Ova analiza 101 ranijeg istraživanja poremećaja, tj. nemogućnosti doživljavanja ženskog orgazma, poznatog kao anorgazmija, bit će predstavljena u novom broju časopisa Journal of Sexual Medicine.

U njoj američki tim upozorava da se na liječenju poremećaja ne radi dovoljno, unatoč tome što je nemogućnost postizanja orgazma drugi najčešći seksualni problem na koji se žene žale, nakon nedostatka želje, te da je orgazam najvažniji od 50 razloga zbog kojih ljudi imaju spolne odnose.

'Ne istražujemo dovoljno ovaj problem', kaže voditelj studije, Waguih William Ishak, psihijatar u Medicinskom centru Cedars-Siani u Los Angelesu. 'Ima puno liječnika koji daju pacijenticama određenu terapiju, međutim kada je riječ o medikamentima, sve se svodi na princip pokušaja i pogreške.'

Da bi se anorgazmija tretirala kao poremećaj, mora biti dugotrajna i mora utjecati na kvalitetu života i odnosa s partnerom. Ako ženu ne smeta nedostatak orgazma, smatra se da poremećaj ne postoji, kaže Ishak.

Međutim, istraživanje iz 2001. otkriva da je anorgazmija vrlo česta pojava – čak 24 posto žena tvrdi da mjesecima ne mogu postići klimaks, najčešće između 20-ih i 40-ih godina života. Nažalost, tek mali broj žena prijavljuje problem liječnicima.

'Mnoge žene srame se spolne disfunkcije... Moguće je također da strahuju da bi priznanje moglo dodatno zakomplicirati njihove odnose', upozorava Ishak.

Uzroci anorgazmije uglavnom su dvojaki - tjelesni i psihički. Udio tjelesnih je samo pet posto. Najčešći problemi su različite bolesti žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, bolesti bubrega, fibromijalgija i ateroskleroza (suženje arterija zbog naslaga kolesterola). Tu su također slabost mišića karlice nakon poroda, hormonske promjene i neki lijekovi poput antidepresiva.

U nekim slučajevima moguće je primijeniti odgovarajuće vježbe za jačanje mišića ili pak antidepresive poznate kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) zamijeniti buproprionom koji ima slabije nuspojave te vrste.

Znatno češći su psihički uzroci: negativan odnos prema seksu zbog kulturoloških ili odgojnih razloga, negativna seksualna iskustva u prošlosti uključujući zlostavljanje, poremećaj odnosa s partnerom, neinformiranost o seksu, strah od napuštanja, strah od samostalnosti, osjećaj seksualne krivnje zbog različitih sklonosti, monotonija u vezi, nedostatak koncentracije, tjeskoba i depresija. Čest je također strah od gubljenja kontrole nad osjećajima i ponašanjem. U takvim slučajevima najbolji je lijek psihoterapija.

Trenutno u svijetu baš i nema registriranih lijekova za liječenje anorgazmije.

Istraživanje Ishakova tima pokazalo je da su studije koje se bave tim problemom vrlo rijetke i često nedovoljno opsežne da bi dale neke ozbiljnije rezultate. Primjerice, jedno testiranje u 2003. godini pokazalo je da biljno ulje po imenu zestra djeluje na povećanje seksualne želje žena, međutim ono je provedeno na uzorku od samo 20 sudionica, od kojih je 10 dobilo placebo.

'Potrebne su nam opsežnije studije s većim uzorkom i odgovarajućim doziranjem lijekova da bismo kvalitetno testirali njihovo djelovanje. Ako smo kao društvo uistinu ozbiljno zainteresirani za kvalitetu života pojedinaca, moramo posvetiti više pozornosti i problemu seksualne disfunkcije', zaključio je Ishak.