Sve je počelo u veljači ove godine, kada je na Tjednu mode u Milanu reviju Bottege Venete otvorila djevojka odjevena u običan bijeli top, traperice i crne štikle te s ležerno prebačenom fantastičnom torbom preko ramena. Već tada je mnogima bilo jasno da se u talijanskoj modnoj kući na čelu s novim kreativnim dizajnerom sprema nešto veliko. One koji su bili sumnjičavi definitivno je razuvjerila druga revija, a koja je potvrdila status jednog od najpoželjnijih modnih potpisa.

Tek ponekad dizajneru pođe za rukom predstaviti tako nevjerojatno dobru reviju da sve ostalo u usporedbi s njom padne u drugi plan. A upravo takav je bio drugi modni izlet Matthieua Blazyja za Bottegu Venetu, brend kožne galanterije koji ostvaruje godišnji prihod od 1,5 milijardi eura. Blazy je čelo kreativnog dijela brenda preuzeo prošle godine, nakon naprasnog odlaska njegova bivšeg šefa Daniela Leeja, a koji je prije nekoliko dana postao kreativni direktor londonskog Burberryja.

Za ovu sezonu Blazy je udružio snage s Gaetanom Pesceom, 82-godišnjim talijanskim arhitektom koji je osmislio doista upečatljiv način uređenja izložbenog prostora - šareni pod od smole s prelijevajućim bojama te četvrtasti višebojni stolci, također napravljeni od smole, koji su spremno dočekali i oduševili goste revije. 'Ideja je bila predstaviti ljudsku raznolikost, različite osobnosti... i staviti ih u Gaetanov svijet', rekao je Blazy iza pozornice.

Na Punta della Dogana, neobičnom trokutastom izbočenju koje je nekoć bilo dom venecijanske carinarnice, nalazi se zgrada koja služi kao muzej za zbirku umjetnina Françoisa Pinaulta, čija je tvrtka Kering kupila Bottegu Venetu početkom 2000-ih. Večer je Venecijanskog bijenala, a Bottega je domaćin večere za važne goste – to je jedini put kad je muzej bio slobodan za takav događaj. Vladao je pomalo kraljevski ugođaj: luksuzni konglomerat predstavljao je svog najnovijeg, dugo skrivanog princa.

Ono što je ponudio na svojoj reviji bila je kompletna garderoba, a kreacije su nosile manekenke koje nisu bile u cvijetu mladosti, što mu je priskrbilo dodatnu pozornost. A ni angažman Kate Moss nije odmogao. Reviju su otvorile ležerne kreacije ili, kako ih je sam Blazy nazvao, ‘perverzna banalnost': obične majice i izblijedjele košulje s chino modelima hlača i širokim trapericama izrađenim - ne od pamuka i vune - nego od kože. Slijedila je elegantna odjeća, jednostavno savršena za poslovne prigode: odijela s jednim kopčanjem u kombinaciji s hlačama prošivenim u blagom luku iza lista, što im je davalo fluidnost, besprijekorno krojeni sako-haljine i kaputi koji su se nabirali na bokovima, a za večernji look prikazane su pletene haljine i hlače od odijela u kombinaciji uzorka i resa inspiriranih futurističkim slikarom Giacomom Ballom.

No odjeća koju kreira Blazy, dizajner čije se ime s poštovanjem i divljenjem sve češće izgovara u modnim krugovima, nije bila samo sjajna, nego i strateški odlično razrađena - osmišljena na točno određen način da bi odaslala za brend važne poruke i naglasila njegov USP (unique selling point). Riječ je o oglašivačkom apelu koji sadržava obećanje vezano uz korisnost, ali i elemente kojima se brend u vlasništvu Keringa izdvaja od konkurencije - njegovu vještinu izrade kože, ali i njegovu ostavštinu kao 'tvrtke koja izrađuje torbe' i koja se neminovno povezuje s putovanjima i idejom 'odlaska nekamo'. Upravo su se zbog toga na pisti nizale ležerne hlače i živahne resice na ramenima, suknjama i rubovima hlača. Bilo koji od tih odjevnih predmeta itekako bi bio prepoznatljiv kao Bottegin u bilo kojoj trgovini, bez potrebe za logom.

