Tijekom projekcije filma u kinu Europa, Zrinka Cvitešić nije sakrila oduševljenje nominacijom za najprestižniju kazališnu nagradu Olivier.

'Nominacija me šokirala jer je to nagrada akademije, to su glumci, režiseri, struka, koja je dosta zatvorena prema strancima. Nisam se ni najmanje nadala, tako da me to jako šokiralo. Predstava je dobila ukupno šest nominacija. Nominacija me promijenila jer više ne moram kucati na tuđa vrata, već drugi zovu mene. Moji agenti su malo sebični i ne daju me samo tako, već čekaju da vidimo hoće li se 13. travnja na dodjeli nagrada dogoditi čudo. Ako se dogodi, onda me neko dulje vrijeme neće biti u Hrvatskoj', rekla je proslavljena glumica na konferenciji za novinare nakon čega je izdvojila neko vrijeme za razgovor za tportal.
312341, 312286, 320454, 320180
Zrinka, kakav je osjećaj ponovno biti u Zagrebu? Je li bilo suza radosnica?
Divno. Nije bilo suza, ali od uzbuđenja me bolio trbuh kada smo sletjeli. Iako, neću do svibnja uspjeti doći kući. Ovdje ostajem samo jedan dan jer već u ponedjeljak imam premijeru mjuzikla 'Once' s novom postavom, nakon čega imamo gala večer.

Jeste li se barem vidjeli s roditeljima?
Uspjela sam vidjeti samo tatu i sestru zato što su došli u Zagreba na premijeru, mama je ostala sa sestrinom djecom u Splitu.

Predstavljate film 'Najljepša je zemlja moja' ljubavne teme i ratom kao zastrašujućom kulisom. Pobjeđuje li ljubav ratove ili je mržnja jača?
Definitivno jest. Sjećam se jednog predavanja gdje je izrečeno da ćeš više kroz mržnju stvoriti veću grupu ljudi nego kroz ljubav. I to je istina, nažalost. Zato se ratovi i događaju i sve ono što se događa loše.

Vaša uloga Danice oduševila je publiku i kritiku na Danima europskog filma. Možete li istaknuti neke crte koje su Vas privukle liku, u kojima ste se

prepoznali i na kojima ste izgradili hvaljeni lik?
Svaku ulogu radim ili prema nekom koga znam, ili sjednem na Cvjetni trg pa gledam ljude i tražim si karakteristike pa tako stvorim lik. Danicu mi je bilo glupo raditi prema bilo kome drugom osim prema svojoj mami, zato što se sjećam nje točno u razdoblju rata kada je ostala sama u selu s dvoje male djece, mostovi su bili zablokirani, nismo mogli do grada. Sjećam se njezinih reakcija, strahova, frustracije, borbe, ljubavi, potrebe da nas zaštiti, jako dobro pamtim njene izraze lica. To mi je jako puno pomoglo, uza sve ono što Danica nosi.

Što biste rekli koja je tajna Vašeg uspjeha, je li to talent, karizma, koja je formula?
Mislim da su prvo geni, to je nešto s čime se rodiš, zatim idealno odrastanje na selu, što želim i svojoj djeci. Kasnije dobro školovanje koje ne mora biti ni skupo niti u nekoj velikoj metropoli, nego samo neki profesor koji prepoznaje tvoju glad za znanjem. Definitivno sretne zvijezde, sreća je jako važan faktor, ali i rad, a onda i snovi, pozitivno razmišljanje i osmijeh.

Neki snovi već su Vam se ostvarili, uskoro odlazite iz Londona u New York s mjuziklom 'Once'. Ima li zbog toga više sreće zbog uspjeha ili tuge što odlazite?
London je definitivno postao moj drugi dom, tamo sad imam i svoju publiku, prijatelje, stan, neka svoja mjesta, najdražu ulicu, ali to zasigurno nije grad iz kojeg ja odlazim. Možda ću otići na mjesec, dva, šest, ali ću se sigurno vratiti.

Jeste li zbog karijere žrtvovali privatni život i ljubav?
Nikad, ne. Mislim da ako se to pametno vodi i ako je dvoje ljudi na istoj valnoj duljini, tu nema žrtve ili odabira.