Elegantno odjevena, s velikim sunčanim naočalama i karijerom psihologinje, Yi Zoe Hou iz Tajvana u svojoj će zemlji prilično teško naći muža. Nakon što je prešla trideset i petu, na Tajvanu je smatraju starom curom. Svijet je globalno selo, kaže ona, pa ako ne može kod kuće, naći će muža negdje drugdje. Možda, ali budući da želi djecu, gospođica Hou nema vremena na bacanje, te ozbiljno razmišlja o korištenju banke sperme, ili da zamoli prijatelja da joj pokloni sjeme.

Do jučer teško zamisliv, njezin slučaj je znakovit zaokret u shvaćanju suvremene azijske obitelji. Je li i u Aziji odzvonilo tradicionalnom braku, pita britanski list The Economist.

Sukob s tradicijom

Zapadnjaci vole reći da je obitelj stup društva, što je u zemljama Dalekog istoka još ozbiljnija tvrdnja. Obitelj je žarište Konfucijeve etike, koja drži da se osnovni moralni princip 'xiushen' (samobitnost self-improvement), može dokazati samo unutar obitelji, dok je bivši premijer Singapura Lee Kuan Yew tvrdio da je nakon propasti tisućljetnih dinastija obitelj jedina institucija koja održava kinesku kulturu. Njezine osnovne vrijednosti - učenje, težak rad i odricanje u ime budućnosti – temelj su azijskog gospodarskog čuda, tvrdio je još 1994. premijer Yew, bojeći se da bi raspad obitelji značio i kraj singapurskog ekonomskog uspjeha.

Na Dalekom istoku na nekoliko načina sklapaju brak. Prema tradiciji, u Južnoj Aziji se on dogovara, i to vrlo rano, muškarac je dominantan, a šira obitelj vrlo važna. U Istočnoj Aziji nema više dogovorenih brakova, iako je muškarac ostao dominantan, ali šira obitelj nije toliko važna kao na Jugu, dok u Jugoistočnoj Aziji žene imaju nešto više autonomije.

Za razliku od nekih zapadnih zemalja, gdje četvrtina stanovništva starija od trideset živi u izvanbračnoj zajednici ili nikad ne sklope brak, a svaki drugi završi rastavom, u Južnoj Aziji i danas se ženi i udaje 98 posto muškaraca i žena. Tu se djeca podižu jedino uz zakonski i Božji blagoslov, pa je u Japanu 2007. samo dva posto djece rođeno izvan bračne zajednice, za razliku od Švedske gdje je 2008. čak 55 posto djece rođeno izvan braka, a na Islandu čak 66 posto. U Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji izvanbračna zajednica je gotovo nepoznat pojam, piše The Economist, a jedina je iznimka Japan u kojem 20 posto žena rođenih sedamdesetih godina izjavljuje da su živjele sa seksualnim partnerom bez ozakonjenja veze. Za Japan je to golema promjena jer je još do 2002. tek jedan do sedam posto neudatih žena živjelo s partnerom, za razliku od SAD-a, gdje je više od polovine bračnih parova od 18 do 49 godina starosti dijelilo prije vjenčanja stol i postelju. Za razliku od zapadnjaka, tradicionalni Azijati reći će da 'sreća žene leži u braku', mnogi se još protive seksu prije braka, a većina ih misli da, nakon udaje i rađanja, žena treba napustiti posao i posvetiti se obitelji.

Unatoč žilavoj tradiciji, slučaj Tajvanke YiZoe Hou dokazuje da i u Aziji bogatstvo i modernizacija donose promjene, ali na sasvim drukčiji način: na Zapadu su dovele do više razvoda i neformalnih zajednica, a u Aziji do kasnijeg ulaska u brak i manje brakova. U Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji i Hong Kongu žene se udaju do 30., a u SAD-u do 26., dok se muškarci žene do 33., a u SAD-u do 28., pa ako se još uzme u obzir i 'pokusni brak', koji u Aziji ne postoji, razlika je još značajnija. Ili se uopće ne stupa u brak. Prošle je godine trećina Japanki ušla u tridesetu neudata, a na Tajvanu 37 posto žena između 30 i 34 godine starosti bile su samice, za razliku od 13 do 15 posto Britanki i Amerikanki iste starosne dobi. Još 30 godina ranije u većini azijskih zemalja u toj je starosnoj dobi neudato bilo samo dva posto žena, pa u Južnoj Koreji muškarci govore o 'ženskom štrajku'. Doduše, u Švedskoj je čak 41 posto žena u kasnim tridesetima neudato, ali samo zato što brak nestaje kao institucija, pa žive i rađaju izvan braka, za razliku od Azijatkinja koje žive u - celibatu. Razlozi?