I sve to zahvaljujući dizajneru koji je krajem prošle godine, u 37. godini, imenovan kreativnim direktorom Bottege Venete, najpoznatijeg modnog brenda iz vjetrovite regije sjeveroistočne Italije pune stila i strasti prema modi, i to nakon karijere koja je mnogima izgledala kao igra skrivača pred znatiželjnim ljubiteljima dobrog stila. No, složit će se mnogi, isplatilo se čekati, a Blazy se sada, bez imalo ustručavanja, pokazao u punom sjaju.

Još za vrijeme školovanja zaposlio ga je Raf Simons u modnoj kući Calvin Klein, a nakon toga nastavio je raditi za Maison Margielu i Céline te je bio poznat po pragmatičnom shvaćanju tržišta i interesu za ambicioznu umjetnost. Dok su mnogi mladi dizajneri birani za vodeća mjesta, Blazy se činio vječnim zamjenikom, skupljajući autoritet malim gestama zapanjujuće inspiracije daleko od očiju javnosti.

Prije nego što je došao na samo čelo Bottege Venete, Blazy je bio direktor dizajna, mjesto broj dva, moglo bi se reći, odmah iza Daniela Leeja, a koji iznenada otišao prošle godine. Iako je došao na vodeće mjesto, Blazy ističe da se zapravo vrlo malo toga u njegovim radnim navikama promijenilo promaknućem. 'Volim raditi u timovima. Nisam ja taj koji se suočava s proizvodima i iznosi mišljenja', kaže Blazy za Vogue. Premda se njegovi ukusi i ideje u svakom slučaju uzimaju u obzir, on ima neobičnu naviku dobro ih skrivati, sve do samoga kraja, i prije nego što ih otkrije želi čuti što drugi misle. On ima ono što je među kreativnim direktorima vrlo rijetko - reputaciju transparentnog, pristupačnog direktora koji se mnogima svidi na prvu.

Potvrđuju to oni koji su imali priliku blisko surađivati s njim. 'Ima nečeg egalitarnog u načinu na koji radi. On nije egomanijak, hipernarcis, megadiva ili nešto slično', kaže Anne Collier, umjetnica koja je s Blazyjem dizajnirala parfem. 'Matthieu je, mislim, jedan od najljubaznijih ljudi koje sam upoznao u životu', kaže Simons.

Godinama se Bottega Veneta, brend osnovan 1966., fokusirao na dizajn prtljage i torbi, a tek 90-ih počeo se širiti i na konfekcijsku odjeću. Usput se njegova mističnost prenijela s talijanske buržoazije na boho publiku koja je putovala Concordeom. Andy Warhol producirao mu je svojevrsnu kinematografsku posvetu, nazvanu Bottega Veneta Industrial Videotape, a Lauren Hutton proslavila je jednu od torbica brenda u filmu 'Američki žigolo'. (Ta je torba naknadno, točnije 1980., ponovno izdana kao model Lauren) Godine 2001. Kering je imenovao Leejeva prethodnika, Tomasa Maiera, kreativnim direktorom, a u proteklom desetljeću Bottega Veneta ostvarila je više od milijardu dolara prihoda svake godine. Kad je Blazy preuzeo uzde, bilo je to u znaku potrebe pronalaska mjesta za povijesnu diskretnu zanatsku tradiciju brenda na rastućem globalnom tržištu.

