Bez ikakva iskustva i priprema, vođena samo slijepom voljom, propješačit će gotovo 2.000 kilometara Stazom pacifičkih vrhova, od pustinje Mojave preko Kalifornije i Oregona sve do države Washington – i to posve sama. Sjajno napisana, s puno topline i humora, 'Divljina' u izdanju izdavačke kuće Znanje moćna je ispovijed o strahovima i željama mlade žene koja se bori protiv svih nevolja na mukotrpnom putovanju koje je dovodi do duhovnog ozdravljenja.

Ulomak iz knjige 'Divljina'

'Hej', rekao mi je neki muškarac poslije nekog vremena i okrenula sam se. Stajao je s druge strane zida visokog do pojasa i držao flomaster i baterijsku svjetiljku — namještenik kluba, naoko zaposlen ondje gdje se smjelo piti — iako ga prije nisam tu primijetila.

'Hej', uzvratila sam. Bio je naočit i izgledao je malo stariji od mene, s tamnim kovrčama do ramena. Na prednjoj strani njegove majice pisalo je WILCO. 'Volim tu grupu', rekla sam pokazavši majicu.
'Vi ih znate?' upitao je.
'Naravno da ih znam', rekla sam.

Njegove su se smeđe oči nabrale u smiješak. 'Odlučno', rekao je. 'Ja sam Jonathan', i stisnuo mi je ruku. Glazba je počela prije nego što sam mu mogla reći svoje ime, ali nagnuo se do mojeg uha i blagim me povikom upitao odakle dolazim. Činilo se da zna da nisam
iz Ashlanda. Vičući sam mu objasnila, što sam sažetije mogla, o planinarenju po SPV, a zatim se opet nagnuo prema mojem uhu i povikao dugu rečenicu koju nisam mogla razumjeti zbog glazbe, ali nisam marila zbog divnog načina na koji su njegove usne doticale moju kosu
i dah škakljao moj vrat tako da sam to osjetila po cijelom tijelu.

'Što?' povikala sam kad je završio, pa je ponovio, taj put govoreći sporije i glasnije, i shvatila sam da mi kaže da te noći radi do kasno u noć, ali sutra će otići s posla u jedanaest navečer i bih li htjela doći vidjeti grupu koja će svirati, a onda kasnije izići s njim?

'Da', povikala sam, iako sam ga napola željela navesti da ponovi ono što je rekao kako bi njegova usta opet imala onaj učinak na moju kosu i vrat. Dodao mi je flomaster i pokretima objasnio neka napišem svoje ime na njegov dlan, kako bi me stavio na popis gostiju.

Cheryl Strayed, napisala sam što sam urednije mogla dok su mi se ruke tresle. Kad sam završila, pogledao je to i uzdignuo palce, a ja sam mu mahnula i izišla kroz vrata osjećajući ushit. Imala sam spoj.

Jesam li imala spoj? Hodala sam po toplim ulicama mozgajući o tome. Možda moje ime ipak neće biti na popisu. Možda sam ga krivo čula. Možda je bilo smiješno sastati se s nekim s kojim sam jedva govorila i čija je glavna privlačnost bila to što je bio naočit i sviđala mu se grupa Wilco. Svakako, radila sam takve stvari s muškarcima iz mnogo slabijih razloga, ali ovo je bilo drukčije. Ja sam bila drukčija. Zar ne?

Vratila sam se u hostel i tiho hodala pokraj kreveta u kojima su spavale nepoznate žene u maleno udubljenje pod strehom u kojemu su Dee i Stacy također spavale, svukla se i legla u pravi pravcati krevet koji je, na moje zaprepaštenje, te noći bio moj.

Jedan sam sat ležala budna, gladeći tijelo rukama, zamišljajući kako bi bilo Jonathanu kad bi ga doticao iduće noći: uzvisine mojih prsa i ravnina mojega trbuha, mišići mojih nogu i grube dlake na mojoj stidnici — sve se to činilo prilično u redu — ali kada sam došla do komada veličine dlana na mojim bokovima koji su se na dodir činili kao nešto između kore drveta i operušana mrtvog pileta, shvatila sam da nikako ne smijem, tijekom sutrašnjega spoja, skinuti gaćice.

Vjerojatno će tako biti najbolje. Bog zna da sam prečesto skidala gaćice, svakako češće nego što je bilo dobro za mene.

Izdavačka kuća Znanje i tportal poklanjaju vam hit knjigu 'Divljina'