U nastavku teksta donosim vam svoje dojmove, kao i bitne detalje koje biste trebali uzeti u obzir ako planirate put na Lanzarote. A i otkad sam se vratio, svi me ispituju kako mi je bilo i žele čuti savjete, s obzirom na to da je ovaj otok (osim Tenerifa i Gran Canarije) relativno nova i manje poznata destinacija Hrvatima, pa da uštedim na vremenu i računima za kavu (smijeh) - ovaj članak pišem za sve svoje prijatelje, ali i sve vas koji već planiraju svoj idući godišnji. Pa krenimo…

Putovanje avionom

Direktni letovi za Lanzarote iz Zagreba dostupni su jednom tjedno, petkom. Iskreno, ni ne isplati se ići na kraće od sedam dana s obzirom na to da na otoku stvarno ima dosta toga vidjeti. Povratnu aviokartu s uključenim koferom od 10 kilograma, koji ide u kabinu, kupio sam tri tjedna prije samog puta i koštala me 175 eura. Usporedbe radi, prijateljica je imala kofer od 20 kilograma koji se predaje prilikom check-ina i njena povratna karta iznosila je 200 eura. Naoružajte se živcima jer let traje četiri sata i 45 minuta, kreće petkom u 13.10, a povratni je petkom u 7.10, čime zapravo gubite zadnji dan putovanja. Moram priznati, mrzim ranojutarnje letove (ima li netko da ih voli?), pogotovo zato što na aerodrom treba doći u pravilu sat i pol do dva ranije, a u našoj situaciji to je značilo ustajanje u 4.30 i pakiranje, da bismo u 5.30 bili na aerodromu, vratili rent a car i ukrcali se na povratni let za Zagreb. Da ne spominjem da sam spavao samo tri sata tu noć, tako da je put nazad bio stvarno naporan i trajao - vječno. U Zagreb smo sletjeli oko 13 sati, a tješio sam se da barem imam još cijeli vikend pred sobom da se naspavam, jer spavao nisam apsolutno – NIŠTA!

Smještaj i rent a car

Smještaj smo rezervirali u gradu Puerto del Carmen, najpopularnijem turističkom odredištu na otoku Lanzarote, koje očarava svojom živopisnom kombinacijom tradicionalne španjolske kulture i modernih turističkih atrakcija. Sve građevine u samom gradu, ali i na cijelom otoku, općenito su bijele boje, slično kao na Santoriniju u Grčkoj. Kada spojite to s tamnom vulkanskom zemljom, kojom je prekriven Lanzarote, to izgleda stvarno očaravajuće! Ovaj šarmantni grad uz obalu poznat je po dugoj pješčanoj plaži, Playa Grande, a ona se proteže kilometrima uz kristalno čisto more. Uz obalu se nižu brojni restorani, kafići i trgovine, u kojima možete pronaći izobilje lokalnih delicija i autentičnih suvenira. Noćni život Puerto del Carmen jednako je živahan, s mnoštvom barova i klubova koji pružaju zabavu do ranih jutarnjih sati. Prvo što sam primijetio je da ima jako puno Britanaca i većinom je sve podređeno njima – glazba, ponuda jela za doručak (english breakfast), pubovi, gledanje utakmica u kojima igra neki engleski klub i ostalo… Smještaj smo rezervirali preko Airbnba. Apartman s dvije spavaće sobe, kupaonicom, open space kuhinjom i dnevnim boravkom te balkonom s pogledom na more, pet minuta hoda od plaže i centra grada platili smo 85 eura za noć. Što je u usporedbi s našom hrvatskom obalom u sezoni - stvarno jeftino.

Na ovaj otok bio bi grijeh doći, a ne koristiti auto za obilazak i razgledavanje. Ima autobusne linije, no sloboda koju vam donosi auto je neprocjenjiva. Možete stati kad i gdje poželite, fleksibilni ste, do svih atrakcija je vrlo jednostavno doći, parking je na cijelom otoku besplatan (da, dobro ste čuli!), što nas je oduševilo, a od našeg apartmana do bilo koje lokacije na otoku bilo je potrebno pola sata do 45 minuta vožnje, ovisno kamo idete. Iz tog razloga, moja preporuka svima je Puerto del Carmen kao savršen izbor za rezervaciju smještaja jer je pozicioniran na sredini otoka uz more, pa je sve što želite vidjeti i posjetiti unutar sat vremena vožnje autom i, k tome, samo 15 minuta vožnje autom do aerodroma. Di ćeš bolje?