Blazyjev pristup obilježilo je okretanje specifičnosti i umjetnosti kao svojevrsnom odmaku od online društvenog odljeva - ili, kako sam kaže: 'Koliko influencera može stvarno utjecati na nešto na što se već 5000 puta utjecalo?' Njegova teorija glasi da se vrtoglava manija za imidžom postepeno odmaknula od želje koja se javlja u maloprodaji - da odjevni predmeti koji skupljaju lajkove na internetu zapravo ne odražavaju trajnu, nosivu, laskavu odjeću koju većina ljudi želi kad ujutro otvore svoje ormare. Luksuz, na kraju, znači upečatljive stvari i trajnu kvalitetu.

'Postoji višeživotna dubina u njegovu donošenju odluka - nešto što postoji izvan vremena i prostora', kazao je Ye (poznatiji kao Kanye West) za britanski Vogue. 'Mislim da je u ovom posthype instagramskom trenutku iznimno važno da duboko povezani pojedinci osvijetle svoju platformu... Vrijeme je za reset', dodaje Ye, jedan od ranih obožavatelja Blazyjeva rada.

Dizajner, koji će se u slobodno vrijeme pojaviti odjeven u običnu bijelu majicu kratkih rukava i levisice opuštenog kroja s remenom koji ležerno visi sprijeda, obožava pokret i promjene, a rad u Bottegi ispunjava te njegove želje. 'Bottega Veneta je tvrtka za torbe, a to znači da će vas one odvesti na neka mjesta', kaže za Vogue. Rođen u Parizu, Blazy je odrastao s ocem stručnjakom za umjetnost i majkom povjesničarkom, a djetinjstvo je proveo motajući se po aukcijskim kućama i upijajući njihov eklektičan asortiman.

'Boraveći tamo, na neki način se direktno obrazuješ', kaže. Mladi Blazy bio je maštovit, nemiran i nediscipliniran. 'Škola me nije zanimala – imao sam sjajne učitelje, ali sam mrzio pojam vježbi', kaže. 'Bio sam prilično divlji. Stoga su me poslali u neku vrstu svećeničke ustanove usred ničega u Francuskoj' (internat Marist u regiji Ardèche, op.a.). Do 15. godine krenuo je u vojnu školu u Engleskoj, što mu i nije bilo neugodno iskustvo. 'Što više granica imate, to više slobode možete pronaći u malim stvarima', kaže Blazy.

Sa 16 godina dopušten mu je povratak u Pariz te se upisao u međunarodnu školu s učenicima različitog podrijetla. Obožavao je to što se našao u grupi djece zainteresirane za modu, od kojih su mu mnogi ostali prijatelji. 'Nikad me nije zanimala moda', prisjeća se. Susjed je držao agenciju za modele i promatrao bi kako prvi otkriveni supermodeli iz 80-ih prolaze kroz zajednički vrt. S vremenom je počeo prekopavati po kanti za recikliranje, proučavajući naslove časopisa i-D, The Face, Vogue. Za Božić jedne godine roditelji su mu poklonili knjigu Richarda Avedona 'Na američkom zapadu' i tada se 'navukao'. 'Slike su bile nevjerojatne – ljudi su izgledali kao likovi, ali su bili i neka vrsta mode', prisjeća se. 'Nisi mogao staviti nikakav pečat na to - nalikovali su na sebe.'

Blazy je upisao La Cambre, akademiju za dizajn u Bruxellesu. 'Sustav je bio gotovo kao Bauhaus: imali ste tečaj mode, ali ste također učili o glazbi, umjetnosti, semiologiji, semantici. Puno toga imao sam priliku upiti.' Kao student stažirao je na odjelu Balenciagine ženske odjeće kod Nicolasa Ghesquièrea i prijavio se na Međunarodno natjecanje za potporu talentima u Trstu, a suci su bili Simons i modna kritičarka Cathy Horyn. 'Mislili smo - 'oh, ovo je čisto kao suza - on je siguran pobjednik!' ispričao je Simons i dodao: 'I onda nije pobijedio. Rekao sam mu: 'Što ćeš učiniti? Jer volio bih da dođeš raditi za mene.''

