Nesretno zaljubljenu Jemenku Leilu u seriji ‘Larin izbor’ igra Beograđanka Jana Milić kojoj je ovo prva suradnja s hrvatskom produkcijom. U Srbiji je već afirmirana, poznata glumica sa sedam serija, četiri filma i pregršt kazališnih predstava iza sebe. Reakcije hrvatske publike su, kaže, ugodne, a Zagrepčani nimalo ravnodušni spram Leiline patnje. Serija se naveliko emitirala dok je Jana snimala po Lovranu, Rijeci, Splitu, Mljetu.

‘Kad sam se vratila u Zagreb vidjela sam da me u dućanu malo čudno gledaju. Uzvratila sam im pogledom koji je pitao ‘zašto me tako gledate?’. Trebale su mi dvije minute da shvatim ‘aha, serija se počela emitirati’. Ljudi su jako dobronamjerni, znaju mi prići i dati savjet što da kažem Jaši, što da napravim, kako da ga pridobijem. Jako ih zanima ishod Leiline ljubavne priče’, govori Jana.

Bez obzira što zna da u njegovom srcu postoji samo Lara, plaha Leila zadovoljila bi se i mrvicama Jašine ljubavi. Zaljubila se u oženjenog muškarca, prvi put osjetila ljubav i spremna je boriti se za nju. Jana isključuje čak i pomisao da bi se to njoj moglo dogoditi.

‘Zbog ljubavi sam spremna svašta napraviti. Nije mi karijera na prvom mjestu, već su to obitelj i prijatelji. Nikad ne bih radi posla ugrozila ljude koje volim, a jednako tako ni u ljubavi ne bih prešla granicu. Ne bih gradila svoju sreću na tuđoj nesreći. Ne treba uzimati tuđe, ne treba krasti ni u kojem segmentu života. To su ružne stvari’, govori glumica koja je u sretnom braku s producentom Mišom Ilićem.

Sličnost s Leilom ipak je našla. Baš kao što nježna Jemenka osjeća ljude, te ih intuitivno dijeli na dobre i zle, tako i Jana ima izraženu intuiciju.

‘Svaki put kad je nisam poslušala, prevarila sam se. Jesam realist, razmišljam glavom, ali postoje stvari koje se teško verbaliziraju i na njih samo intuicija ukazuje. S vremenom sam shvatila da treba slušati taj unutarnji glas. Za neke su mi projekte znali reći 'pa ti si luda, to je sjajan ugovor, sjajna uloga'. Ipak sam odbila i na kraju shvatila da sam dobro postupila’, kaže.

Na trenutke odaje dojam mile i dražesne mlade žene, a onda pak iznenadi odlučnošću, odrješitošću. Pogled joj je malo mazan, ženstven, a već u drugom trenutku snažan, prodoran. Kao tužna i nezaštićena Leila osvojila je sva srca, no na upit kako ljudi reagiraju na tu njezinu snažniju stranu, osjeti li da joj se ponekad boje prići, Jana kaže:

‘Imaju straha od mene. Nekad mi to zasmeta, a onda pomislim 'ma to je dobro'. To sam ja, ne pokušavam privatno biti ono što nisam. Sa svim svojim manama i vrlinama prikazujem se iskreno. Privatno ponekad zaziru od mene jer znam biti do boli izravna, direktna. Ne bojim se reći istinu u oči. Ja sam prva koja to volim čuti, pa se tako odnosim spram drugih. Nažalost, danas je neko čudno vrijeme, svi se moramo uklopiti u neku šablonu, a ja ne želim učiti kakva trebam biti’, govori.

Smeta joj što su obitelji poput Zlatarovih posvuda oko nas. Smatra da je sistem vrijednosti danas previše poremećen, zbog čega se zaboravilo na tradiciju, vjeru.

‘Ljudi više nisu bliski, riječ 'obitelj' kao da više nema značenje. A to je svetinja. Na svima nama je da to ispravimo, mijenjamo stvari, jer u suprotnom nam neće biti kao u seriji, nego znatno gore’, kaže.

I dok govori o mladim generacijama koje se, ističe, trebaju dobro zapitati oko sistema vrijednosti, ponovo joj se na licu čita strogoća.