Auto smo rezervirali preko jedne od najpopularnijih rent a car agencija na Kanarskim otocima i u Španjolskoj općenito, AutoReisen. Zašto baš oni? Doslovno plaćate ono što i vidite, nema nikakvih skrivenih troškova, iznenađenja prilikom preuzimanja auta, pologa za osiguranje i slično. Tako da nas je najam auta na sedam dana koštao 75 eura po osobi (jer smo dijelili troškove), odnosno 150 eura ukupno. I da, full osiguranje bilo je uključeno. Zvučalo je predobro da bi bilo istinito! No stvarno nismo platili ni eura više. Nemam iskustva s ostalim rent a car agencijama, ali ovu od sada preporučujem svima koji putuju u Španjolsku ili na Kanarske otoke. Rezervacija je online, odaberete period za koji želite rezervirati auto, model koji želite, osiguranje i to je to – auto vas čeka na aerodromu s napola punim spremnikom goriva. Tako ga i vraćate. Tako da smo na gorivo u tjedan dana (a, vjerujte mi, obišli smo otok uzduž i poprijeko, nema kamo se nismo vozili i stali) potrošili samo 20 eura ukupno. Još jedan WOW faktor. Doduše, uzeli smo najjeftiniju opciju u ponudi svih automobila, Citroen C3, i pokazao se odličnim izborom, pa čak i za vrlo zahtjevne ceste, kojih je na Lanzaroteu stvarno malo jer je sve (većinom) asfaltirano.

Što sve vidjeti i posjetiti?

Kao što sam ranije spomenuo u članku, obišli smo doslovno cijeli otok - od većih mjesta do onih najmanjih, koja jedva možete pronaći na mapi. Sve stignete i ne treba vam nikakav užurban tempo i rano ustajanje da doživite ovaj nestvarni otok u potpunosti! A ovo su moje preporuke...

Nacionalni park Timanfaya

Prije dolaska u nacionalni park stali smo i obišli Centro de visitantes e interpretación de Timanfaya, besplatan muzej u kojem možete saznati sve zanimljivosti o vulkanima, vulkanologiji, ekologiji, nacionalnom parku, povijesti otoka te vidjeti i neke izložene primjerke, ali i prošetati se 150 metara dugim pješačkim mostom koji vodi usred vulkanskog krajolika.

Nacionalni park Timanfaya jedan je od najzanimljivijih vulkanskih pejzaža na svijetu. Poznat je po Montañas del Fuego (Planinama vatre), gdje se i danas može osjetiti visoka temperatura nekoliko metara ispod površine zemlje, što posjetiteljima omogućava da vide demonstracije geotermalne energije, poput izbacivanja vode koja se trenutačno pretvara u paru ili paljenja suhe trave. Park je također dom jedinstvenom biljnom i životinjskom svijetu, a koji se prilagodio ovim ekstremnim uvjetima.

Ulaznica u nacionalni park koštat će vas 20 eura, ulazite autom i vozite se do dijela gdje se nalaze restoran, dućan sa suvenirima i besplatan parking, a u tu cijenu uključena je organizirana vožnja autobusom kroz njega, pri čemu vas prati audiosnimka na engleskom jeziku o svim zanimljivostima, a traje 40 minuta. U toj vožnji možete vidjeti vulkansku zemlju koja potječe iz erupcija koje su se dogodile između 1730. i 1736. godine te kratkotrajnih erupcija 1824. godine, kao i zapanjujuće crne i crvene planine koje su nastale i koje pružaju gotovo nadrealne vizure što podsjećaju na pejzaže kao s drugog planeta. U tim trenucima pomislio sam da smo zapravo samo sekunda u vremenu i prostoru. Nakon te organizirane ture autobusom, zaputili smo se u jedan od najneobičnijih restorana na svijetu, El Diablo, u kojem možete probati specijalitete pripremljene po jedinstvenoj metodi kuhanja - korištenjem geotermalne energije vulkana koja izlazi iz zemlje te se pomoću nje peče meso i riba na velikom žaru. Samo ću reći - pripremite novčanik. Cjenik možete vidjeti ovdje.