Simonsov istoimeni brend u tom je trenutku činilo manje od 10 dizajnera; svi su se kretali između odjela, a mladi Blazy iskoristio je tu fleksibilnost. 'Matthieu je vrlo slobodnog duha, gotovo hipijevskog', kaže Simons. 'Ponekad imate ljude oko sebe koji rade samo ono o čemu ste razgovarali, ali on je vrlo odvažan i nikad se ne boji pokazati nešto sasvim eksperimentalno.' Za Simonsa je to značilo brzu, generativnu vrstu rada. Osim zbog sjajnih ideja i odlično obavljenog posla, Simons hvali Blazyja i zbog njegove kolegijalnosti.

Jedan od Blazyjevih novih kolega u timu bio je Pieter Mulier, sada njegov dugogodišnji partner i kreativni direktor u Alaïi. Mulier je bio među onima koji su intervjuirali Blazyja, a način na koji je predstavio svoj portfelj ostavio ga je bez riječi. Dizajneri obično donose slike svojih radova, ali Blazy se pojavio s čitavom kolekcijom. Sve je napravio sam, a Mulier je bio zadivljen njegovom tehničkom i geometrijskom vještinom. ​Nakon što su počeli živjeti zajedno krenuli su skupljati umjetnine i vintage odjevne predmete - sva razdoblja, sve vrste komada - od kojih su mnoge koristili kao inspiraciju. Na početku svoje 16-godišnje veze puno su razgovarali o poslu, no u posljednje vrijeme gotovo uopće ga ne spominju. 'Tijekom razvoja kolekcija ništa mu ne pokazujem, niti on meni', kaže Mulier i dodaje: 'Inače bismo poludjeli.'

Tijekom 2010-ih Mulier je ostao Simonsov zamjenik, a Blazy je napravio turneju po industriji. U anonimnom timu Maison Margiele istaknut je kao tvorac maski s kristalima koje su postale poznata značajka turneje Yeezus Kanyea Westa 2013. 'Zanimljivo je da sam se nekada sramio nositi te maske u javnosti i želio sam ih nositi samo na pozornici, sve dok nisam prihvatio to da je svijet pozornica', kaže Ye. 'Bilo je to kad je Instagram procvjetao. Odjednom je najveća pop zvijezda bila neprepoznatljiva, ali svi su znali da je to on', ističe Blazy.

U Célineu Phoebe Philo nije radio na glavnim linijama, već na pretkolekcijama, kako bi bolje iskusio komercijalni pritisak. Sve to vrijeme on i Mulier ostali su bliski sa Simonsom, čiju kuću u južnoj Francuskoj još uvijek posjećuju tijekom slobodnih tjedana. A upravo su od njega tražili savjete kada su kupili mješanca crnog labradora i ptičara nazvanog John John.

Kad su Blazy i Mulier 2021. preuzeli kormila Bottege Venete i Alaïe, nove su uloge unijele nove pritiske u njihov zajednički život. 'Recimo da to nije najlakše. Ponekad ga ne vidim tri tjedna ili mjesec dana', kaže Mulier te dodaje: 'Uvijek smo radili zajedno za naše pojedinačne ciljeve i prilično je neobično to da smo ostvarili svoje snove u istom trenutku.'

Bili su naviknuti na duge radne sate, no percepcija javnosti, ali i same korporacije o uspjehu ili neuspjehu, sada je izravno povezana s njihovim imenima. Znali su koliki je ulog. Godine 2016. Blazy i Mulier preselili su se u New York kako bi se pridružili Simonsu u Calvin Kleinu, modnoj kući u kojoj je bio angažiran kao glavni kreativni direktor. Brend je bio pravi modni gigant s brzim odljevom kolekcija; Blazy i Mulier dizajnirali su komad za komadom i pomogli lansirati njegovu redizajniranu vodeću trgovinu u New Yorku. Međutim 2018. napetost između Simonsa i korporativnih čelnika brenda iznenada je zaustavila projekt, a Blazy i Mulier, koji su bili uzbuđeni zbog stvaranja zanimljivog i ambicioznog modnog rada za masovnu publiku, otišli su ne samo razočarani, nego kreativno demoralizirani.

