Tanja Dragović u vezi je s deset godina mlađim nogometašem! Vijest je osvanula u ženskom trač tjedniku, zatim je na dvije stranice prasnula u političkom dnevniku koji za sebe tvrdi da je ozbiljna novina, nakon čega se dnevni tabloid odmah požurio izračunati koliko će supruga našem wimbledoncu oteti kuća, stanova i ostale bračne stečevine.

'Možda izgleda kao da smo Marko i ja ljubavnici, ali mi smo samo dobri prijatelji', pravda se žena. O preljubu ništa konkretno, sve se nešto nagađa, javnost guta smiješne detalje iz privatnog života, fotografi se obrušili na Tanju, slijedeći je u korak. I bivši ministar vanjskih poslova SAD-a Colin Powell svojevremeno se tužio da ga snimaju mobitelima čak u zahodu, pa zašto to ne bi činili i naši lovci na privatnost? Muž šuti, a žena izjavljuje da nitko neće njima nametati monogamiju kao jedini prihvatljiv obrazac ponašanja

E, pa tu smo! Nikada nismo živjeli u demokratičnijim društvima nego što živimo danas, a nikada nam nisu toliko toga nametališto smijemo, a što ne smijemo. Možeš javno urlaukati 'dolje Vlada', ali ne smiješ javno pušiti. Ne smiješ ljubiti izvan braka. Ne smiješ biti debeo. Ne smiješ u Splitu biti gay. Ne smiješ imati tajni. Ne smiješ činiti ono što čine svi drugi. I pazi: uvijek te netko nadgleda. I nameće svoja pravila ponašanja, zakonskom, društvenom ili medijskom prisilom. Tako je bilo i ranije, dakako, ali ranije nije bilo tako okrutno upornog nadgledanja kao u naše doba modernih komunikacija, kada dvije razuzdane navijačice naše nogometne reprezentacije sa zadignutim majicama odmah završe na Facebooku, a potom u ostalim medijima.

Živimo u vrijeme terora vrlina, u suvremenoj diktaturi, tvrdi Harald Martenstein, kolumnist njemačkog magazina Die Zeit. Živimo u vrijeme kada intima svake javne osobe postaje javna stvar do bolesnih razmjera. Svijet je nedavno imao čast upoznati gospođu Genevieve Cook iz Australije, koja se hvali da je razdjevičila Baracka Obamu. Bilo je to 1983. godine, u vrijeme kada još nije bila u igri današnja supruga Michelle, a budući predsjednik još je bio običan student. U vrijeme afere Billa Clintona s Monicom Lewinsky, predsjednika se barem prozivalo zbog laganja, dok priča o seksualnoj inicijaciji studenta Obame nema nikakve veze s poslom u Bijeloj kući.

Kao što nema nikakve veze vijest da je Angela Merkel u samoposluzi kupila smrznutu pastrvu i komad teletine, što je uredno izvijestio tabloid Bild. Isto kao što je nakratko u javnost dospjela iscrpna biografija Mihaela Zmajlovića, iz koje smo saznali baš sve nevažne detalje iz školskih dana novog ministra zaštite okoliša. Samo Severina zna kako to izgleda kada privatna snimka oralnog seksa s dobro stojećim oženjenim poduzetnikom na internetu postane narodna zabava. Umjesto jelena i srndaća, kamere u jednoj koruškoj šumi snimile su austrijskog političara u ljubavnom klinču s nekom ženskom. Par je pobjegao u šumu, misleći da su sigurni među mokrim lišćem i mravima, no našla ih je tajna kamera koju je Lovačko društvo Koruške postavilo da bi nadgledalo hranidbene navike životinja. Identitet političara nije objavljen, ali u Austriji teče žustra rasprava o pravu na privatnost i osuđuje postavljanje neoznačenih kamera u javnom prostoru, jer bi u suprotnom posjetitelji mogli 'prilagoditi svoje ponašanje ili izbjeći nadzirano područje'.

