Let bez presjedanja trajao je četiri sata. U avionu sam, naravno, dobila košer hranu. Tel Aviv i Jaffa su dva spojena grada čije pješčane plaže mame svojom čistoćom. Valovi Mediterana stalno na obalu izbacuju školjke. Bilo je toplo, izula sam se i gacala po mekom pijesku da ponesem koju za uspomenu.

Tel Aviv je grad s jednim od najviših standarda u svijetu. Prepun je turista. Prije puta upozorena sam na veliku skupoću. Cijene kućanskih potrepština, kad sam šekele preračunala u kune, su me iznenadile. Nisu se razlikovale od onih u Zagrebu.

Nedaleko velegrada, sagrađeni su mali, satelitski gradovi s kompletnom infrastrukturom. Većina njihovih stanovnika radi u Tel Avivu, gradu s najvećom dnevnom migracijom zaposlenih. Izrael veoma mnogo ulaže u školstvo i razvoj znanosti. Zbog povijesno – političkog nasljeđa, mnogo ulažu u razvoj vojne tehnologije koja je po kvaliteti u samom svjetskom vrhu.

Prije polaska, vozač, ujedno i turistički vodič, rekao je da pripremimo foto-aparate. Savršenim engleskim jezikom pričao nam je o mjestima koja smo vidjeli. Kasnije, u razgovoru, doznala sam da je diplomirani sociolog i povjesničar i da istražuje povijest migracije Židova. U Jeruzalem smo stigli za sat vremena, vidjeli Zid plača i Davidov hram. Naše odredište bila je Masada i Mrtvo more..

Arhitektura Jeruzalema fascinira. Grad je podijeljen na četiri dijela, prema vjerskoj opredijeljenosti stanovnika. Vidjeti smo skromne obiteljske kućice, ali i vile, kroz parkove palmi. Takozvani 'gradski dio' građen je tako da sve zgrade imaju fasade popločene jednakim, žućkastim kamenim pločama. Ako mislite da to izgleda dosadno, prevarili ste se. Jeruzalem je grad čija ljepota osvaja.

Jedan dio nazvan je crnim područjem. Nema tu ničeg crnog osim odjeće stanovnika, ortodoksnih Židova. Svi su jednako odjeveni. Bijele košulje, crni kaputi, crne hlače i šeširi. Većina ima brade i pramen nakovrčane kose koja im visi ispred uha, a zove se pajot. Primijetila sam da dosta mlađih ljudi brije lica, ali pajote pažljivo njeguju. Njihove žene i dan danas, bez obzira koliko školovane bile, iz vjerskih razloga, briju glave, nose perike i ne slijede modne trendove.

Ubrzo, dočekala nas je polupustinja a onda i pustinja gdje se ponegdje vide male prirodne oaze. Gdje god je čovjek mogao iskoristiti tlo, nasadi su naranči, datulja i jabuka.

Tek nekoliko kilometara od grada beduini žive istim životom kao i prije nekoliko stoljeća. Uzgajaju koze i deve i proizvode izuzetno kvalitetan sir.

Nastambe su im od dasaka i valovitih ploča koje dobivaju iz grada. Cisternama im se doprema pitka voda. Nikada za života, ni poslije njega, ne odlaze iz pustinje. Ne odlaze liječniku, djeca ne pohađaju škole.

Muškarci i dan danas smiju imati više žena. Upozoreni smo da se ne vole slikati. Čim smo stali, svi su, na samo jedan znak ruke, vjerojatno starješine, nestali unutar nastambi. Mladić koji se želi oženiti, mora imati dovoljan broj deva koje daruje roditeljima mladenke. Bolja mladenka, više deva.

Voda je dragocjena poput zlata. Svi se tuširaju, i domaćini će vas na to ljubazno upozoriti. Sistemom desalinizacije vode iz Mrtvog mora u pitku vodu, i utjecajem klime, razina mora se u nekih desetak godina spustila za oko 19 metara. Tamo gdje je nekad bila voda, sada je izgrađena moderna autocesta.

Posjetili smo poznatu tvornicu kozmetike, 'Ahava'. Sirovine za svoje proizvode uzima iz Mrtvog mora. Čak i tvorničke cijene su samo za one dubljih džepova. No, poklonili su nam uzorke. Površina Mrtvog mora na otprilike minus 420 metara. Voda je slano-masno-gorka i u njoj žive samo anaerobne bakterije. Pri ulasku morala sam prijeći kristaliziranu prepreku izgleda ruba zdjele. Normalno plivanje je gotovo nemoguće, u vodi možete sjediti ili plutati.

Temperatura ljetna, pustinjska. Kao i svi ostali, namazala sam se crnim ljekovitim blatom od kojeg mi je koža tjednima bila glatka i meka kao da sam prošla najkvalitetnije kozmetičke tretmane.