‘Ne trebaju se slijepo pratiti modni svjetski trendovi, puno je važnije ostati vjeran sebi i biti to što jesi. Najlakše je preko noći postati zvijezda, no to ništa ne znači i ništa ne govori o umjetnosti. Nije bit našeg posla izaći u novinama, nego ostaviti nešto iza sebe čime će se naša djeca ponositi. A to nije poziranje ili silikoni, nego kvaliteta rada, poštenje, povijest, tradicija’, kaže.

A da to nisu tek prazne riječi, Jana dokazuje vlastitim primjerom. Svestrana je, uvijek željna znanja, marljiva. Prije osam godina diplomirala je na Beogradskoj akademiji dramskih umjetnosti, a uskoro namjerava završiti i studij književnosti. Kad je, govori, upisala Akademiju na književnosti je zamrznula status i do diplome su joj ostale još dvije godine.

‘Planiram dati i te dvije godine i doktorirati na oba fakulteta. Ne zato što sam jako ambiciozna, nego stoga što cijenim oba studija. Volim čitati, pisati, umjetnost nije samo gluma. I zbog svojih roditelja koji su oba profesori književnosti želim završiti i drugi studij’, kaže.

Voli pisati tekstove i voli glazbu. Prije godinu dana trebala je izdati zbirku poezije ‘Azbuka ćutanja’, već je i potpisala ugovor s izdavačima. Zbog posla, kaže, to nije stigla, ali prvu pauzu iskoristit će za objavu te knjige. Počela je pisati u osmom razredu osnovne škole, a upravo ta zbirka prikazuje njezin period odrastanja, raznih promjena mladog bića. Svoja tri teksta prevela je na engleski i otpjevala ih na popularnoj talijanskoj televiziji Rai Uno.

Radi i s nekoliko srpskih bendova koje namjerno ne želi imenovati jer joj, kaže, nije cilj isticati vlastito ime kao autora glazbe. Dugo je u glazbenoj industriji, svojim tekstovima pomaže mnogima, a voljela bi i zaigrati u mjuziklu, snimiti CD sa svojom glazbom, svojim aranžmanima i svojim tekstovima. Ogromna podrška ovoj svestranoj umjetnici je njezin otac, a na spomen majke bolno zašuti.

‘Tata je jako ponosan. U Srbiji će se ‘Larin izbor’ tek početi emitirati. Nešto je pogledao na internetu i prezadovoljan je. On je moj veliki fan i kritičar. Radi u gimnaziji kao profesor književnosti i puno mi znače njegovi savjeti. Nekoliko godina unazad mama je umrla, no vjerujem da bi i ona bila ponosna da može vidjeti Leilu’, kaže.

U lik lijepe i tužne Jemenke zaljubila se na prvi pogled. Prije se nije imala prilike upoznati s arapskim svijetom. Zato je, kad je potpisala ugovor s Novom TV, otputovala u Jemen. Nije ju na to, poput štreberice, ponukala samo uloga. Zanimao ju je taj narod, kultura, običaji, pa je spojila ugodno s korisnim.

Jana je danas u angažmanu Beogradskog dramskog pozorišta, a paralelno radi u još tri kazališta. Nikad, ističe, nije zapostavila teatar radi filma ili serije. I sada, dok snima ‘Larin izbor’, dva do tri puta mjesečno odlazi u Beograd igrati predstave. U Hrvatskoj je već pet mjeseci, na terenu ili u studiju, od jutra do mraka. Ne izlazi i nije imala priliku osjetiti šarm Zagreba, ali u tih je pet mjeseci, ističe, upoznala glumce koje više ne smatra samo kolegama nego i prijateljima.

‘Najviše snimam s Ivanom Hercegom i s njim provodim najviše vremena. Sprijateljili smo se i imam samo riječi hvale za njega. Tu su i Doris Pinčić, Ornela, Jagoda, Filip... Jako lijepo mišljenje imam o cijeloj ekipi, ali ovi su mi generacijski bliski. Od starije generacije puno učim, s mlađima se lijepo družim i surađujem’, kaže.