'Nikad nisam mislio da ću biti dizajner, čak nisam znao što to znači biti dizajner, ali oduvijek sam znao da u sebi nosim nešto što želim izraziti', rekao je za časopis Elle slavni kreator koji je svoju priču u svijetu mode počeo pričati još kao mladić iz Bronxa proizvodeći kravate.

Bez ikakvog formalnog školovanja za modni dizajn, u pola stoljeća dugoj karijeri stvorio je 11 modnih brendova, otvorio više od tisuću trgovina, četiri restorana i osnovao filantropsku zakladu. Njegovim su imenom potpisane sportske odore čak šest olimpijskih timova, a uz sve to još uvijek stvara kravate.

Rođen je 14. listopada 1939. u New Yorku kao Ralph Lifshitz, dijete židovskih imigranata iz istočne Europe. Umjetničku žicu naslijedio je od oca, koji je sanjario o životu umjetnika, ali je za život uglavnom zarađivao farbajući zidove kuća u New Yorku. Ralph ga svejedno pamti s glavom uzdignutom među oblake, kako ga je promatrao dok je oslikavao stropove crkava i sinagoga.

'Bio sam jako dobar dječak, imao sam divne prijatelje s kojima sam se igrao u školskom dvorištu, bio sam dobar prema svojim roditeljima i oni su bili dobri prema meni, nježni i uvijek tu kad ih trebaš', prisjetio se za modni časopis Harper's Bazaar svoga djetinjstva Lauren.

Iako je proživljavao, kako kaže, trenutke iz noćne more, kad je obolio od tumora na mozgu, Lauren kaže da je imao vrlo lijep život jer je imao tu sreću da može raditi ono u što vjeruje i pod svojim uvjetima.

Zanimljivo, jedan od najpoznatijih svjetskih modnih dizajnera nikad nije pokleknuo pred stilskim diktatima jer za njega moda nikad nije bila samo nošenje odjeće, nego projekcija samog sebe, života kakvog želi živjeti i svoga stila. U svemu je polazio od sebe, razmišljao kakav bi to život mogao biti življen u odjeći koju je dizajnirao.

Vjeran sebi od samih početaka

Dizajniranjem prema vlastitom ukusu, a ne smjernicama koje bi mu jamčile bolju prodaju, Lauren si je na koncu priskrbio trajnu prisutnost.

'Nikad se nisam fokusirao na određene grupe i radio sam ono što volim raditi. Bilo je instinktivno i vrlo strastveno. Kad sam kretao, cilj mi je bio izraziti sebe. Dizajnirao sam kravate i zatim ih nosio uokolo sa svojom bomber jaknom i trapericama. Svidjelo se to američkom lancu robnih kuća Bloomingdale's, ali su tražili da ih suzim i ušivam njihovu etiketu, što nisam mogao prihvatiti. Nakon pola godine ponudili su mi moj vlastiti stalak u njihovim trgovinama s mojom etiketom, a ja sam im zahvalio i počeo proizvoditi majice', rekao je Lauren nedavno za časopis Town&Country.

Bilo je to prvi put da je Bloomingdale's nekom dizajneru praktički dao da otvori butik u njihovoj trgovini.

'Nije se tu radilo o modi, nego o onome što sam želio raditi. A onda sam odjednom shvatio da gradim svijet, pričam priču o stvarima koje volim', kaže Lauren.

Polo - sinonim za Ralph Lauren

Kad danas kažete 'polo', rijetki će pomisliti na tisućljetni sport rezerviran za svjetsku elitu i prije će im pasti na pamet brend koji je po tom sportu dobio ime, a osnovao ga je 1967., kao mladić iz Bronxa, Ralph Lauren. Etikete tog brenda ušivao je u kravate sjedeći sa suprugom Ricky i njezinim roditeljima za kuhinjskim stolom, a uz polo majice počeo je graditi svijet o kojem govori.

Kako primjećuje novinarka časopisa Elle, polo majica znači nešto u svijetu njezinog 78-godišnjeg oca koji je odijeva za odlaske u country klub u Palm Beachu, ali svoje mjesto zauzima i u životu njezinog 17-godišnjeg sina koji ju oblači za odlazak u skate park u Lower East Sideu.

Dvije potpuno različite demografske skupine u polo majicama dovoljno svjedoče u prilog Laurenovoj tvrdnji da se nikad nije fokusirao na određene skupine, no za potpuniju sliku o popularnosti ovog brenda treba spomenuti i dvije bruklinske bande koje su se 80-ih godina udružile pod nazivom Lo Lifes ('Lo' je skraćenica za Polo). Jedini uvjet za članstvo bila je potpuna posvećenost oblačenju od glave do pete u polo majice, nabavljene krađom po dućanima.

