Kako bi to dokazali, Chris Karpowitz, glavni autor studije i politolog na sveučilištu Brigham Young, i Tali Mendelberg, koautor studije i profesor na Princetonu, promatrali su kako skupine raspravljaju o raspodjeli hipotetski zarađenog novca. Istraživači su sudionicima dali da tajno glasuju o raspodjeli novca, s time da je polovica skupina odlučivala većinom glasova, a druga polovica jednoglasno.

'Žene imaju nešto jedinstveno i važno čime pridonose skupini, ali to biva izgubljeno barem pod nekim okolnostima', rekao je Karpowitz. 'Kad su žene više sudjelovale, pridonijele su jedinstvene i korisne perspektive u problematiku. Mi nismo izgubili samo glas nekoga tko će reći iste stvari kao i svi drugi u razgovoru'.

Kad su glasovale za većinsku odluku, žene su oklijevale govoriti, ako su bile malobrojnije od muškaraca u skupini. Međutim, kada se tražilo jednoglasno glasovanje, istraživači su otkrili da su žene bile puno glasnije, što sugerira da traženje konsenzusa osnažuje žene kada su u manjini. Istraživači su također otkrili da su skupine donijele drugačije odluke kada su žene sudjelovale. Ti rezultati, međutim, nisu ograničeni samo na poslovno okruženje, smatraju autori istraživanja.

'U školskim odborima, upravnim odborima organizacija i tvrtki, kao i u zakonodavnim odborima, žene su često u manjini a skupina koristi pravilo većine kod donošenja odluka. Taj će okvir proizvesti dramatične nejednakosti u vremenu koji žene koriste za izjašnjavanje i na brojne druge načine. Manje je vjerojatno da se žene vidi, i da one sebe vide, kao utjecajne u skupini i da osjećaju kako se njihov 'glas čuje'', zaključio je Mendelberg.

Istraživanje je objavljeno u American Political Science Review, akademskom časopisu specijaliziranom za političke znanosti. Istraživači su promatrali 94 skupine od najmanje pet ljudi.