonim za ovakav oblik smještaja svakako je spomenuti Airbnb, makar su za njim krenule i druge platforme, a osim blagodati koje pružaju gostima, sve prisutniji su problemi koje turistički najam stvara sredinama u kojima se prakticira. Posebno je to slučaj s neregistriranim smještajem koji se oglašava na platformama (gdje ih često nitko ne pita za registraciju), a da ničim ne pridonosi lokalnoj zajednici. Rezultat je vrtoglav rast cijena stanova, poskupljenje najma, onemogućavanje dugoročnog najma, tjeranje stanovnika iz popularnih kvartova, ugrožavanje infrastrukture, prekomjerni turizam...
vezane vijesti
Neki su gradovi davno pokušali uzvratiti udarac, a New York ni sudskim putem nije uspio spriječiti širenje najma, pa je na scenu stupila ljevičarska uprava Barcelone, potom cijela serija američkih gradova... Sada je krenuo novi val restrikcija i mjera protiv pretjeranog kratkoročnog najma, a EuroNews je ovih dana dao pregled što se na tom planu događa u svijetu. Hrvatske u tom procesu (još) nema, premda u nekim gradovima raste svijest o tom štetnom utjecaju, posebno na povijesne gradske jezgre. Broj apartmana i dalje galopirajuće raste, ali dio mjera koje se sada drugdje uvode kod nas već postoje, poput obveze registracije i kategorizacije stana za smještaj.
Što se na tom planu događa u svijetu? Kako piše EuroNews, austrijski glavni grad Beč, koji je inače svjetska metropola socijalnog stanovanja i najma javnih stanova, od sljedeće godine uvodi važno ograničenje. Od srpnja 2024. vlasnici stanova moći će svoje prostore iznajmljivati turistima najviše 90 dana godišnje. U nekim dijelovima grada to ograničenje postoji još od 2018., a sada će se proširiti na cijeli grad. Time žele spriječiti da se stanovi koriste isključivo za turizam.
Nešto labavije, ali slično pravilo vrijedi u Parizu. Osim što se svaki iznajmljivač mora registrirati kod gradskih vlasti (slično kao kod nas), ne smije svoj primarni stambeni prostor iznajmljivati više od 120 dana godišnje. Ako ima stan u kojem ne živi ili ako želi iznajmljivati više od propisanog broja dana, mora ga službeno registrirati kao turistički smještaj. Grad je osnovao posebni odjel koji lovi iznajmljivače 'na crno', uz kažnjavanje prekršitelja.
U Berlinu vlasnici stanova moraju imati posebnu dozvolu za iznajmljivanje na kratki rok, a 'drugi stan' mogu na takav način iznajmljivati najviše 90 dana u godini. U Münchenu pak kratkoročno iznajmljivanje cijelih stanova ograničeno je na osam tjedana godišnje, a za više dana potrebna je dozvola. Stuttgart je to ograničio na deset tjedana godišnje.
Firenca se početkom godine priključila Rimu u nametanju restrikcija turističkom iznajmljivanju apartmana. Uvedena je zabrana novih upisa na platforme za iznajmljivanje u povijesnoj gradskoj jezgri. Istu mjeru razmatraju Venecija i Milano. Dapače, talijansko ministarstvo turizma napravilo je prijedlog zakona kojim bi ograničilo kratkoročno turističko iznajmljivanje u cijeloj zemlji. Jedna od mjera je uvođenje minimuma od dva dana za unajmljivanje apartmana.
Amsterdam se ove godine stalno spominje u kontekstu borbe protiv pretjeranog turizma, pa je prisutan i ovdje. U tom gradu domaćini mogu iznajmljivati stanove najviše 30 noći u godini. Za sve iznad toga potrebna je turistička registracija. Portugal je pak prestao izdavati nove licence za turističko iznajmljivanje apartmana i soba, osim u ruralnim područjima. Sve postojeće licence bit će provjeravane svakih pet godina. Uveden je i sustav za kontrolu cijena najma, a vlasnicima takvih stanova ponuđene su porezne olakšice ako svoje apartmane opet pretvore u obične stanove za stanovanje.
