Društvena zbivanja i promjene često nas stavljaju pred izbore. Svijet postaje globalno selo i sve se za čas dozna, a pri tome je utjecaj na naše navike snažan, a promjena neminovna. Lokalne običaje za čas promjene svjetska zbivanja i rijetke su danas kulture koje ostaju netaknute, nepromijenjene. No i u toj promjeni postoje neke konstante (osim promjene same).

Želite li se susresti s nekim u Hrvatskoj postavljate pitanje: 'Idemo na kavu?', a nerijetko se i poslovni susreti, coaching termini, pa i romatični susreti odvijaju u kafiću.

U Engleskoj na 'prvom spoju' možeš završiti u – pubu. Iskusila sam to, za mene neobično iskustvo. Nama ta riječ (Pub) može zazvučati kao 'krčma', no povijesno ona označava 'public house' ili kuću otvorenu za javnost (ne miješati to s javnom kućom...ali, eto, opet negativna asocijacija). S obzirom da ih u Engleskoj (kao i zemljama koje joj gravitiraju ili su povijesno vezane uz nju), ima u svakom kvartu, mnogi ljudi Pub smatraju svojim 'dnevnim boravkom'. Nitko te ne tjera da naručuješ pivo, no večernji izlazak je i poziv na piće (ponekad uz fini obrok, a nekad samo uz perece). Kada sam u Irskoj bila u posjeti prijateljici odlazili smo u pubove na večeru uz pivo (subotom uz živu svirku), no kako je i ona zagrepčanka, a Cork prepun mladih ljudi iz raznih zemalja, naravno da je ona pronašla sjajan kafić sa fenomenalnim macchiatom. Ipak, i Irska je kultura - 'pub kultura' i češće će poziv doći za druženje u pubu (pivo/whiskey/gin), nego u kafiću (kava), a njoj je miris kave pomiješan za žamorom veselog svijeta ipak draži. Kao i meni.

Pub kultura i kultura ispijanja kave. Princip koji razlikuje ove dvije kulture je sljedeći: u kafiću sjedneš za stol i naručiš kavu od konobara, a u zemljama 'pub kulture' (Engleska, Škotska, Irska...) piće naručuješ na šanku.

No razlike postoje i drugdje. U Italiji kavu naručiš i popiješ u par srkova, a u Bosni ju pijuckaš i razgovor može trajati satima. Različiti običaji i navike.

Različiti smo u mnogim stvarima, no isti u jednom: svo to uživanje (bilo da sjedimo za stolom ili stojimo za barom, bilo da naiskap popijemo caffe risttreto ili srčemo kavu kao da imamo cijeli život vremena baš za tu šalicu) zbližava nas s drugima.

Od pojave društvenih mreža, kafić ili pub možete imati i kod kuće. Sjednete za svoj 'komp' i odaberete društvenu mrežu (FaceBook, Instragram, LinkedIn,Tinder...), a  kraj vas je Nescafe ili Karlovačko. Svatko ima svoje veselje. I razgovor može početi.

Meni su draži posjeti prijatelja, druženje u ili na terasi kafića i ispijanje moje najdraže Nesice. I dok pripremam kavu kod kuće, u aparat (koji sam nedavno dobila i još uvijek guštam u njemu – zato se valjda i zove Dolce Gusto) napravim napitak koji ispuni sva moja osjetila. Ne želim se buditi bez nje (ali nije da ne mogu!). To je jednostavno moj izbor.

Ispijanje kave, kao kulturu, razvili su moji roditelji u našem domu i najmilije mi je bilo (kada bi došli gosti) prisluškivati razgovore starijih. Najljepša druženja su mi uz kavu, najtajnije tajne ispričala sam uz kavicu sa prijateljicom, a u svom omiljenom kafiću 'Blok Bar' naručujem mineralnu samo kada je količina ispijene kave taj dan prešla zdravu brojku (ne pitajte me koja je to) ili tada samo dodam 'bez kofeina'. Što je to 'zdrava količina' je – promjenjiva stvar. Ja ih dnevno popijem barem 3-4, no samo su dvije kofeinske. Prva i...druga.

Oduševila sam se podatkom o tome kako je ambasador Ujedinjog kraljevstva u Hrvatskoj, učio naš jezik uz našu kulturu - uz kavu na Dolcu. Bravo! Upoznaj grad, ljude i običaje da bi ih zavolio.

Možda mi je zato poziv na prvi date u pub - tako krivo sjeo. Morat ću na tome malo poraditi. Jer nije važno kakvi su običaji, nego da prihvatimo različitost kao normalnu i poželju stvar, koja će proširiti naše vidike. I onda možemo uživati u druženju - ja pijući Nescafe Dolce Gusto, a netko drugačiji uz dobro craft pivo (ne navodim ime najboljeg – da nekog znalca ne uvrijedim). Meni je kava draža.

Idemo na kavu?