Regija Kapadokije (Kapadokya) je mjesto u kojem se spajaju priroda i povijest, formirajući jedan od najljepših krajolika na svijetu. Dok su geološka kretanja formirala bijele vilinske dimnjake (peri bacaları), ljudi su tokom povijesti unijeli tragove svojih civilizacija gradeći od stijena kuće i crkve i pretvarajući ih u remek-djela ljudske civilizacije
Za vrijeme Rimskog Carstva i u vrijeme cara Augusta, u jednoj od sedamnaest tomova Geografije antičkog pisca Strabona, Kapadokija je opisana kao regija koje se prostire između planine Tavor na jugu, Aksaraja na zapadu, Malatje na istoku i istočnih obala Crnog mora na severu.
Danas se u Kapadokiji nalaze gradovi Nevšehir, Aksaraj, Nigde, Kajseri i Kiršehir. U stjenovitom dijelu Kapadokije nalaze se Učhisar, Urgup, Avanos, Goreme, Derinkuju, Kajmakli, Ihlara i druga okolna mjesta.
Tradicionalne kapadokijske kuće i golubinjaci uklesani su u stijene i predstavljaju jedinstvena arhitektonska ostvarenja karakteristična za ovu regiju. Ove kuće napravljene su od stijena i kamena u podnožju planina. Stijene, koje su jedini građevinski materijal u ovom kraju, zbog svoje strukture veoma su mekane i mogu se jednostavno obrađivati, ali se nakon obrade, u dodiru sa zrakom brzo učvršćuju i pretvaraju u veoma čvrst građevinski materijal.
Zbog bogatstva kamenog materijala i jednostavnosti obrade, u ovom kraju razvila se specifična građevinska umijeća koja je iznjedrila jedinstvenu arhitektonsku tradiciju. Prilikom izgradnje ne koristi se ni jedan drugi materijal osim kamena pa su tako i vrata i dvorišne zgrade izrađene u kamenu. Gornji dijelovi vrata ukrašeni su lukovima, stiliziranim lozicama i rozetama.
