Svjetski putnici zaljubljeni u vina obično obilaze širokopoznate eno-destinacije, poput Španjolske, Francuske ili Italije, pa se ponekad čini da naša vina nismo (još) uspjeli pretvoriti u značajniji magnet ove specifične publike. Pogotovo što oni koji ipak 'nalete' obično budu jako zadovoljni, pa i oduševljeni ponudom hrvatskih vinogorja.
Jedan od takvih primjera članak je kojeg je na specijaliziranom portalu Tasting Table napisala američka vinska kritičarka Samantha Maxwell. Ona je obišla Hrvatsku i njezine vinske regije od otoka do Slavonije, uz konzultaciju američkih uvoznika naših vina, i posebno se fokusirala na autohtone sorte koje nije moguće naći drugdje, uz izuzetak zinfandela, no to je razumljivo s obzirom na dokazano ovdašnje podrijetlo te sorte.
vezane vijesti
Rezultat je popis od sedam sorti koje su joj se posebno svidjele, i koje - kako piše - svakoga tko želi upoznati hrvatsku vinsku scenu mogu uputiti u pravom smjeru.
Zinfandel
Autorica podsjeća na već poznatu činjenicu o genetski dokazanom podrijetlu zinfandela (u Italiji primitivo, u Crnoj Gori kratošija...) iz naših krajeva. Navodi da se u Hrvatskoj ta sorta zove crljenak kaštelanski (često se koristi i ime tribidrag), najviše se uzgaja u Dalmaciji, i srodna je najraširenijoj hrvatskoj sorti crnog grožđa, plavcu malom. Maxwell piše da ovo vino ima ponešto drukčiji karakter u hrvatskoj izvedbi, voćniji je od američkog zinfandela i ima više tanina.
Plavac mali
Autorica preporuča plavac mali svim ljubiteljima crnih vina punijeg 'tijela'. Citira trgovca i promotora hrvatskih vina Nicka Angela, koji kaže da je plavac mali poznat po svojoj snazi, s prirodno visokom razinom alkohola i tanina. Posebno se, kaže, ističe onaj s položaja Dingač na Pelješcu, za kojeg piše da je dom najboljih hrvatskih plavaca.
Maraština
I ovo je vino iz Dalmacije, premda se ista sorta može naći i drugdje uz morsku obalu, pa i u Grčkoj i Italiji. Riječ je o sorti koja je identična malvaziji, i moguće da je u Dalmaciju uvezena, ali je u međuvremenu postala važan dio vinske scene. Premda ima popularnijih bijelih sorti, maraština je izvor nekih od najboljih hrvatskih bijelih vina. Osim toga, maraština se može koristiti i u proizvodnji desertnih vina.
Graševina
U popis 'sedam veličanstvenih' uvrštena je i graševina, sorta koja zauzima oko četvrtine svih vinograda u Hrvatskoj, najviše u Slavoniji i Podunavlju. Najveći dio ovog laganog i osvježavajućeg vina je stolno, za domaću upotrebu. Ističe i da je graševina zapravo identična austrijskom welschrieslingu.
Pošip
Autorica pošip ističe kao vjerojatno najznačajnije hrvatsko bijelo vino, a uzgaja se u više vinogorja, obično s prilično različitim rezultatima od regije do regije. Portal navodi da najbolja vina napravljena od pošipa stižu s Korčule, s notom 'osvježavajuće zelene jabuke', ali mogu biti i kompleksniji, 's osobinama badema i vanilije'. Obično imaju visoke razine alkohola, a autorica ističe onaj koji dolazi iz PZ Pošip Čara.
Babić
Ovo je, kaže autorica, još jedna sorta koja je srodna plavcu malom, uz dodatnu prirodnu kiselost. Nekad je ovo grožđe koje je najrasprosteranjenije na šibenskom području, bilo pojam za stolna vina, ali - piše Tasting Table - sve češće imamo vrhunska vina od babića, vrlo tamna u čaši, jaka s visokim taninima.
Grk
Autorici je ova korčulanska sorta posebno prirasla srcu, jer je posvećena kušanju i promoviranju sorti koje su autentične u nekoj zemlji ili regiji. Nažalost, kaže, relativno je rijedak, ali 'potraga se isplati'. Ovo grožđe raste na kamenitom terenu uz more, što vinu daje suptilnu slanost i okus po mineralima iz tla. Riječ je, piše Maxwell, o jednom od najboljih vina za sparivanje s morskom hranom. Neke vinarije uspjele su od grka napraviti i pjenušac, pa i prošek.