Blazy je uzeo godišnji odmor, nesiguran hoće li uopće ostati u tom poslu. 'Pitao sam se zašto volim ovo zanimanje? Zašto si ovo započeo?' Zaputio se potom u Los Angeles kako bi posjetio Sterlinga Rubyja i njegovu suprugu Melanie Schiff, a koji su u umjetničinom ateljeu izrađivali odjeću, i uključio se. 'Zadovoljstvo izrađivanja stvari bez razloga i rad na odjevnim predmetima i siluetama bez ikakve komercijalne želje vratili su me na pravi put', prisjeća se.

Stoga, kad je ušao u Bottegu Venetu, već je znao svoj cilj. 'Kada sam prihvatio tu poziciju, sjeo sam s timom i postavio vrlo jednostavno pitanje - što je Bottega?' nastavlja. 'Što predstavlja zanatska izrada i koje mjesto zauzima u tradiciji? Kako je možemo modernizirati? Ne govorimo o oblicima ili slici. Ono što je bilo važno bila je duša brenda', istaknuo je. Ako znaš odakle počinješ, možeš stići kamo želiš...

U Milanu se Blazy rano budi i pješice odlazi do ureda, usput se zaustavljajući s Johnom Johnom u parku za pse. Voli šetati (tjednima ne uđe u automobil), a užurbani pločnici ga, kaže, pokreću. Pokušava biti za svojim stolom već u 8 sati - najbolje radi ujutro - i obično ne napušta ured prije 20 sati. 'Do tada mi je mozak već spaljen', kaže.

'Volim kada odjeća izgleda nekako arhitektonski - trebala bi izgledati seksi već na vješalici', kaže Blazy, čiji je pojam privlačnosti u maloprodaji vrlo fizički: ubod neodoljive želje koji osjećate kada držite predmet u ruci ili vidite kako žuri mimo vas, a ne - na njegov užas - prikazan ravno i filtrirano na Instagramu. U La Cambreu je naučio dizajnirati u krugu, a tako i dalje radi: počevši s hrpom zanimljivih tkanina, proučavajući kako se komadi kreću i osjećaju, i usavršavajući ih sve dok svaki odjevni predmet ne oživi.

Blazy je poznat po postavljanju uzoraka pod neobičnim kutovima, uvođenju neortodoksnih tkanina i krojenju nekonvencionalnih oblika koji se na ljudskom tijelu ocrtavaju na prekrasan i prirodan način. 'To je odjeća koja na prvu ne odgovara onome što smatrate laskavim', kaže Anne Collier. 'Ali jest, i to tako snažno.'

Središnju točku dizajna Bottege Venete čine torbe, a krasi ih jedinstvena izrada. One nemaju šavove, u njima je sva ljepota ručnog izrađivanja, a upravo je jedna od njih bila zvijezda hvaljene revije u veljači. Riječ je o Kalimeru, modelu s tkanjem koje podsjeća na tradicionalnu izradu košara, a sužava se kroz mjedeni prsten u debelu ručku nalik užetu namijenjenom za nošenje preko ramena. Svaki primjerak mora biti tkan ručno, što znači da ne postoje dva identična. 'To je luksuz', kaže Blazy.

Ova je torba je, prema njegovim riječima, inspirirana talijanskim crtanim likom Kalimerom, kokoši koja nosi svoje stvari u vreći na štapu. 'Torba je ta koja je otvorila show', napominje sam dizajner. Naime na hvaljenoj reviji održanoj u veljači, trijumfalnom spoju tradicije i inovacije, torba Kalimero bila je zadužena za uvodni look: mlada žena odjevena u bijelu majicu bez rukava i široke plave traperice korača niz pistu u ne previsokim crnim štiklama te s torbom Kalimero prebačenom preko ramena.