Jardín de Cactus

Jedan je od najupečatljivijih radova poznatog lokalnog umjetnika i arhitekta Cesara Manriquea. Ovaj jedinstveni botanički vrt posvećen je očuvanju i izlaganju raznolikosti kaktusa, a u njemu se može naći više od tisuću vrsta iz cijelog svijeta. Vrt je dizajniran tako da se savršeno uklapa u krajolik otoka, s kaktusima koji izranjaju iz crne vulkanske zemlje, što stvara dramatičan i estetski privlačan prizor. Ulaznica košta osam eura, u sklopu vrta su i mali kafić i dućan sa suvenirima, a mjesto je odličan izbor za sve one koji žele cool fotke za društvene mreže.

Cueva de los Verdes

Predstavlja jednu od najimpresivnijih prirodnih atrakcija ovog vulkanskog otoka. Ova je špilja dio većeg tunela stvorenog izbacivanjem lave tijekom erupcija vulkana Monte Corona prije oko 5000 godina. Cueva de los Verdes je postala poznata po svojoj neobičnoj geologiji i dramatičnom osvjetljenju koje ističe prirodne boje i forme stijena. Špilja nije samo geološko čudo, već i kulturno središte, poznato po koncertima klasične glazbe koji se održavaju unutar njezinih zidova zbog izuzetne akustike koju nudi. Ovaj misteriozni i čarobni podzemni svijet oduševio nas je u potpunosti. Ulaznica košta 15 eura, a nudi vam i organiziranu turu s jednim od vodiča koji vam otkriva sve zanimljivosti dok se spuštate kroz špilje po putu dugom kilometar ispod zemlje. Tura traje 30-40 minuta, a preporuka je ići rano ujutro ili kasnije popodne zbog gužvi, ali i vrućina. Mi smo čekali nekih 20 minuta u redu. Čuli smo da čekanje i gužve znaju biti problem kada vani bude preko 30 stupnjeva, pa i to uzmite u obzir.

Mirador del Rio

Mirador del Rio predstavlja jednu od najpoznatijih turističkih atrakcija na Lanzaroteu. Smješten na sjevernom vrhu otoka, na impresivnoj visini od oko 475 metara iznad mora, ovaj vidikovac nudi spektakularan pogled na Atlantik i susjedni otok La Graciosa. Dizajnirao ga je, naravno, Manrique, čuveni lokalni umjetnik i arhitekt koji je uspio ovaj objekt savršeno uklopiti u prirodni pejzaž. Unutar vidikovca nalazi se kafić u kojem možete popiti piće ili gricnuti nešto s pogledom koji će vas, ne sumnjam, ostaviti bez daha. Bar mene jest. Ulaznica košta osam eura.

Jameos del Agua

Predstavlja jedinstven spoj prirode i umjetnosti. Ovaj fascinantni kompleks oblikovan je unutar tunela stvorenog izljevom lave nakon erupcije obližnjeg vulkana Monte Corona prije oko 4000 godina. Već spomenuti umjetnik Manrique transformirao je ovu prirodnu lokaciju u prostor za kulturu i turizam, vodeći računa o tome da se očuvaju prirodna ljepota i ekološka ravnoteža. Unutar kompleksa nalaze se podzemno jezerce - a ono je dom i rijetkim albino rakovima, endemskoj vrsti ove lokacije - restoran, muzej i koncertna dvorana. Zanimljivo je to da ćete jezerce morati prijeći bosi hodajući kroz vodu da biste došli na drugi kraj kompleksa. Ulaznica košta 15 eura.

Potom smo usput stali u dva mala mjesta – Arrieta i Punta Mujeres. Toliko su mala da vam je dovoljno pola sata da ih prijeđete oba pješke. Tamo smo odlučili ručati i nismo pogriješili – u restoranu El Lago jeli smo jednu od najboljih paella s morskim plodovima na otoku.