Riječ je, dakako, o sukobu s tradicijom. Od bračnog para tradicionalno se očekuje da se odmah nakon vjenčanja primi posla i rađa djecu, te je odgoda braka zapravo odgoda rađanja, a posljedica ozbiljan pad nataliteta. U Istočnoj Aziji žena krajem šezdesetih prosječno je rađala 5,3, a danas samo 1,6 djece. Razlog je također obrazovanje i zaposlenost žena – danas su u Južnoj Koreji 50 posto diplomanata žene, a jedno istraživanje u Pekingu 2003. pokazalo je da ih je polovina neudata. Svaka je druga navela da im brak ne treba, budući da su financijski neovisne, dok u Južnoj Koreji takve zovu 'zlatne gospođice'. Više obrazovanje znači manju šansu za pronalaženje partnera jer, prema tradiciji, žene se moraju udati za muškarca bolje obrazovanog ili boljeg materijalnog stanja od njih, pa kako su danas jednako obrazovane ili bolje zarađuju od muškarca, izbor je znatno sužen. Od žena se također tradicionalno očekuje da drže pet uglova u kući i same odgajaju djecu, te im je lakše od toga odustati ukoliko ih zanima karijera.

Šavovi pucaju na sve strane

U mnogoljudnoj Kini brak je i danas obvezna društvena norma, a u Indiji još vrijedi ugovoreni brak. Sudeći prema ta dva diva, Azijati žive u tradicionalnim obiteljima, ali šavovi pucaju na sve strane. U Indiji najveća online agencija na svijetu za spajanje parova (Shaadi.com) zamjenjuje dogovor roditelja, koji je potom samo formalan, dok u Kini migracija milijuna sa sela u grad dramatično mijenja obiteljski život. Raste broj razvoda zbog odvojenog života, a ako bračni par dođe zajedno u grad, za sobom ostavlja djecu na brigu roditeljima ili rodbini. Podaci Kineske federacije žena pokazuju da je 2008. čak 58 milijuna djece ostavljeno na čuvanje 'baka servisu'.

Ima još nešto. U kulturi u kojoj je sin ponos obitelji, a kći nužno zlo, otkako se može ustanoviti spol fetusa, mnogi se rješavaju ženske djece, zbog čega je prošle godine u Kini rođeno 118, a u Indiji 109 dječaka u odnosu na 100 djevojčica. Prema procjeni sociologa s Harvarda Avrahama Ebensteina, osam posto Kineza starijih od 25 godina zbog toga do 2030. neće moći naći partnericu, a do 2050. čak 60 milijuna Kineza i Indijaca u životnoj dobi od 25 do 50 godina neće naći ženu – jednako koliko će te godine u cijeloj Americi biti muškaraca iste životne dobi!

Prema neoženjenima, azijska društva prilično su surova.Japanci ih zovu 'jalovi samci', dok Kinezi neudate žene zovu sheng-nu (ženski otpadak), a neoženjene guang gun (suha grana). Kako će inflacija muškaraca utjecati na odnose među spolovima? Hoće li se povećati prostitucija? Hoće li se ženama trgovati kao robom ili će se žene udavati za nekoliko muževa? U nedostatku žena, na Tajvanu je već 2002. godine 27 posto brakova sklopljeno sa strankinjama, piše The Economist, a svako osmo dijete te je godine bilo rođeno u miješanoj obitelji. U južnokorejanskoj provinciji Južna Jeolla 44 posto farmera 2009. zbog deficita domaćih cura oženilo se strankinjama.

Nešto se tako u azijskoj obitelji ozbiljno mijenja, a u objašnjavanju uzroka, neki se pozivaju na prošla vremena, kada je u Irskoj koncem devetnaestog, a u SAD i Europi tridesetih godina prošloga stoljeća došlo do drastičnog pada sklopljenih brakova. No, na Zapadu se to događalo u vremenima ekonomskih kriza, za razliku od Azije koja krizu tradicionalnog braka proživljava u vrijeme najvećeg gospodarskog uzleta. Slučaj gospođice Yi Zoe Hou stoga nije prolazna pojava jer će se ona radije odreći braka nego da pristane na onaj po uzoru njezinih roditelja.