'Ovisnost ne može stvoriti zadovoljstvo zato što, naposljetku, zadovoljstvo prelazi krivulju ushita i kreće prema smirivanju, dok ovisnost ostaje na vrhu uzbuđenja', piše David Richo u svojoj knjizi 'Kako biti odrasla osoba vezi' u izdanju Planetopije.

Kako kaže autor knjige, ovisnost također nalikuje na bezuvjetnu ljubav, no u ovisnosti se kvačimo za drugoga, ali se ne povezujemo. 'Sjećate se 'Orkanskih visova'? Smatraju se veličanstvenom ljubavnom pričom, no zapravo je to velika saga o ovisnosti', piše autor u knjizi 'Kako biti odrasla osoba vezi'.

U zrelim odnosima povezujemo se onako kako smo to činili i u prvim godinama. Ako je tada postojalo disfunkcionalno vezivanje, onda smo vjerojatno savršene mete za ovisničku vezu u kasnijim godinama.

No, autor knjige upozorava: 'Ovisnost sa sobom nosi još jedan problem: i odbijanje i prihvaćanje pokreću navalu adrenalina, stoga je ovisniku oboje jednako uzbudljivo.' Adrenalin nas preplavljuje i na dolasku i na odlasku; 'nafiksani' smo čak i u trenutku prekida. Od partnera možemo dobiti dozu čak i kada ga napustimo. Takva vrsta ovisnosti često prati pravilo 'zavedi i povuci se', tvrdi autor.

Ovisnost u odnosima gradi se na projekciji. U filmu 'Zameo ih vjetar' Scarlet O'Hara kaže: 'Voljela sam nešto umjetno. Načinila sam odijelo od tkanine i zaljubila se u njega i tjerala da ga nosi, pristajalo mu ono ili ne. Nisam vidjela što je ustvari bio. I dalje sam voljela lijepu odjeću, a ne njega.' Na kraju priče dodaje: 'Voljela sam nešto što ne postoji.' Rekavši to, hrabro zaključuje: 'Nisam bila žrtva projekcije. Preuzimam odgovornost za njezin nastanak i njezino držanje.'

Ovisnost o vezama ili seksu nikada nije jednostavna. Jedna strana može biti snažnije privučena od druge, no što je jedan poželjniji, to se osjeća voljenijim i posjeduje veći nadzor nad načinom kako će uzvratiti, ili uopće neće. Takvoj bolnoj vezi jedna osoba kreće izravno, dok se druga utječe neizravnom uzorku zavođenja i povlačenja. Na pozornici nikad nismo sami, drugi glumac uvijek igra svoju ulogu, kaže autor knjige.

U zdravim odnosima se povezujemo, ali ne i vežemo. Možemo posjedovati samo ono što posjeduje nas. To vodi u veliku ironiju ovisničkih odnosa – vežemo se i stoga 'ne-imamo'. Druga ironija skriva se u činjenici da se, što se više uzdamo u nekoga tražeći sigurnost, osjećamo manje sigurnima. Ponekad je strašno shvatiti koliko je utjecaj na naš život i misli stekao partner. Ponekad reagiramo na 'kontrafobičan' način, kaže autor, i približavamo mu se još više. Muškarci ovisni o ženama pitaju: 'Jesam li koristio žene da održim dio sebe za koji sumnjam da bi mogao opstati samostalno?'

Ovisničke čežnje nisu sigurni znakovi slabosti, bolesti ili nedostatnosti, kaže autor. Svi smo mi kandidati. Nepobitna je činjenica da neuzvraćena ljubav pojačava žudnju u odnosu. Zapravo, arhetipska tema ovisničkog vezivanja ponavlja se tijekom cijele povijesti. Nismo sami u misteriju užitka s patnjom. Suosjećanje prema sebi i sagledavanje vlastitih nevolja dobrodušno bez srama, grizodušja ili zloće, našoj će ljudskoj drami podariti sretan kraj, tvrdi autor.

Unatoč negativnim, ovisnost u sebi nosi i brojne pozitivne značajke. Pa, kako piše autor knjige 'Kako biti odrasla osoba vezi', u vlastitim ovisnostima otkrivamo gdje leže naši djetinji gubici, gdje su naše neostvarene potrebe, gdje nam je bol još neizliječena. Otkrivamo koliko su naše potrebe uistinu nezadovoljene, koliko smo ožalošćeni i odbačeni. To je još jedan način kako ovisnost može biti put do duhovnog buđenja – ona nam pomaže otpuštati ego, naviku vjerovanja da nadziremo vlastite emocije, želje i potrebe. Bol ovisnosti, dakle, nije ni loša ni nekorisna. I napokon, ovisnost otkriva našu upornost, našu izdržljivost da dopremo do onog željenoga. Iako je objekt neprikladan, naš jednostrani fokus pokazuje da moramo obratiti pozornost i posegnuti za sobom.

'Kakav sjajan ljudski paradoks – tragamo za onim što ne možemo primiti od onih koji nam to nisu sposobni pružiti. Očajnički se i jalovo držimo onoga što ne možemo stvoriti zato što mislimo da nam je potrebno,' zaključuje David Richo u svojoj knjizi 'Kako biti odrasla osoba vezi'.