Španjolska po mnogo čemu prednjači u ovoj borbi. Barcelona je još 2021. postala prvi europski grad koji je zabranio najam soba u stanovima na kratki rok, a najkraći rok na koji ih možete unajmiti je 31 dan. Poseban gradski odjel provjerava sve potencijalne ilegalce i uklanja ih s tržišta. Iznajmljivanje cijelih stanova i kuća i dalje je dozvoljeno uz licencu, slično kao kod nas. Palma de Mallorca napravila je nešto što bi mnogo stanovnika drugih gradova voljelo vidjeti: zabranili su turističko iznajmljivanje u stambenim zgradama. Tamo se preko Airbnb-a i drugih platformi mogu iznajmiti samo stanovi u privatnim kućama, i to ne u četvrtima sa zgradama. Valencia također želi zabraniti turistički najam u povijesnoj jezgri, no ta je inicijativa završila na sudu.
U Londonu domaćini smiju iznajmljivati stanove turistima najviše 90 noći u godini, osim ako službeno ne prenamijene svoj stambeni prostor u turistički. Škotska je još jedna od sredina u kojima iznajmljivači moraju napraviti ono što im je obveza i u Hrvatskoj: registrirati se i dobiti licencu za iznajmljivanje na kratki rok, a isto vrijedi u Sjevernoj Irskoj, gdje licence izdaje tamošnje ministarstvo turizma. Tek tad mogu prihvatiti prve rezervacije. Edinburgh je nedavno predstavio desetogodišnji razvojni plan koji dozvoljava gradskoj upravi da u budućnosti potpuno zabrani najam na kratki rok.
Neke od najpopularnijih američkih destinacija idu istim putem. Na havajskom otoku Oahu stanovi se ne smiju iznajmljivati na razdoblje kraće od 90 dana, a svaki okrug ima pravo sam donijeti dodatne restrikcije. U Memphisu su uveli licence za iznajmljivanje, stanovi moraju biti osigurani na najmanje milijun dolara, a vlasnici ili agenti moraju biti stalno na raspolaganju za slučaj kršenja komunalnog reda, recimo buke.
Airbnb je pokrenuo sudsku bitku protiv New Yorka, koji je krenuo u novi val restrikcija, smatrajući da su praktički zabranili rad platformi. Tamo su od srpnja uvedena stroga pravila za domaćine, od licenci do obveze održavanja nekretnina, a iznajmljivanje na kratki rok moguće je samo ako vlasnik stana može dokazati da živi u prostoru koji iznajmljuje, i to dok su gosti tamo. Zanimljiva pravila ima Palm Springs, ljetovalište u Kaliforniji: stanovi se ne smiju iznajmljivati više od 26 dana u godini i u stambenim četvrtima ne smije ih biti više od 20 posto. Ostali ne mogu dobiti dozvolu.
Najpoznatiji kanadski primjeri su Montreal i Vancouver. U prvom su sasvim zabranili registraciju novih stanova za kratki najam kako bi bilo dovoljno stanova za tamošnje stanovnike. U provinciji Quebec, kojoj pripada i Montreal, iznajmljivanje je ograničeno na 31 dan. U Vancouveru stanovi za turističko iznajmljivanje moraju biti primarni stan vlasnika. U Torontu pak domaćini ne mogu iznajmljivati više od 180 dana godišnje.
Ima i azijskih primjera. Popularna malezijska destinacija Penang u svibnju je sasvim zabranila turističko iznajmljivanje kako bi iskorijenila 'antisocijalno ponašanje turista'. Nekih iznimaka ima, poput komercijalnih stanova, koji mogu primati goste na najviše tri dana. Međutim moraju imati licencu, plaćati godišnju taksu i - najvažnije - dobiti suglasnost najmanje tri četvrtine stanovnika zgrade. I Singapur je došao vrlo blizu potpunoj zabrani. Stanovi se ne smiju iznajmljivati na manje od tri mjeseca, a u slučaju onih u državnom vlasništvu najkraći dozvoljeni najam je šest mjeseci.
