Danas ćemo sasvim normalno, bez propitivanja, prihvatiti ideju da su seks, romantična ljubav i brak nerazdvojivo povezani. Kada se ljudi vole, seksaju se, a ako su i ljubav i seks dobri, stupaju u brak. Kada seks postane loš, kada ljubav okopni, ljudi se rastaju i razilaze. Formula koju će svatko danas bez razmišljanja prihvatiti u romantičnim komedijama, ljubavnim romanima i sapunicama.

Međutim, ta formula vrijedi tek nekoliko posljednjih desetljeća i to samo u, otprilike, najviše četvrtini ljudske populacije. Ono što je isključivo vladalo ranije u čitavome, a danas u većem dijelu svijeta je formula prema kojoj brak služi za proizvodnju djece, spajanje statusne moći obitelji i slično. Pritom je romantična ljubav sasvim usputna. Pitanje je koliko je moguća kod ljudi kod kojih su brakovi dogovoreni.

E, sada dolazimo do zanimljiva obrata. Za razliku od seksa koji u braku proizlazi iz obveze, seks kao posljedica romantične ljubavi u većini povijesnih epoha se događao izvan braka, pri preljubu. Prisjetite se samo koliko razne religije posjeduju stravične ovozemaljske i onozemaljske kazne za preljubnike.

Ne čudi stoga koliko su ljudi skloni uzbuđenju preljuba. Nitko vas ne tjera na preljub, nitko ga ne dogovara, ništa ga ne određuje kao obvezu. Međutim, suvremeno vrijeme i današnje civilizacijske vrednote omogućile su sklapanje brakova radi romantične ljubavi. A tako je i seks izvanredan. To je dostignuće koje trebamo čuvati.