Prvih dana rujna 2009. vrijeme je bilo tipično za umjerenu kontinentalnu klimu kojoj Istanbul pripada, te nas je svih dana našeg boravka rashlađivao istočni vjetar. Inače, najbolje vrijeme za posjet Istanbulu je u proljeće (travanj- lipanj) i u ranu jesen (kolovoz - studeni), obzirom da su ljeta vruća i vlažna, a zime kišovite te ponekad snježne.

Nakon smještaja i odmora u prekrasnom modernom hotelu 'Ephesus' smještenom u Europskom dijelu grada (sam grad je podijeljen na moderni Europski i stari Azijski), već prvi dan nas je čekalo putovanje u prošlost. Naš cilj su bili Aja Sofya i palača Topkapi. Dvije građevine u neposrednoj blizini jedna drugoj zadivile su nas ne samo svojom veličinom, starošću i stilom, već i nevjerojatnom energijom koja u sebi prožima duh triju velikih carstava: rimskog, bizantskog i otomanskog. Aja Sofija, nekad džamija, a od 1935. muzej, danas je glavno turističko odredište, koja neke ipak može razočarati. Naime, iako je riječ o palači izrađenoj u potpunosti iz kamena, sa najvećom kupolom na svijetu (visine 56 metara!) u kojoj svaki detalj, poput čipkastih kruni na stupovima, je remek djelo samo po sebi, zbog visokih troškova restauracije mnogi dijelovi još čekaju da zabljesnu u punini.

No Topkapi nikog neće ostaviti ravnodušnim. Više od 400 godina glavna palača Otomanskog carstva, a danas spomenik UNESCO-a, reprezentativni je primjer materijalnog i kulturnog bogatstva te velike dinastije, te je i 5 sati malo da se vide sve kolekcije porculana, oružja, minijatura, murala, kaligrafskih zapisa i dijamanata. Karte i za Aju Sofiju i Topkapi obzirom na doživljaj nisu u skupe (svaka po 20 Novih turskih lira - NTL ili u protuvrijednosti 10 EUR) uvijek treba imati NTL, jer nažalost u Europskom gradu kulture 2010. platiti karte Eurima je nemoguće, no ipak treba naglasiti da su čak i u tako starim zgradama svi dijelovi prilagođeni osobama sa invaliditetom.

Poseban doživljaj 2. dan je bio posjet Kapali Çarşı-Velikom Bazaru. Nevjerojatno čista natkrivena tržnica sa više od 60 ulica koje se spajaju poprečno na glavnu, i više od 4000 trgovina i štandova pružaju vam uvid u bogatstvo koje može biti vaše uz malo (još uvijek obaveznog, no ne više toliko uspješnog kao prije 10-ak god, kad se cijena mogla smanjiti za više od 60%) cjenkanja. Ručno rađeni sagovi, keramika, staklo, koža, suveniri i zlato koje se osobito višestruko isplati kupiti, jer i danas kad cijena zlata raste, cijene su više nego pristupačne, te vratiti se kući bez bar jednog para naušnica ili prstena je zaista grijeh.

Nakon šoping ture, kojom su utažene naše materijalističke želje, vožnja Bosporom 3. dan našeg boravka predstavljala je pravu hranu za dušu. Jedinstveni je doživljaj vidjeti veličanstvene rezidencije duž Bospora, uključujući palaču Dolmabahçe, velebnu sultansku rezidenciju iz 19. st., no tijekom vožnje shvatila sam da sve predrasude koje imamo o Turskoj, o prljavštini, nekvalitetnoj robi, krađama koje se događaju turistima, su samo to - predrasude. Ljudi su iznimno ljubazni, druželjubivi, a nerijetko i govore hrvatski. Svaki kutak Istanbula blista od čistoće, na najprometnijoj ulici Taksim kojom tijekom večeri prođu deseci tisuća ljudi smeća gotovo pa nema, a u to nesnosnoj gužvi mi je gubitak fotoaparata upravo spriječio lokalni stanovnik, upozorivši me da će aparat ispasti iz džepa.

Ne posjetiti Plavu džamiju zaista bi bila šteta, pa smo, između ostalog, 4. dan odlučili vidjeti i tu svjetski poznatu građevinu. Džamija koja je sagrađena u 17. st. ime je dobila po boji zidnih pločica i jedno je od najvećih remek djela islamske arhitekture, te najznačajnija džamija nakon one u Meki. Neprocjenjivo je promatrati više od 200 obojenih prozora koji propuštaju dnevno svjetlo i hodati po najljepšim i najskupocjenijim ručno rađenim tepisima.

Zadnji dan je bio rezerviran za trgovački centar Cevahir. Ta ogromna moderna staklena zgrada na 6 katova je najveći šoping centar u Europi i 3. u svijetu, te gotovo da ne postoji svjetska marka odjeće, obuće, nakita i satova koju tu ne možete kupiti. Cijene su slične onima u ostatku EU, dakle ipak niže nego kod nas.

Kako je Istanbul jedini grad na svijetu koji se nalazi na dva kontinenta, Europi i Aziji, moram spomenuti i Bosporski most. Taj nevjerojatni most dug preko 1500 metara kojim dnevno prođe više od 180 tisuća vozila zaista u doslovno povezuje i prenesenom značenju pokazuje kulturu Istoka i način življenja Zapada, a ta vožnja je bilo i zadnje što smo učinile prije odlaska na aerodrom i početka nove avanture zvane prelazak granice, jer sve smo se vratile sa nekoliko kg prtljage više nego što smo se uputile na put.