Za njima je niz modno-umjetničkih instalacija, kampanja, izložbi i revija, koje naprosto nazivaju projektima, i od kojih svaki ima ime – redni broj.  A između tih brojki, kojih je sad već 25, krije se niz većih i manjih nenumeriranih pothvata - izleti na strana tržišta, dizajn uniformi i tekstilnih elemenata interijera hotela, kao i nebrojeni komadi odjeće, nakita, torbi i obuće, od kojih svaki predstavlja jedan mali – ili malo veći – projekt za sebe.

Štovatelji ponajviše cijene njihov prepoznatljiv stil i često zastupljenu igru kontrastnog – strogoće i dekonstrukcije, maskulinog i ženstvenog, svjetla i sjene – premda će Tina i Nataša reći da im je stil vremenom toliko evoluirao, izmijenio se, izvitoperio, da im je naprosto neobično kad netko prepozna komad koji je njihovih ruku, i sinapsi, djelo.

Stil nije jedina stvar koja je za I-gle vidljivo drugačija nego što je bila 1997. godine – štošta se promijenilo otkako su dvije kolegice s Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu objedinile snage i krenule prijateljicama krojiti haljine. U kontekstu modnog svemira, a i šire, popularizacija Interneta i brze mode je svakodnevicu prijelaza milenija danas učinila jedva prepoznatljivom. Neprestana reciklaža i trivijalizacija ideje te neodrživost sustava postale su dio modne svakodnevice, utoliko da se moda danas u praksi najčešće svodi na kratkotrajni konzumeristički ushit s neizbježnim, i sve vidljivijim, socio-ekološkim posljedicama. U tom poljuljanom sustavu vrijednosti i kriterija koji nije svojstven samo modnoj sceni, ali na njoj često postaje osobito vidljiv, moglo bi se reći da je inzistiranje na originalnosti i kvaliteti postao čak i svojevrstan otpor. U slučaju I-gle, ovaj otpor vidljiv je u svakom koraku njihovog kreativno-izvedbenog procesa.

'Mi smo se na samom početku opredijelile za beskompromisnost u smislu dizajna, što je utjecalo na našu komercijalnu izvedbu, ali nismo ni u jednom trenu požalile. Nalazile jesmo na izazovne prilike, primjerice kad su nam se otvarala strana tržišta, ali kreativna žrtva nam se uvijek činila prevelikom. Tako da možemo reći da smo imale prilike preispitati te stavove i uvijek smo se vraćale inicijalnoj ideji - svaka od tih prilika zapravo nas je uvjerila koliko nam je stalo da posao koji radimo nastavimo raditi baš ovako kako ga radimo', kaže Nataša.

'Volimo se veseliti svakom novom radnom danu i volimo svakom novom komadu pristupiti kao svojevrsnom eksperimentu i igri. Bez toga, bez te pažnje, bez opsjedanja oko svakog detalja, šava i gumba, bez tog osjećaja kojeg investiramo u posao, to jednostavno nije to. Činjenica da živimo od nečeg što volimo čini nas sretnima, a i sretnicama. A sreća je nešto što nikad nismo bile voljne kompromitirati.», dodaje Tina. «Jedino tako se vidimo i idućih 20 godina.'

Studio I-gle su Martina Vrdoljak Ranilović i Nataša Mihaljčišin. Porijeklom iz Splita i Prnjavora, pod imenom I-gle djeluju od 1997. u Zagrebu.