Ove veljače navršilo se 40 godina od dramatične otmice Patty Hearst, bogate nasljednice američkog kralja medija Williama R. Hearsta, koja se kasnije pridružila svojim mučiteljima i silovateljima u njihovim pljačkaškim pohodima. Njezin slučaj podigao je neviđenu prašinu u povijesti američkog kriminala i sudstva. Je li bivša 'urbana revolucionarka' Tanja i današnja krotka 60-godišnja pripadnica visokog društva bila tragična žrtva ili lopov s radom na određeno vrijeme?
Potražite li na Googleu kratku biografiju Amerikanke Patricie Campbell Hearst, u jednoj stoji:
Datum rođenja: 20. veljače 1954. Mjesto rođenja: San Francisco. Astrološki znak: Riba. Zanimanje: kriminalac bijelih ovratnika, lopov.
A u drugoj, u rubrici zanimanje piše: nasljednica, pripadnica visokog društva, glumica.
Dva životopisa, jedna osoba. Ili dva života unuke milijardera Williama Randolpha Hearsta, najbogatijeg novinskog magnata u povijesti američkih medija. Ni Rupert Murdock svoga vremena, koji se hranio žutilom, skandalima, kriminalom i krizama i po kojemu je Orson Welles snimio čuvenog 'Građanina Kanea', ne bi izmislio bolju trakavicu za podizanje tiraže od one u kojoj je sedamdesetih godina prošloga stoljeća glavna zvijezda bila vlastita unuka. Ušuškana u obilje, pripadnica visokog društva sa šezdeset svijeća na rođendanskoj torti, friška udovica, majka dviju kćeri (starija Lydia, manekenka, smiješi se s naslovnica Voguea) i povremeno glumica s minornim ulogama, danas teško podsjeća na davnu studenticu, čija je otmica i njezino pridruživanje otmičarima podiglo neviđenu prašinu u povijesti američkog kriminala i sudstva.
Nekoliko dana prije dvadesetog rođendana, život Patty Hearst zauvijek se promijenio. Te kobne veljače 1974. u njezin stan na kalifornijskom Sveučilištu Berkley upali su pripadnici urbane gerile zvane Simbionistička oslobodilačka vojska (SLA) i oteli je. Vojska se svodila na šačicu 'patetičnih mediokriteta', među njima i jedan vijetnamski veteran, zaboravljeno slijepo crijevo ekstremnih ljevičara iz šezdesetih godina, pokret bez sljedbenika, koji se kao borio protiv rata, a objavio građanski rat protiv američke vlade. Revolucionarnost im se svodila na 'opljačkaj što možeš, ubij ako treba i plijen podijeli siromasima', a od Pattyina oca Randolpha A. Hearsta tražili su golemu otkupninu za kćer.
Kao vlasnika Cosmopolitana, Esquirea, Harper's Bazaara, San Francisco Examinera i desetaka lokalnih novina, Hearsta Juniora su proglasili sramnim predstavnikom korporativne Amerike i nazvali 'narodnim neprijateljem', naredivši mu da, zauzvrat za kćer, nahrani gladni narod Kalifornije. Hearst ih je poslušao i sirotinji podijelio namirnica u vrijednosti dva milijuna dolara, ali Patty nije puštena. Mjesecima su je držali zatočenu i skvrčenu u mračnoj prostoriji jedan na jedan, silovali i izgladnjivali, a onda je na očevu adresu stigla audio-kazeta s Pattiynom porukom u kojoj se odriče roditelja i bogatunskog života 'fašističkih žohara', priključuje pokretu i ime mijenja u revolucionarno Tanja, po suborkinji Che Guevare. U javnosti je osvanuo plakat, na kojemu prijeti s mašinkom u ruci, u militantnoj pozi ispred sedmoglave kobre, simbola pokreta, a nije trebalo dugo da je zaštitne kamere snime u pljački Hibernia banke u San Franciscu kako oružjem prijeti strankama i osoblju.
