'Zabava je ključna u načinu kako volim voditi posao i ona je bila ključna u svemu čime sam se bavio od samoga početka. Zabava je tajna Virginova uspjeha, više od ičega drugoga. Svjestan sam toga da se zamisao biznisa kao nečega zabavnog i kreativnog kosi s njegovim konvencionalnim poimanjem i da sasvim sigurno odudara od načina na koji o njemu podučavaju u nekima od poslovnih škola...'

To je vrlo jednostavna, a tako teško dokučiva filozofija jednog od najvećih poslovnih genija našega doba, pustolova i četvrtog najbogatijeg Britanca, sir Richarda Bransona, prema Forbesovoj ljestvici 'teškog' 4,6 milijardi dolara. Iznosi je u višegodišnjem bestseleru, autobiografiji naslovljenoj 'Kako sam izgubio nevinost', a ta jedinstvena kombinacija poslovnog vodiča i osobne priče osnivača i predsjednika Grupe Virgin pod čijim se okriljem nalazi više od 400 tvrtki nedavno je izašla i u nas u izdanju Profila. Prva je verzija objavljena još 1998. godine, ali je kasnije nadopunjavana sve do naših dana.

'Oh, zajebi, učinimo to', naslov je Bransonove ranije knjige o njegovom hrabrom i tvrdoglavom pristupanju poslu koji ga je odveo u stotine avantura, od glazbe (Virgin Records), zrakoplovstva (Virgin Atlantic Airways) i trgovačkog lanca (Virgin Megastores), do bezalkoholnog pića (Virgin Cola), radija (Virgin Radio), željezničkog prijevoza (Virgin Rail), fitnes klubova (Virgin Active) i mobilnog operatera (Virgin Mobile). Suradnici su ga zvali 'Dr. Da', jer je pristajao na svaku dobru, nerijetko ludu ideju, šireći posao na najneočekivanija područja, od financijskih usluga i svadbene opreme do internetske maloprodaje vina. Ekspanziju Virgina na toliko raznolikih područja Branson tumači svojom 'nezasitnom željom za uživanjem u novim iskustvima i izazovima', opisujući sebe kao dinamičnog, neumornog i uspješnog poduzetnika koji živi život punim plućima i kojemu su obitelj, prijatelji, zabava i avantura jednako važni kao posao.

'Nikada nećete biti tako neopterećeni kao sada. Učinite nešto hrabro', poručio je Branson, obraćajući se krajem ovoga svibnja maturantima 2013. To su oni koji nisu slijedili njegov osobni primjer očajnog učenika zbog problema s disleksijom. Ali svoj je hendikep pretvorio u globalni uspjeh. Sin advokata i unuk suca Britanskog vrhovnog suda, Branson je umjesto diplome već u sedamnaestoj godini radije izabrao pokretanje magazina Student u jednoj napuštenoj kapelici, od čega je sve krenulo. Budući da su on i suradnici bili 'potpuni djevci u poslu', svoju prvu tvrtku nazvao je Virgin, što je brzo preraslo u lako raspoznatljiv brend. Prvo prodaja gramofonskih ploča putem pošte, zatim otvaranje kultnog lanca prodavaonica, pa diskografija, osnivanje zrakoplovne kompanije... Branson je od prvoga dana pisao vlastita pravila uspješnosti, gradeći niz globalnih kompanija, ali bez centralne uprave, menadžerske hijerarhije i s malo birokracije.

Kada bi stručnjaci rekli 'ne', Branson bi rekao 'da', tražeći prilike tamo gdje je tvrdio da može bolje od drugih. Za razliku od uškopljenih prodavaonica gramofonskih ploča, on je širom otvorio vrata glazbenim šmekerima koji su u opuštenoj atmosferi mogli satima uživati u glazbi zavaljeni u jastucima. Izbor izvođača njegove diskografske kuće uvijek je bio senzacija i korak ispred vremena, od legendarnog Mikea Oldfielda i Sex Pistolsa do Boy Georgea i Rolling Stonesa. Njegovi vlakovi imali su trostruko više sigurnosne standarde od drugih.

'Osim što volim da bude zabavno, volim i podići prašinu', piše Branson. 'Obožavam kad velike tvrtke mogu natjerati na žestoko tržišno natjecanje – osobito ako nude skupe, a loše proizvode'.

