Iako se čini neostvarivim, mnogi hvale ovu metodu kao praktičnu, zdravu i – besplatnu jer nema troškova za pelene, mjesečnu stavku u budžetu zbog koje mnoge roditelje zaboli glava. O čemu se tu zapravo radi, objasnila nam je Barbara Trbojević iz Udruge Roda. 'Bespelenastvo je zapravo nespretan izraz za elimination communication (EC), tj. komunikaciju o eliminaciji, ili kako ju neki zovu natural infant hygiene (prirodna higijena beba). Temelji se na činjenici da su bebe svjesne svojih higijenskih potreba, isto kao sto su svjesne da su gladne ili žedne, umorne, da im je hladno ili vruće. Gotovo svaka majka ima instinkt ili predodžbu kad je djetetu 'sila na wc'. Mnogo roditelja kaže da bebe kakaju baš kad se ide presvlačiti pelena, a to nije slučajno. Bebe znaju kad je 'put slobodan' i tom trenutku obave sto imaju. EC ne podrazumijeva nužno nenošenje pelena jer se može prakticirati i ako beba inače nosi pelene. Stvar je u tome da se bebi ponudi da 'obavi' van pelene, npr. prilikom presvlačenja - kad joj se skinu hlačice, primi se u položaj - pa ako hoće super, ako ne nikom ništa. Ova metoda nema nikakve veze s prisilom kako ponekad čujemo od neupućenih i da to za bebu nije dobro. Nema ništa loše u tome da ponudimo maloj osobi olakšati se van pelene, a osim toga u mnogim 'primitivnim' kulturama bespelenastvo je još uvijek norma. Mnogo nas zna za hlačice s prorezom kod npr. Kineza. A u 'razvijenim' društvima proizvode pelene i za četverogodišnjake', rekla je B. Trbojević. O ovoj metodi se kod nas još uvijek vrlo malo zna, dodaje.

'Kad sam krenula istraživati, prije oko 10 godina, znalo se vrlo malo, tek je nekoliko ljudi na Rodinom forumu pisalo o svojim iskustvima. Sad se situacija prilično promijenila, postoji čak i grupa na Facebooku koja broji dosta članova, pa sam i ja bila iskreno iznenađena kad sam vidjela koliko danas ima 'bespelenaša'. Položaj u kojem dijete kaki/piski se sada čak i preporučuje kao pomoć kod problema s probavom kod beba, dok je to nekada bilo sasvim drukčije. Od šačice roditelja 2006. (bilo nas je možda 10-15 majki/obitelji), danas vidim da FB grupa broji preko 3000 članova! Vjerujem da ne prakticiraju svi EC, kod nas je to jos dosta apstraktno, ali već i sama činjenica da sve više ljudi zna što to uopće jest, je po meni baš pozitivna. Rekla bih da je sudeći prema podacima, ova metoda u velikom porastu', kaže.

Dodaje i kako metoda ima brojne prednosti poput gotovo na minimum smanjenu pojavu pelenskog osipa, manju potrošnju pelena, bolju komunikaciju/povezanost s djetetom, a tu je i ekološki moment jer nema otpada…

A u kojem je uzrastu najbolje započeti s ovom metodom?

'Može se početi od rođenja ili kako kome odgovara. Mogućnosti su zbilja velike, može se početi odmah nakon rođenja, može se početi kad beba počne sjediti, može se prakticirati povremeno…Nema pravila, svaki roditelj i svaka obitelj mogu pronaći način koji odgovara baš njihovoj specifičnoj dinamici i situaciji. Svakako bih preporučla roditeljima, čak i ako nisu isprva zainteresirani, da pokušaju prilikom promjene pelena samo ponuditi djetetu (staviti ga u položaj za eliminaciju) pa neka vide kako ce se razviti, mozda se iznenade', rekla je.

Zanimalo nas je i mišljenje struke o ovoj metodi.