Bilo je to osjetljivo vrijeme kada je Amerika još s gnušanjem živo pamtila samozvanog proroka Charlesa Mansona i divljačko ubojstvo trudne supruge Romana Polanskog Sharon Tate i njezinih gostiju, vrijeme povratka posramljenih ratnih veterana iz Vijetnama, afere Watergate i sramotne ostavke Richarda Nixona, odjeka anarhističkih šezdesetih i zaigrane djece cvijeća. A nitko nije znao što se valja iza opskurne SLA i njezine smušene filozofije.
Nakon devetnaest mjeseci potjere, Patty je pala u ruke FBI-ja, a u policijskom kartonu u rubrici zanimanje zapisala je 'urbana revolucionarka'. Suđenje je pratio neviđen publicitet, branila ju je tadašnja odvjetnička superzvijezda F. Lee Baley, predstavljajući okrivljenu žrtvom psihološkog fenomena zvanog štokholmski sindrom, no ništa nije pomoglo. Osuđena je na drakonskih 35 godina robije, znatno više nego što se u Americi robija za ubojstvo. Ipak, zauzimanjem predsjednika Jimmyja Cartera kazna je brzo skraćena na dvije godine, 2001. predsjednik Bill Clinton dao joj je puni oprost, a Patty se odmah, dva mjeseca nakon izlaska iz zatvora 1979. udala za svoga tjelohranitelja Bernarda Showa i povukla u otmjenu tišinu.
Ni danas, četiri desetljeća kasnije, nakon svih feljtona, knjiga, filmova, dokumentaraca i bezbrojnih psiholoških analiza, nije jasno je li Patty doista žrtva pranja mozga ili je dobrovoljno ostala uz otmičare, mada je tijekom više od godinu i pol dugog zatočeništva imala mnogo prilika za bijeg, naročito u zadnjoj fazi, kada je sama s bračnim parom Harris, zadnjim pripadnicima SLA, lutala Amerikom. Djelić sebe danas možda prepoznaje u marincu Brodyju, junaku odlične TV serije 'Domovina', koji nakon osam godina zatočeništva u Iraku služi cilju svojih mučitelja. Ili je ipak bila razmažena bogatašica, kojoj se svidjelo malo poigrati s bolesno bogatim društvom njezinih roditelja, ali se vratila u njihovo okrilje, shvativši da je 35 godina robijanja suviše visoka cijena buntovništva. I pala u zaštitničko naručje tjelohranitelja, bivšeg policajca, kojega je otac promovirao u šefa osiguranja cijele korporacije Hearst.
Brak Pattyinih roditelja nije izdržao tu dugačku trakavicu nasilja, bizarnih obrata i medijskog zanimanja, a – mada uspješan u vođenju korporacije - Randolf A. Hearst je zauvijek ostao u sjeni čuvenoga oca i kćerine otmice. Većinu malobrojnih članova SLA zajedno s vođom zvanim Cinque, jedinim crncem među njima, ubio je FBI, opkolivši i zapalivši njihovo sklonište, u kojem se Patty slučajno nije našla toga kobnoga dana. Jednome bivšem članu kazna zatvora ističe ove godine, a jedna je članica tek 2002, nakon desetljeća mirnog obiteljskog života, uhićena i suđena za ubojstvo jedne žene tijekom pljačke banke.
Komentirajući prvotnu drakonsku presudu, Patty je mnogo godina kasnije izjavila da ona ima više veze s tim vremenom nego sa zločinom. 'Na mene se sručio sav bijes Amerike zbog Vijetnama, Watergatea i generacije šezdesetih koja je razočarala roditelje. Danas mi za takvo nešto ne bi ni sudili, jer se žrtve ne optužuju za ono što počine u društvu otmičara', rekla je, svjesna da će ispred njezina imena uvijek stajati pojašnjenje 'kidnapirana nasljednica medijskog kralja'.
Slučaj Patty Hearst tako je ostao povijest vremena u kojemu je grupica terorista nasiljem privlačila pozornost, da bi na koncu otkrila kako nisu imali što reći onima koji ih nisu željeli čuti.