'Nisu ga nosili ljudi koji su živjeli u našoj zajednici. Polo je napravljen za bogate, a ne za urbane klince', objašnjava reper Rack-Lo, jedan od suosnivača Lo Lifesa.

'Oni su razumjeli čistoću moje vizije', objašnjava Lauren pojavu Lo Lifesa, skupine klinca koji su iskoristili čaroliju odjeće kako bi se izdignuli iznad svojih susjeda i okruženja u blještaviji život, baš kao što je to kao mladić napravio Lauren. Danas se to Lo Lifesovo prihvaćanje Laurenove vizije očituje na vrlo aktivnom vintage tržištu koje u dobroj mjeri pogone komadi odjeće Lo Lifesa, a prisjeti ga se i sam Lauren objavljujući povremeno ograničene količine iz arhiva.

Vječna inspiracija Amerikom

Na počecima Laurenova bavljenja modom Amerika je previše bila okrenuta masovnoj proizvodnji, no umjesto prilagođavanja onome što ona jest, Lauren se radije pozabavio idejom što bi Amerika mogla postati.

'Pitao sam se zašto bi ljudi željni dobre odjeće morali odlaziti u Europu i kupovati europske marke. Htio sam pokazati da je moguće napraviti i jednako dobru američku odjeću', prisjeća se svojih početaka Lauren i kaže kako su oči cijelog modnog svijeta tada bile uprte prema Europi, prateći novosti i tražeći pravi put koji treba slijediti.

'Uvijek sam bio inspiriran Amerikom. Volio sam šminkersku Istočnu obalu, funkcionalnost kaubojskih izlizanih traperica, američku narodnu umjetnost, glamur Hollywooda i bogatu baštinu indijanskog majstorskog umijeća. To je uvijek bilo pred nama, na ulicama malih i velikih gradova, u načinu života naših ljudi', kaže Lauren te je svojim izvorima inspiracije ostao vjeran cijelu karijeru i naziva ih svojim standardima.

'Sve što sam stvorio dio je onoga što sam sanjao. To je moj odgovor na podražaje iz svijeta koji volim, svijeta crno-bijelih filmova, Kennedyjevih, Sinatre, moga prvog putovanja u Santa Fe... Samo sam nadogradio to i vratio natrag u svijet', kaže Lauren, kojemu je nepokolebljiva dosljednost vlastitoj viziji i odanost standardima donijela jedan od najmoćnijih i najvrednijih brendova te tvrtku koja uspješno posluje već 50 godina.

Dobar ukus može biti dosadan, a klasici nezanimljivi

No za pola stoljeća uspjeha nije dovoljan samo dobar ukus jer, kako kaže Lauren, 'dobar ukus može biti dosadan, a klasici nezanimljivi', a da se držao samo toga, vjeruje kako bi ga danas doživljavali samo kao starca koji dizajnira odjeću.

'Pokušavam napraviti stvari koje su svježe i različite, čak i ako su inspirirane klasičnim stvarima. Želim da mi klijenti budu predsjednici odbora, ali i dječaci iz Harlema, klinci koji žele seksi odjeću. Zašto Cary Grant uvijek izgleda svjež, ili Frank Sinatra, dok se drugi čine umornima? Uvijek postoji mogućnost da zavrtite nešto novo', kaže Lauren i objašnjava da je trik u stvaranju osjećaja da je nešto napravljeno baš za vas, poput onog kad mislite da Sinatra pjeva samo vama.

Laurenovo vizionarstvo nije stalo samo na odjeći, a za časopis Town&Country prisjetio se svojih početaka dizajniranja opreme za uređenje doma.

'Uvijek sam želio graditi svijet u kojem će sve izgledati kao dio iste vizije. To je onaj osjećaj da su određene stvari u redu, ali da su neke verzije bolje. Ljudi primijete tu razliku. Sjećam se kako sam prije mnogo godina šetao s Ricky (supruga s kojom je 54 godine u sretnom braku i s kojom ima dva sina i kćer) robnom kućom i ugledao posteljinu cvjetnog uzorka. Rekao sam da neću spavati na tome i zbog toga sam pokrenuo svoju liniju opreme za kućanstva', kaže Lauren i podsjeća kako je svojim prvim plahtama dodao funkcionalne gumbe poput onih na oxford tipu košulje (dva gumba koja fiksiraju ovratnik).

Udobnost prije svega

Slavni dizajner kaže da nikad nije vjerovao u žrtve mode, a isto misli i za dizajn općenito.

'Ljudi žele udobnost. Ne mislim da sam stvorio najbolji namještaj na svijetu, ali vjerujem da imam sposobnost povezati sve skupa i stvoriti mjesto u kojem ćete željeti biti', kaže Lauren.