Svako društvo ima svoje norme, moralne predodžbe i ideje o dobrom i lošem, ali u svakom društvu one su postojale i za to da se krše. Čak i u bezalkoholnom Iranu ima klubova u kojima se cuga whiskey i šeću žene bez pokrivenog lica, bez obzira na to što su dvojica građana upravo osuđena na smrt zbog pijančevanja. Čak su i u doba nacizma postojali bordeli, crno tržište i tajna okupljališta homoseksualaca. Iza službenih fasada uvijek je postojao drugi, malo stvarniji moral. Drugim riječima, kako kaže Harald Martenstein u Die Zeitu, moralne norme i zakoni ne mogu nas učiniti savršenima. Uvijek će biti nekih varalica, lažljivaca i s rukama u pekmezu poput optuženog Sanadera, pitanje je samo koliko smo efikasni i spremni da to otkrijemo.

Brutalno virenje u tuđi krevet i tanjur postalo je opća zabava, ali ne zbog toga što nam to omogućuju nove tehnologije, nego zato što smo znatiželjna vrsta, pothranjena činjenicom da se takve škakljive vijesti mogu i dobro prodati. Prije 15 godina princeza Diana i njezin ljubavnik Dodi Al Fayed platili su to glavom. Ali ono što skrivaju poznati, anonimci željni svojih pet minuta slave nudili su na pladnju u popularnom Oprah showu, učinivši voditeljicu jednom od najbogatijih žena na svijetu. Neki se možda još sjećaju onog neukusnog šoua 'Trenutak istine' na našim malim ekranima, u kojem su za par kuna sudionici izvrtali vlastitu utrobu pred milijunskim gledateljstvom, a voditeljica Jasna Nanut izjavljivala kako autori emisije 'promiču istinu kao temeljnu ljudsku vrijednost'. Ne bi čudilo da se na američkom tržištu uskoro pojavi knjiga gospođe Genevieve Cook o prvom Obaminu ljubavnom iskustvu.

Postajemo li društvo bez tajni? I društvo bez dvostrukog morala? Cijela povijest je zapravo jedan veliki skandal, jer je uvijek postojao onaj službeni život i onaj stvarni. Katarina Velika je mijenjala ljubavnike brže od posteljine, Napoleon je imao svoje seksualne mrakove, Goethe je bio pijanica, Edgar Hoower je bio gay, pape su u povijesti ostavljale za sobom djecu. Ali danas se ne bi tako lako izvukli. Dovoljno je da čelniku njemačkih konzervativaca otkriju kako je jednom, prije ženidbe i prije političke dužnosti, bio zaljubljen u šesnaestgodišnjakinju, pa da mora dati ostavku. Dovoljno je ući u trag jedne sms-poruke, pa da to bude, barem formalno, razlog za ostavku bivše ministrice okoliša Mirele Holy

Glupost ili ludost nekog 17-godišnjaka može ga za dvadeset godina stajati karijere, jer ono što oprašta Bog, ne oprašta i ne zaboravlja Google. Bez kamera, društvenih mreža, Twittera, YouTubea i WikiLeaksa bilo se lakše sakriti u neku svoju rupu, a danas možete odguglati i neku glupavu fotografiju Johna Travolte u transvestitskom izdanju, snimljenu prije tisuću godina. Pred revnošću nadglednika ćudoređa nitko nije siguran, ni (ne)vjerna Tanja Dragović, ni glumica Sienna Miller, koju je jedan tabloid ulovio kako u blagoslovljenom stanju pije čašu prošeka, te je ukorio riječima: 'Ponaša li se tako buduća mama'? U obrani ćudoređa možda su najrevnije SAD, jedna od najdemokratskijih država svijeta. Koliko je to daleko otišlo, pokazuje i primjer jednog šestogodišnjeg prvašića iz savezne države Kolorado. On se školskoj kolegici obratio riječima, refrenom nekog pop-hita koji je glasio: 'Ja sam seksi i to znam', nakon čega je dobio tri dana zabrane pohađanja nastave zbog seksualnog uznemiravanja.

Totalna transparentnost vodi totalitarizmu, kaže jedan od čelnika izdavačke kuće Springer, Mathias Döpfner, pa utoliko znakovitije zvuče riječi fejsbukovskog cara Marka Zuckerberga, koji kaže: 'Onaj tko nema što skrivati, ne treba se bojati transparentnosti.' Transparentnost tako postaje izlika da svakome izvrnete utrobu pred milijunima voajera.