Michael Stirrat i njegovi suradnici sa Sveučilišta St. Andrews krenuli su od opće poznate činjenice da je pribavljanje hrane dio udvaranja kod mnogih životinjskih vrsta, od kukaca do čimpanzi, te da je kod većine tih vrsta mužjak taj koji pribavlja hranu za ženku. Međutim, pretpostavili su i da kvaliteta mužjaka, odnosno ženke u toj igri utječe na spremnost ulaganja u igru.

Stoga su organizirali hipotetske sudare na slijepo i pitali sudionike koliko bi oni bili spremni sudjelovati u plaćanju računa. U istraživanju je sudjelovalo 245 muškaraca i 171 žena. Oni su prvo procijenili koliko sami sebe smatraju atraktivnima, a zatim su im istraživači pokazali 12 fotografija lica osoba suprotnoga spola – koje su varirale od neatraktivnih do izrazito zgodnih. Ispitanici su morali zamisliti da su izašli na večeru s tom osobom te reći kako žele da se plati račun. Otprilike polovica žena (47 posto) i polovica muškaraca (50 posto) bila je spremna podijeliti trošak po pola. U skladu s društvenim normama, više je muškaraca nego žena reklo da su spremni platiti cijeli račun.

Međutim, oni pojedinci koji sebe smatraju vrlo atraktivnima, bili su manje spremni platiti išta – neovisno o spolu. Muškarci su bili spremniji platiti cijeli račun ako je žena bila izrazito atraktivna, ali zanimljivo je da su žene bile manje spremne platiti ako je muškarac bio atraktivan: na neki su način bile manje spremne ostati 'dužne' onim manje atraktivnima i time im se eventualno obvezati na vraćanje duga. Istraživači smatraju da prihvaćanjem plaćanja večere od najkvalitetnijeg muškarca u opticaju žene testiraju njegovu spremnost da vezu eventualno prošire i na drugi sastanak.