Branson je očito imun na stres, jer mu je konkurencija, naročito ona nelojalna, dodatni adrenalin, potičući ga na tvrdoglavu borbu od koje bi većina odustala. Jedan od najboljih primjera koje autor podrobno opisuje u knjizi jest njegova uporna bitka s British Airwaysom koji je njegovu malu privatnu kompaniju tzv. kampanjom 'prljavih trikova' pokušavao istisnuti s tržišta. Stupu britanskog poslovnog establišmenta to je uspjelo s Lakersom, stjeravši ga u bankrot, no Branson je bio tvrd orah. On je uporno ukazivao na njihovu igru, koja se svodila na špijuniranje, otimanje putnika, hakiranje iz njihovih kompjutora i osnivanje posebne radne skupine menadžera s ciljem diskreditiranja 'Bransonova imidža'. Na kraju je to uspio dokazati sudskim putem, a British Airways je u nagodbi morao isplatiti 500.000 funti njemu osobno kao naknadu za osobnu klevetu i 110.000 funti Virgin Atlanticu kao naknadu za korporacijsku klevetu, plus tri milijuna funti sudskih troškova. 'Bila je to najviša novčana odšteta za nepobijenu klevetu ikada isplaćenu u povijesti britanskog pravosuđa', piše pobjedonosno Branson, a u svom velikodušnom stilu novac je podijelio zaposlenicima Virgin Atlantica kao 'BA bonus'.

Ipak, budući da su tijekom cijele priče banke Bransonu okrenule leđa, on je morao prodati Virgin Records da sačuva Virgin Atlantic, što je 'uradio s osjećajem da ubija dio sebe'. Ali u grozničavoj utrci za ciljem, Branson nije bio suviše sentimentalan. Svoj antikni Bentley, vjenčani dar roditelja, poklonio je Mikeu Oldfieldu da ga natjera izaći na pozornicu i održati dugo najavljivani promotivni koncert, kojeg se ovaj melankolični glazbenik smrtno uplašio, a o čemu je ovisio trijumf ili krah nove izdavačke kuće.

'Kako sam izgubio nevinost' uzbudljiva je priča o osobnom i poslovnom preživljavanju čovjeka za kojega kažu da objedinjuje odvažnost Billa Gatesa i promotivne instinkte P. T. Barnuma. Na promotivnom letu njegova prva zrakoplova on se odjenuo u stjuardesu u minici i gostima dijelio hranu. Nastupio je u malim ulogama u nizu filmova, od Bondova 'Casino Royale', do 'Povratka Supermena' i 'Puta oko svijeta u 80 dana', gostovao u nekoliko TV serija, bio zvijezda jednog reality showa i omiljena meta satiričnih emisija i parodija, a uvijek i svugdje u službi Grupe Virgin. Najuspješniji je ipak bio u spajanju vlastitog avanturističkog duha i želje za reklamiranjem svojih tvrtki, upuštajući se u vratolomne pokušaje obaranja rekorda u obilasku svijeta balonom na vrući zrak (čime i započinje knjiga) ili prelazak Atlantika u gliseru. Branson to naziva 'iskušavanjem vlastitih granica', opisujući sve propale pokušaje u kojima je doslovno nosio glavu u torbi, ali i trijumf nakon prelaska Pacifika balonom od Japana do Arktičke Kanade ili osvajanja Plave vrpce za Britaniju, nagrade za najbrži prelazak brodom preko Atlantika. Jureći u počasnoj vožnji Temzom, zajedno s Bobom Geldofom i Stingom, Branson opisuje i uzbuđenje Margaret Thatcher, počasne gošće koja je 'obožavala brzinu i snažne glisere'.

Kažu da je za odvažne samo nebo granica, ali ne i za Bransona, koji se početkom novog milenija uputio ka svemiru sa svojim Virgin Galacticom, projektom svemirskog turizma. U dopuni prve verzije knjige on opisuje taj najnoviji san, analizira posljedice rušenja njujorških Blizanaca na avioindustriju i njegov sve veći interes za filantropiju i rješavanje gorućih svjetskih pitanja kao što je mirno rješavanje međunarodnih sukoba, globalno zatopljenje i proizvodnja jeftinijeg i čišćeg goriva, za čije istraživanje navodno ulaže tri milijarde dolara.

Budite ambiciozni. U životu vam se vjerojatno neće više pružiti sloboda biranja kakvu imate sada. Uhvatite je s obje ruke', poručuje Richard Branson u ovogodišnjem obraćanju mladima, a u knjizi – sabirući iskustva zrelog oca – ponosno ističe da svoje interese ne želi nametati kćeri i sinu kao što to čine mnogi uspješni očevi tjerajući i odgajajući djecu za nasljednike svojih ambicioznih imperija.

Izgubivši vrlo rano nevinost, Branson je tako cijeli život jurio u petoj brzini, a o svojoj formuli uspjeha na jednom mjestu u biografiji kaže: 'Da biste uspjeli, morate stalno biti angažirani, morate stalno juriti. Ako k tome imate oko sebe dobar tim i obilato vas posluži sreća, možda uspijete nešto postići.' U svakom slučaju, Richard Branson nikada u životu nije imao šefa.