Kuća u moru lave - Fondacija César Manrique

Kulturni centar posvećen je očuvanju i promociji djela španjolskog umjetnika i arhitekta čiji je rad duboko utjecao na kulturu i ekologiju otoka. Manrique je bio poznat po svojoj filozofiji koja spaja umjetnost i prirodu, što se očituje kroz njegove jedinstvene skulpture, slikarstvo i javne radove koji se stapaju s prirodnim okruženjem na cijelom otoku. Fondacija se nalazi u umjetnikovoj bivšoj kući, koja je sama po sebi umjetničko djelo, sagrađena unutar vulkanskih mjehurića i povezana serijom neobičnih prostora koji prikazuju njegov osobni i profesionalni život. Ovaj centar služi ne samo kao muzej njegovih radova, već i kao platforma za poticanje ekološke svijesti i očuvanja lokalnog okoliša. Ulaznica košta 10 eura.

Dom Césara Manriquea – Haria

Ovo je bila njegova kuća u kojoj je živio i stvarao svoja umjetnička djela. Nalazi se u malom mjestu Haria i nije samo mjesto njegova stanovanja; ona je manifestacija umjetnikove vizije i njegova neumornog truda da integrira umjetnost u svakodnevni život. Možete proći kroz cijelu kuću i dvorište te vidjeti sve predmete, njegovu odjeću, namještaj... U dvorištu kuće nalazi se i studio u kojem je stvarao, uz kante boja, stare novine i sve predmete koje je tada koristio. Ulaznica košta 10 eura. Haria kao mjesto nije ništa posebno, nalazi se usred ničega, jako je malo, jako mirno, s tek dva kafića i dva restorana. Za šetnju čisto okej.

Arrecife

Glavni grad Lanzarotea. Nije nas oduševio, a čuli smo slične dojmove. Ali s obzirom na to da je glavni grad, odlučili smo riskirati i posjetiti ga. No nije bilo nigdje nikoga. Grad duhova. Pitali smo slučajne prolaznike gdje su ljudi, pa su nam objasnili da je nedjelja i da se tada većina Španjolaca odmara ili odlazi izvan grada. Tako da izbjegavajte posjet vikendom jer skoro ništa ne radi. Prošetali smo centrom, popili kavu i pojeli kolač u restoranu na zadnjem katu hotela Arrecife Gran Hotel & Spa, za koji smo dobili preporuku, a s kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli grad i plažu. Kokteli su navodno isto odlični.

Teguise

Cijeli internet bruji o tržnici koja se mora posjetiti u ovom malom gradu nedjeljom, pa smo se i mi zaputili tamo. Nedjelja je dan u kojem doslovno iz svih krajeva otoka ljudi dolaze u ovaj grad samo zbog tržnice. Pripremite se na gužve, a i na cjenkanje. Stotine prodavača nude širok spektar proizvoda, od lokalnih umjetnina i rukotvorina do tipičnih kanarskih gastronomskih delicija. Imaju organizirana mjesta za parking zbog gužva nedjeljom tako da ćete ga lako pronaći, samo pratite znakove uz cestu. Inače, Teguise je smješten u srcu Lanzarotea i jedan je od najstarijih gradova na arhipelagu, a poznat po svojoj bogatoj povijesti i dobro očuvanoj arhitekturi. Nekadašnja prijestolnica otoka danas privlači posjetitelje svojim slikovitim ulicama i tradicionalnim kućama u kojima se osjeća duh prošlih vremena.

Raj za surfere – plaža Famara

Smještena na sjeverozapadnoj obali otoka Lanzarote, očarat će vas divljim i netaknutim pejzažem. Ova dugačka plaža poznata je po dramatičnim klifovima i snažnim valovima koji privlače surfere iz cijelog svijeta. Jako puše, nema gužve i nekako nam nije bila privlačna za kupanje. Fora je vidjeti surfere kako divljaju po valovima – to jedino.

Mirador del Charco de los Clicos

Jedan je od najupečatljivijih prirodnih fenomena na Lanzaroteu. Ovo jezero zapravo je vulkanski krater, ispunjen morskom vodom koja je zbog algi poprimila intenzivnu zelenu boju. Kontrast između tamnog vulkanskog tla, svijetlozelene vode i plavog Atlantika prizor je koji oduzima dah. Ne plaća se ulaz, parking je odmah pored, a atrakciju gledate sa stijene. Ne možete se spustiti na plažu, zabranjen je ulaz. Ovo je više kao vidikovac. No malo prije tog vidikovca su dvije crne plaže na kojima se možete opustiti i okupati, iako zbog velikih valova i jake struje to baš nije realno.

