Promocija knjige održala se u knjižari Tisak Media u Gajevoj ulici, usred redovne subotnje špice, ali i tek dvjestotinjak metara od 'mjesta zločina', odnosno stana Radeljakovih.

Bez obzira na dobro pozicionirano mjesto i odgovarajući tajming koji jamče gomile ljudi, na promociji se, osim novinara, fotografa i kamera, okupilo tek nekoliko ljudi željnih Vlatkina autograma i posvete.

Sama promocija prošla je u nezamarajućem stilu, usmjerena isključivo na knjigu i autoricu. Na početku se okupljenima obratio urednik Života u raju, Branko Matijašević, osvrnuvši se na uspjeh knjige koja je u manje od mjesec dana prodana u zavidnih desetak tisuća primjeraka, čime je postala pravi bestseler s perspektivom da se približi rekorderki srodnog štiva, Nives Celzijus.

Vlatka je također zadovoljna prodajom, ali i samim uratkom. 'Kad sam prvi put vidjela knjigu, pročitala sam je u jednom dahu', istaknula je u obraćanju okupljenima, dodavši da je jako sretna što je uopće uspjela napisati knjigu.

'Drago mi je što su se mnogi moji znanci i neznanci identificirali s knjigom, odnosno sa mnom', nastavila je Vlatka, dodavši da joj sama zarada od knjige nije primarna, već upravo ta bliskost s čitateljima: 'Ako čovjek nešto radi, želi i zaraditi, ali ipak mi je najvažnije to prepoznavanje čitatelja.'

Nadalje se osvrnula na samu knjigu, rekavši da vjeruje da je u njoj sve uspjela objasniti te da se nada da će 'mlađe žene s manje iskustva naučiti nešto iz nje'.

'Pisanje je lijepa stvar koja mi je bliska jer sam kao mala pisala dnevnik', dodala je pred kraj, kratak govor završivši pomalo patetično: 'Ovo je moj životni projekt. Mislim da će mi promijeniti daljnji tijek života.'

Uslijedilo je fotkanje uz Vlatkinu napomenu: 'Fotografe volim!' i najava da će se promotivna turneja nastaviti dalje po obali.

Sve u svemu, promocija je prošla bez uobičajenih čitanja odabranih ulomaka, ali i suza, patetičnih ili ljutih osvrta na nove momente sage bez konca i kraja, odnosno 'never ending' sapunice po domaće.