Ovo su neke od izjava korisnika jednog hrvatskog osiguranja. Dakle, stvarni svijet, stvarne izjave... koje baš i ne djeluju tako stvarno. Prosudite sami!
Odmakao sam se od ruba ceste, bacio pogled na moju punicu i sletio u kanal.
Nakon razvoda od mog supruga svako općenje preuzeo je moj odvjetnik.
Između ostalog, prije moje prve prometne nezgode i nakon moje zadnje prometne nezgode nisam imao nikakvih prometnih nezgoda.
Pješak je odjednom sišao s nogostupa i bez riječi nestao ispod mog vozila.
Morala sam ispuniti toliko obrazaca da bi mi skoro bilo draže da moj dragi suprug uopće nije preminuo.
Na nekim mjestima je u međuvremenu pao snijeg. Cesta je stoga mjestimično bila stvarno klizava. Pokušao sam zakočiti. Borio sam se koliko god sam mogao, ali nije pomoglo. Udario sam u ogradu i postao bez svjestan. Tu je bio kraj mojoj svijesti.
Pregazio sam čovjeka. On je priznao svoju krivicu jer mu se to već jednom dogodilo.
Na kraju sam živaca i borim se s teškim kastritisom.
Kada sam došao kući, greškom sam skrenuo na pogrešni kolni prilaz i udario u drvo koje na tom mjestu kod mene ne stoji.
Ne znam tko mi je ukrao novčanik s obzirom da nitko od moje rodbine nije bio u blizini.
Izašao sam na cestu, odjednom je i slijeva i zdesna naišlo puno vozila, nisam znao kuda bi i tada su me udarili sa svih strana.
Vaši argumenti su stvarno slabi. Za takve izgovore morate tražiti veću budalu, a to teško da ćete naći.
Policijsko vozilo mi je dalo signal da se zaustavim. Ja sam našao stup i zaustavio se.
Pješak očito nije znao u kojem pravcu bi išao pa sam ga pregazio.
Danas Vam pišem prvi i posljednji put i ako mi ne odgovorite opet ću Vam pisati.
Moj sin nije srušio tu ženu. On je samo pokraj nje prošao, a ona je od propuha pala.
Prihoda od uzgoja stoke više nemamo. Sa smrću moga supruga sva stoka je otišla s imanja.
Kada sam htio stati na kočnicu, iste više nije bilo.
Nije mi potrebno životno osiguranje. Želim da svi budu stvarno tužni kada umrem.
Moje vozilo je jednostavno samo išlo ravno, što u zavoju neminovno vodi do slijetanja s ceste.
Vozio sam unazad niz strmu cestu, probio sam ogradu i udario u kuću. Jednostavno se nisam mogao sjetiti gdje je kočnica.
Naša vozila su se sudarila točno u trenutku kada su se srela.
Sve račune koje dobijem ne platim odmah jer za to nemam novca, nego ih ubacim u veliki bubanj iz kojega početkom svakog mjeseca povezanih očiju izvučem tri koja tada platim. Molim Vas da se strpite dok Vas ne pogodi sreća.
Nažalost, moj je otac podlegao svojoj strasti za lovom, zamijenili su ga s divljom svinjom i upucali ga.
Odmah nakon smrti mog supruga postala sam udovica.
Udario sam sa svojim vozilom u cestovni odbojnik, okrenuo sam se na krov i tada sam izgubio kontrolu nad vozilom.
Na raskrižju sam imao nepredviđeni napad daltonizma.
Drugo vozilo je udarilo u moje bez da mi prethodno najavi svoju namjeru.
Velikom brzinom mi se približavao rasvjetni stup. Pokušao sam ga cik-cak vožnjom izbjeći, ali me je svejedno pogodio u hladnjak.
I prije nego što sam ga udario, bio sam uvjeren da taj starac nikada neće stići na drugu stranu ulice.
Nevidljivo vozilo je došlo niotkud, udarilo u mene i nestalo bez traga.
Nakon što sam navršio četrdeset godina, zaspao sam za volanom.
Cijeli dan sam kupovao biljke. Kada sam došao do križanja, odjednom mi je izrastao grm pred očima pa nisam vidio drugo vozilo.
Kada sam htio udariti muhu, dohvatio sam rasvjetni stup.
Vidio sam kako njegovo tužno lice polako prelijeće ispred mene prije nego što mi je gospodin pao na krov...
Vozio sam se normalno cestom kada sam osjetio potrebu da idem na WC. Zaustavio sam se uz rub i krenuo u obližnji grm. Kada sam skinuo hlače, protivnik me je od pozadi udario bagerom.
Preuzeto s: http://gajo.blog.hr
Internetom ili e-mailovima svakodnevno kruže razni biseri, šale, mudre misli ili zanimljivosti skinute s neta, s blogova i portala, ili iz nečije glave direktno. U rubrici Fore s neta možete vidjeti neke od njih, a možda ste ih već negdje i pročitali. Imate li i vi neku dobru foru, pošaljite je nateen@t-com.hr