Kako nam je rekla psihologinja Ana Munivara iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, puno roditelja danas vrši velik pritisak na sebe i na svoje dijete pa često čujemo ambiciozne planove da ono uz školu mora ići na neki sport i strani jezik, a to je minimum.

Roditelji žele dijete na vrijeme pripremiti za uspjeh i misle da će ranim djelovanjem postići više. Rana je motorička stimulacija izrazito važna za zdrav razvoj, a djeca su nekad hodala, trčala i više se kretala dok danas velik dio vremena provode statično, zbog tehnologije, pa otud možda i želja da organizirano vježbaju.

'Tu je i sve veći pritisak uspješnosti i kompetitivnosti pa mnogi misle da moraju napraviti čudo od svog djeteta. I naravno, svako dijete jest čudo za sebe, no ne uvijek na način na koji to zamišljaju odrasli', ističe Ana Munivara.

S druge su strane pak roditelji koji ne razmišljaju toliko o aktivnostima svog djeteta, već prepuštaju njemu da samo pronađe svoje interese, pa čak odluče da će se samo igrati i družiti s prijateljima. Teško se složiti što je najbolje, ali Munivara upozorava da niti jedan ekstremni smjer nije dobar.

Ne možete li se odlučiti na koje aktivnosti upisati dijete, probajte donijeti odluku pomoću ovih nekoliko smjernica:

1. Budite zainteresirani za karakter svog djeteta koji se mijenja i razvija te saznajte što voli, a što ne želi.

2. Budite otvoreni za isprobavanje više aktivnosti kako biste otkrili što mu leži i u čemu je dobro.

3. Nemojte pasti u zamku nametanja onih aktivnosti koje se vama sviđaju, kojima ste se vi bavili ili kojima bi se vaše dijete trebalo baviti. Vaš je zadatak da pronađete područje djetetovog talenta, područje u kojem će izražavati sebe, a to može biti i nešto što će vas same iznenaditi.

4. Budite primjer djetetu - vaša predanost nečemu što volite svakako će utjecati na to da i ono više uživa i odabere aktivnosti za sebe.

5. Raspitajte se o voditeljima koji će raditi s vašim djetetom - jesu li kvalitetni, pedagoški potkovani i osjeća li se dijete dobro uz njih.

6. Redovito razgovarajte s djetetom o tome kako mu je i podijelite zadovoljstvo učenja, a ako je moguće, i prakticirajte zajedno neke od aktivnosti.

7. Ne pretjerujte s aktivnostima! Jedna aktivnost uz redovnu školu (jedna intenzivnija ili maksimalno dvije manje intenzivne) prava je mjera. Pritom pratite reakcije jer nekoj djeci odgovara minimum zadanih aktivnosti, a neka dobro podnose opterećeniji raspored. Ako primijetite psihosomatske smetnje poput glavobolje, bolova u trbuhu, želje za izbjegavanjem aktivnosti i sl., razmislite o stresu kojem je dijete možda izloženo.

8. Ako dijete ima nekih problema ili razmišlja o prestanku bavljenja nekom aktivnosti, a znate da je inače voljelo odlaziti na nju, porazgovarajte i doznajte kako mu možete pomoći, makar to bilo i odustajanje.

U svakom slučaju, imajte na umu da je povratak školskim obavezama nakon ljeta svakom djetetu neka vrsta stresa te koristite slobodne trenutke da budete zajedno. Družite se i razgovarajte, provodite vrijeme u prirodi i baveći se raznim aktivnostima, a sve što vam je potrebno za kvalitetno druženje i sportsku zabavu pronaći ćete ovdje