Vrlo jednostavno i suptilno, no samo na prvi pogled. U stvarnosti je sve bilo složenije nego što se činilo: hlače su bile izrađene od mekane kože otisnute s nekoliko slojeva tinte kako bi oponašale traper… Je li ovo bila ironija visokog koncepta? Ili je to bilo samo ono što se činilo: bezvremenski i nepretenciozan ulični izgled, pun seksepila i funkcije, s luksuzom koji je poznat samo onome tko ga nosi? Bottega Veneta, koju je Vogue jednom nazvao brendom 'prikrivenog bogatstva', izvorno je bila poznata po tome što nije stavljala etikete na vanjsku stranu svojih torbi: svatko tko je poznavao brend prepoznao bi ih bez problema, a ti kupci zasigurno nisu željeli impresionirati markom.

Blazyjev trompe-l’oeil (varka oka), čime je otvorio reviju, mogao bi se shvatiti kao naklon ostavštini brenda diskretnog uživanja, ali također je najavio odanost prozračnom, isprobanom i istinitom. Ima li ičega više 'modnog' od činjenice da stvarni ljudi u tvojim komadima mogu sjajno izgledati iz dana u dan?

Cijelom kolekcijom prelijeva se prepoznatljiva dvojnost. S jedne strane tu su blistavi i odvažni krojevi: predivne hlače od meke kože, pokretne poput svile; sakoi krojeni poput košulja i kaputi od šarene vune koji izgledaju poput terrazzo poda u milanskoj zračnoj luci Malpensa. S druge strane krasi je neodoljiva nosivost. Jedan kaput ima dinamične rukave u obliku polumjeseca, no jakna nakon njega prikazana je jasno i jednostavno.

'Privlači me činjenica da izgleda potpuno nedizajnirano', kaže Blazy. 'To je jako dobro izrađena jakna... I to je dovoljno.' No odjevni predmeti oživljavaju u profilu. Pripremajući se za reviju, Blazy je proučavao talijanski futurizam, posebice rad Umberta Boccionija, i razmišljao o 'Čovjeku koji hoda' Alberta Giacomettija. 'Htjeli smo biti buržuji sprijeda - ali kad pogledate sa strane: Bang!' To je naš teritorij, silueta.'

Blazyjeve najnovije inovacije prikazane u izložbenom prostoru Bottege Venete, koji se nalazi u sjeni Međunarodnog muzeja znanosti i tehnologije Leonardo da Vinci, uključuju cipelu inspiriranu otrovnim gljivama te njegove nove pohode na žuto i tamnozeleno. No fokus mu se stalno vraća na torbe, core proizvod brenda. Jedna se zove JJ jer ga je, kad ju je stavio na pod i držao za remen, podsjetila na hod njegova psa nazvanog John John. Druga je inspirirana kacigom, ali ne nosi se na glavi, već visi nošena u ruci. 'To je mješavina sofisticiranog i vrlo razigranog', kaže Blazy.

Blazyjeva ideja sreće je, otkriva, otići u kafić nakon posla i popiti pivo ili dva te razmišljati u slikama dok ljudi prolaze oko njega. Kada ne radi, obilazi galerije i aukcije, prateći što se događa u svijetu umjetnosti. 'Želio sam smjestiti Bottegu na mjesto bliže kulturnoj sferi', kaže. Kad je razmišljao o odlasku iz mode, razmišljao je o školovanju za kustosa umjetnosti – njegovi su ga voljeni uvjeravali da to ne čini – no danas tu strast održava živom 'kao nedjeljni slikar'. Ono što radi u Bottegi, pojašnjava, nije umjetnost nego zanatsko umijeće. 'Što više stvari znaš, to više znaš što ne voliš i što te privlači', priznaje. 'Prije nekoliko godina ne bih bio spreman prihvatiti se ovog posla', iskreno kaže. No to je sada iza njega, a savršena ponuda stigla je u pravom trenutku: 'Bio sam sigurniji u sebe. Bio sam spreman prihvatiti se posla!' zaključuje.