Izv. prof. Milivoj Jovančević, dr.sc., primarijus kaže kako se u velikom broju kulturološki i ekonomski bitno različitih sredina pelene ne koriste. 'Majka je manje-više neprekidno u bliskom kontaktu s djetetom i dosta se lako uspostavlja prepoznavanje djetetovih signala o potrebi mokrenja ili defekacije. Roditelj, odgovarajući na navedene signale, postavlja dijete u primjerenu poziciju za obavljanje nužde - najčešće tako da ga drži u položaju sjedenja na podlakticama iznad površine gdje je primjereno odlaganje mokraće i stolice. U nerazvijenim sredinama, gdje se nužda u pravilu obavlja u prirodi to je prirodni okoliš - livada ili slivnik za kišu na cesti. U razvijenim sredinama to je WC školjka ili lavabo. I doista, za razliku od djece koja koriste pelene, bespelenaši brzo uspostavljaju kontrolu vršenja nužde. Korištenje pelena se smatra glavnim uzrokom kasnije uspostave kontrole, nerijetko se pelene koriste i tri godine. Odgovori stručnjaka o adekvatnosti, mogućoj koristi ili štetnosti ovakvog pristupa su vrlo različiti i ukazuju da o ovoj temi nema jedinstveno prihvaćenog stajališta, dijelom i zbog toga što nema sustavnih znanstvenih studija koje razmatraju sve aspekte ove kompleksne priče. Razmatrajući sa stajališta ranog emocionalnog razvoja, nedvojbena je korist od upućenosti roditelja na prepoznavanje djetetovih signala i iskazivanje spremnosti da pruži djetetu adekvatan odgovor. Time dijete spoznaje da ga majka razumije i da će zadovoljiti njegove potrebe. Ovaj proces je od neizmjerne važnosti za rani emocionalni razvoj i formiranje tzv. sigurnog tipa privrženosti koji predstavlja temelj duševnog i tjelesnog zdravlja u odrasloj dobi', objašnjava. Ipak suvremeni uvjeti življenja učinili su promjene koje mogu remetiti ovaj proces, kaže dr. Jovančević.

'Prije svega postoji trend kasnijeg rađanja (prosječna prvorotkinja u Hrvatskoj ima 26 godina), izgubio se tradicionalni način života u kojem je više generacija živjelo pod istim krovom i osiguravalo međusobnu potporu. Dobna razlika između generacija je sve veća a mladi nerijetko žive daleko od svojih roditelja i ostale rodbine. Prepušteni sebi i ubitačnim životnim i radnim zahtjevima majke često nemaju dovoljno samopouzdanja, sigurnosti a niti vremena da budu u harmoničnom, neprekidnom kontaktu sa svojim djetetom. U tim slučajevima, neuspješnost u prepoznavanju djetetovih signala, naročito u prvim mjesecima života, može biti dodatni izvor frustracije. Vjerujem da je to razlog što dobar dio majki s bezpelenaštvom započinju kasnije kada su uspostavljeni skladni odnosi s djetetom i kada su signali očigledniji i razumljiviji. Postoje djeca 'teškog' temperamenta, psiholozi kažu da bi se takva djeca trebala rađati s knjižicom uputstava, jer što god roditelj pokušava uvijek je nezadovoljan i protestira. U tom slučaju je malo vjerojatno da će se moći uspostaviti uspješna suradnja u uspostavi kontrole vršenja nužde. Zaključno, kada je riječ o emocionalnom zdravlju roditelja i djeteta, treba poštivati individualnost roditelja i djeteta te krenuti s bezpelenaštvom kada se procijeni da su svi dionici spremni za učenje', mišljenja je dr. Jovančević.

Dodao je i kako je fiziološki, primjerenije pražnjenje crijeva u prignutom, odnosno čučećem položaju koji omogućava lakše i učinkovitije pražnjenje crijeva. 'U prilog tome govore i zapažanja da dojenčad koja se nauče na ovaj način prazniti crijeva imaju manje problema s kolikama (dojenačkim grčevima). Treba imati na umu da se vjerojatno tisućama godina pelene nisu koristile, stoga je za očekivati da smo evolucijski bolje prilagođeni odrastanju bez pelena nego sa njima. Stoga nije realno očekivati zdravstvene - neurorazvojne poteškoće zbog nekorištenja pelena. Stoga se može prepoučiti ova metoda ako je prihvaćaju roditelji i dijete i ako se pritom osjećaju dobro i slobodno', zaključuje on.