Nano je tada laskavo nazivan indijskom bubom, a Tata je dvojila da će uspjeti zadovoljiti potražnju za malenim automobilom premda su kapaciteti bili sposobni izbaciti 250.000 automobila godišnje. Tri godine kasnije, očekivana prodaja 20.000 do 25.000 automobila mjesečno mrtvo je slovo na papiru, a primjerice samo prošli mjesec indijski gigant uspio je pronaći tek 1.200 kupaca.

Da Nano nije zvijezda, prilično je jasno kada se u obzir uzme to da ni nakon tri godine proizvodnje Tata nije uspjela doseći planiranu jednogodišnju proizvodnju, zapravo, Indijci su sa 129.000 isporučenih primjeraka jedva uspjeli prekoračiti polovinu te cifre.

Kako je moguće da automobil poput Nana nije uspio postići veći uspjeh na domaćem terenu gdje je inicijalno lansiran?

Prst krivnje dijelom se može uperiti u Tatu koja nije pravovremeno i ispravno reagirala na prve izvještaje da je mališan sklon spontanom zapaljenju. Tata je tek nedavno krenula s nacionalnom kampanjom čiji je cilj smiriti zabrinute vlasnike i kupce. No ako je za vjerovati portalu Foreignpolicy.com, najveći je problem to što danas, čak i na tržištima s niskom kupovnom moći, nitko ne želi posjedovati automobil čiji je jedini atribut - niska cijena. Ljudi se ne vole osjećati jeftino, zaključuje FP.

Tatin Nano ne bi bilo fer svrstati ni u kategoriju promašaja, posebice stoga što automobil još nije krenuo u prodaju na ostalim tržištima osim matičnog, a ondje, zbog sigurnosnih propisa i ekoloških normi, ni neće biti toliko jeftin.

Hoće li Nano biti hit kad stigne u Europu i SAD ,ostaje za vidjeti, no ne bi nas iznenadilo da se rasplamsa sjaj ako Tata ne ponovi iste greške.