La Geria

La Geria je jedinstvena vinogradarska regija na otoku. Poznata je po neobičnoj metodi uzgoja loze u vulkanskom pepelu. Vinogradi su uređeni okruženim niskim zidovima od vulkanskog kamena. Ova tehnika štiti lozu od vjetra i iskorištava noćnu rosu, omogućavajući da uhvati i zadrži vlagu u tlu. Rezultat je bogatstvo visokokvalitetnih vina, posebno malvazije, koja su cijenjena kako lokalno, tako i internacionalno. La Geria ne samo da demonstrira iznimnu prilagodljivost lokalnih poljoprivrednika, već je i primjer toga kako se tradicionalne tehnike mogu uspješno koristiti za održivu poljoprivredu u ekstremnim uvjetima. Obavezno posjetite neku od vinarija u tom području, a mi smo posjetili Bodega La Geria, u kojoj možete kušati lokalna vina i uživati u pogledu na vinograde, ali i kupiti pokoju bocu. Isplati se! Ako ste ljubitelj vina, nemojte ovo propustiti. Nama se najviše svidjelo Malvasía Volcanic White Medium-Sweet. Možete platiti i organiziranu turu kušanja vina i obilazak vinograda.

Las Grietas

Las Grietas, skriveni dragulj Lanzarotea, predstavlja prirodnu atrakciju koja oduzima dah svojom jedinstvenom geološkom strukturom. Smješten u srcu vulkanskog krajolika koji karakterizira ovaj Kanarski otok, Las Grietas je serija dubokih pukotina i kanjona. Ove prirodne formacije nastale su hlađenjem lave koja se tokom erupcija spustila do oceana, čime su se stvorili oštri i nepravilni oblici koji fasciniraju posjetitelje. Mi smo ostali bez riječi, a i super je lokacija za fotke. Atrakcija je besplatna. Savjet: ponesite tenisice.

Za sve ljubitelje plaža

Šteta bi bilo posjetiti Kanarske otoke, a ne okupati se na nekoj od plaža. Meni je ovo prvi put da sam se kupao u Atlantiku, tako da je doživljaj bio još veći. Plaža imate na svim krajevima otoka i dosta se razlikuju - od crnih s vulkanskim kamenjem do pješčanih i stjenovitih, vama je na biranje. Prošli smo sve i mogu reći da su nas najviše oduševile plaže oko još jednog popularnog turističkog mjesta, Playa Blanca. U blizini se nalazi i jedna od najpoznatijih na otoku, Playa de Papagayo. Inače, Playa Blanca nalikuje na Puerto del Carmen, samo mi se čini da je više koncipirana kao lokacija za hotelske resorte. Hoteli su na svakom koraku. I da, ondje ne puše toliko. Ili barem nije ta dva dana, kada smo mi bili tamo. Možda zbog toga što je na južnoj strani otoka - tko će ga znati… Plaže koje trebate posjetiti, a koje su pozicionirane jedna do druge su: Playa de Papagayo, Playa Mujeres i Playa Caleta de Congrio.

Moj favorit je ova zadnja - Playa Caleta del Congrio. Žuti pijesak kao u pustinji, ogromni valovi kao stvoreni za ludovanje i nema gužve (za razliku od prethodnih). Ako ipak ne volite valove, kao moja prijateljica, kojoj je glavni izazov bio ne smočiti kosu, Playa de Papagayo je opcija za vas. Imate besplatan parking pored svih njih, kao i kafić. Cesta nije asfaltirana, pa djeluje kao da ste na nekom ludom safariju dok vozite kroz kilometarski dugu pješčanu stazu prožetu rupama, a auto će vam svakako nakon vožnje tamo i natrag biti spreman za pranje. Zadnja dva dana proveli smo na plažama nakon što smo prvih pet iskoristili za obilazak, jer se i vrijeme tako poklopilo. Bilo je ugodnih 25 stupnjeva prvih pet dana, kada je i puhalo, a sunce je većinu vremena bilo zaklonjeno oblacima, pa nije bilo tako vruće. No zadnja dva dana bila su paklena. Mjerač temperature u automobilu u jednom je trenu pokazivao 42 stupnja. S obzirom na blizinu Sahare, nije ni čudo…

