Tako smo odlučili. Ili, tako si ti odlučio. Ja sam samo, u nedostatku riječi, potvrđivala svaku tvoju misao.

Bol i ljutnja izvukli su iz nas grozne riječi. Došli smo se opravdati. Posljednji put. Od nas su ostale tek stare, nekada davno izgovorene riječi, podijeljena obećanja i dugi razgovori. 'Ne želim se mučiti', rekao si. Za tebe je uvijek bilo lakše otići i ostaviti sve. A ja ću, kao i uvijek, čekati još jedan tvoj osmijeh, još jedan tvoj zagrljaj, još jedan tvoj pogled. Naše vrijeme se primiče kraju.

'Ne želim da odeš', vrištim. U sebi. Neću te moliti da ostaneš, ovaj put neću. Pregrist ću jezik i nastaviti dalje. Vrijeme je. Tvoje noge polagano već odlaze. Gotovo je. Suze klize niz obraze.

Ja ću, kao i uvijek, čekati još jedan tvoj osmijeh, još jedan tvoj zagrljaj, još jedan tvoj pogled. Ne zaboravi to.

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.