Osim što je naslutio uspon ulične i casual mode, Lauren se vrlo rano uključio u trend sportske odjeće, takozvani athleisure, te 1993. godine pokrenuo liniju Polo Sport. Čak i u tom trenutku njegove su misli bile daleko ispred pa je govoreći za Women's Wear Daily, nedugo nakon pokretanja linije Polo Sport, Lauren govorio o nečemu što bi moglo postati nova moda - o lječilišnim kupkama, dobroj i zdravoj hrani te brizi o vlastitom tijelu.

Daleko prije nego je Gwyneth Paltrow pokrenula svoj pionirski lifestyle brend Goop ili Reese Witherspoon svoj Draper James, Lauren im je utirao put svojim prepoznatljivim trgovinama, linijom opreme za kućanstva i svojim konceptom restorana Polo Bar.

'U svom poslu bavim se življenjem. Nikad o tome nisam razmišljao kao o kupovanju košulje ili haljine, to je bio samo dio sveukupnog sna', rekao je Lauren, priznajući da unatoč fascinantnoj karijeri i postignućima još uvijek ima tremu.

Novinar časopisa Town&Country prisjetio se kako je Lauren jednom prilikom nekom studentu priznao da je bio vrlo nervozan prije svoje prve revije te da se unatoč uspjehu i svim postignućima još uvijek brine.

'Slavim svoju 50. obljetnicu i još uvijek sam zabrinut. Ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Radim to što radim, imam svoju publiku kojoj se obraćam i bavim se onim u što vjerujem, ali znam da ne misle svi da sam sjajan', iskreno mu je odgovorio Lauren.

Orden zbog svojih filantropskih zasluga

'Ralph je američkom dizajnu podario osobnost i dostojanstvo. Njegove priče ne govore o trendovima i prolaznim trenucima, već o vrijednostima i o stvarima koje traju. On nam je dao romantiku Zapada, glamur Hollywooda, pustolovinu safarija, čistoću Nove Engleske, udobnost moderne kuće na plaži, bogatstvo engleskog dvora, i sve to bolje nego što bismo mogli i zamisliti. Ralph nam pokazuje drugačiji način gledanja na svijet', rekla je Audrey Hepburn dodjeljujući 1992. godine Laurenu nagradu Vijeća modnih dizajnera Amerike.

Na svečanosti planiranoj sljedeće godine predstavnik britanske kraljice Elizabete II dodijelit će Laurenu orden Knight Commander of the Most Excellent Order of the British Empire (KBE), drugi najznačajniji britanski orden, i dva ranga viši od onoga kojime je 2014. godine odlikovana glumica Angelina Jolie.

U njegovim se kreacijama nekada moglo vidjeti pokojnu princezu Dianu, a danas njegovu odjeću rado nose supruge njezinih sinova, Kate Middleton i Meghan Markle. No kao prvi američki modni dizajner počašćen ovim odlikovanjem, Lauren će dobiti orden i zbog svojih filantropskih zasluga.

Njegova je tvrtka osnovala Nina Hyde Centar za istraživanje raka dojke u Georgetownu, Centar za liječenje raka Ralph Lauren u Harlemu (New York) i Centar za istraživanje raka dojke Ralph Lauren u londonskoj bolnici Royal Marsden.

U razgovoru za časopis Town&Country, Lauren kaže kako mu filantropija nikad nije bila sredstvo za postizanje nekog efekta te da je pomagao stvari za koje se sam zainteresirao.

'Imao sam prije trideset godina tumor na mozgu i nakon toga sreo svoju prijateljicu Ninu Hyde iz Washington Posta. Oboljela je od raka dojke i željela osnovati centar za žene s rakom, a ja sam joj rekao da ću pomoći. Razmišljajući kako učiniti još više, otišao sam do Memorial Sloan-Ketteringa, gdje mi je jedan vrlo predani liječnik rekao da u Harlemu stvarno trebaju pomoć, pa smo im izgradili centar za liječenje raka. Nisam liječnik i samo sam htio pomoći onako kako mogu, i mislim da nisam gotov', rekao je Lauren koji osim toga financijski pomaže obnovu originalne američke zastave koja se vijorila u ratu 1812. godine, i to zato što je Amerika bila dobra prema njemu.

U godini u kojoj obilježava pola stoljeća svoje uspješne karijere Ralph Lauren se prisjetio nekih prekretnica koje su obilježile njegov uspon.

'Sjećam se kako sam sa suprugom Ricky i njezinim roditeljima ušivao etikete na svoje prve polo majice, malog tima s kojim sam započeo sve u stambenoj zgradi u zapadnoj 44. ulici, svoje prve trgovine u Londonu, otvaranja naše prve flagship trgovine na Aveniji Madison...', prisjeća se svog puta Lauren i na pragu osamdesete godine života pita kako bi taj svijet mogao ponovno stvarati u digitalnom dobu.