I za kraj…

Što reći osim da je Lanzarote jedno od mjesta koje me naprosto oduševilo i ostavilo bez riječi. Otok ima mikroklimu, tako da se nerijetko dogodilo da je na jednom dijelu bilo sunčano, na drugom oblačno i kiša, na trećem je puhalo kao ludo, a na četvrtom - bez daška vjetra. Kako god bilo, vrijeme se jako brzo mijenja. Ali općenito je toplo i ugodno preko dana, no preko noći zna biti friško, tako da nije naodmet uzeti i pokoju majicu dugih rukava i duge hlače – za svaki slučaj!

Cijene u restoranima, kafićima i dućanima slične su kao kod nas. Negdje malo skuplje, negdje jeftinije. No ono što je svakako jeftinije nego kod nas su parfemi jer se prodaju kao u duty free zoni. Tako da ćete primjerice za parfem od 100 ml u Hrvatskoj odvojiti skoro dvostruko više nego na Lanzaroteu. Svugdje sve možete plaćati karticom. U apartmanu smo koristili samo spavaću sobu i kupaonicu, a doručkovali, ručali i večerali vani. Raspon cijena za ručak/večeru u restoranima u kojima smo bili je otprilike 30-40 eura po osobi, a u to su bili uključeni piće, predjelo, glavno jelo i desert. Napomena je da se sve otvara poslije 9-10 ujutro. Njihov tempo je kao kod naših Dalmatinaca. Čemu žurba, je l'?

Otok je savršen za svakog, bilo da ste ljubitelj odsjedanja u resortima i odmaranja uz bazen ili na plažama uz razgledavanje laganim tempom ili pak onaj tip koji voli aktivan odmor, vidjeti sve i svašta (taj sam!) – Lanzarote nudi ponešto za svakoga. Otok je to vječnog proljeća, tako da kad god se zaputili na njega, nećete pogriješiti. Iako je moja preporuka ciljati razdoblje od ožujka do lipnja ili od rujna do studenog jer je tad najugodnije i nije prevruće za sve obilaske. Ne mogu zamisliti ljeto tamo te da sve što smo vidjeli moramo razgledavati i obilaziti na visokim temperaturama, pogotovo ne nakon dva zadnja dana s 42 stupnja, a tek je travanj. Kiše navodno ima jedva 15 dana u godini, ali zato vjetar konstantno puše, uz obilje sunca te trenutaka u kojima saharski pijesak zaspe cijeli otok i sve izgleda kao da je smak svijeta. Srećom, dogodio nam se samo prvi takav dan, kad smo tek sletjeli. Možete zamisliti naše 'oduševljenje' - zar će ovako biti cijeli tjedan?

Prošlo je 10 dana kako sam se vratio u Zagreb, a dojmovi se još nisu kompletno slegnuli. Često putujem u zadnje dvije godine, no moram priznati da mi je ovo jedno od najposebnijih i najdražih putovanja. Teško mi je misli i doživljaje pretočiti u riječi kada me netko pita za dojmove, ali završit ću članak objavom s Instagrama i citatom Césara Manriquea, čovjeka koji je toliko bio zaljubljen u ovaj otok da su njegova djela prožeta cijelim arhipelagom, a njegov utjecaj je toliko jak da se praktički smatra njegovim spiritualnim ocem. Zahvaljujući tom njegovom utjecaju sve kuće su bijele i do određene visine, nema reklama, plakata, billboarda poznatih brendova… Njegova priča i ljubav prema Lanzaroteu jako su inspirativne i fascinantne, a imate to prilike čuti u bilo kojem od navedenih muzeja ili pak sami istražiti. Jedno je sigurno - ovaj nestvaran otok, kao i njegov krajolik, ostavit će vas bez riječi, a mentalna i duševna nagrada je ogromna. To vam garantiram.