Miris je usko vezan za okus i apetit pa anosmija ljudima često narušava uživanje u hrani. Kod oboljelih od Covida-19 javlja se naglo i dramatično, gotovo kao da netko prebaci prekidač, što može duboko utjecati na raspoloženje i kvalitetu života.

Studije su dovele anosmiju u vezu sa socijalnom izolacijom i anhedonijom, nemogućnošću osjećanja zadovoljstva, kao i neobičnim osjećajem nevezanosti i izolacije.

'Sjećanja i osjećaji vrlo su komplicirano vezani za miris, a sustav za njuh igra važnu i uglavnom neprepoznatu ulogu u emocionalnom blagostanju', kaže za New York Times dr. Sandeep Robert Datta, izvanredni profesor neurobiologije na Harvard Medical School.

'Ljudi to smatraju istančanim bonus osjećajem, ali kad je nekome uskraćen njuh, to mijenja način njegovog doživljavanja okoliša i svog mjesta u okolišu. Ljudima opada osjećaj blagostanja, što može biti stvarno uznemirujuće i zbunjujuće', kaže dr. Datta.

Mnogi oboljeli od Covida-19 opisuju gubitak njuha kao izuzetno uznemirujuće iskustvo, pa čak i kad on samo oslabi, tim više što je taj gubitak drugima nevidljiv.

'Miris nije nešto čemu pridajemo puno pažnje dok ne nestane, a kad ljudi to primijete, bude prilično uznemirujuće jer ništa više nije isto', kaže Pamela Dalton, psihologinja koja se bavi proučavanjem veze mirisa sa spoznajom i osjećajima.

Britanski znanstvenici proučili su iskustva devet tisuća pacijenta oboljelih od Covida-19 koji su se između 24. ožujka i 30. rujna prošle godine priključili grupi za podršku na Facebooku.

Osim nedostatka uživanja u hrani, mnogi su članovi grupe prijavili nedostatak zadovoljstva u druženju. Gubitak tog osjećaja oslabio je njihove veze s drugim ljudima i utjecao na intimne odnose ostavljajući im osjećaj izoliranosti, čak i odvojenosti od stvarnosti.

Stručnjaci za mentalno zdravlje zabrinuti su zbog raširene pojave anosmije i zbog toga što je gubitak mirisa čimbenik rizika za anksioznost i depresiju.

Istraživači su otkrili da olfaktorna disfunkcija često prethodi socijalnom deficitu u shizofreniji i socijalnom povlačenju čak i kod zdravih ljudi.

'Iz perspektive javnog zdravstva, ovo je doista važno. Ako razmišljate o broju oboljelih od Covida-19 širom svijeta, čak i ako dugotrajan gubitak mirisa pogađa samo njih 10 posto, govorimo o potencijalno milijunima ljudi', kaže dr. Datta.

Najneposredniji učinci gubitka osjeta mirisa mogu biti i nutritivni. Osobe s anosmijom mogu i dalje osjećati osnovne okuse – slano, kiselo, slatko, gorko i rjeđe spominjani umami - ali okusni pupoljci su relativno grubi receptori kojima u složenoj percepciji okusa pomažu stotine receptora mirisa šaljući signale u mozak.

Mnogi koji ne osjećaju miris izgube apetit, što ih izlaže riziku od prehrambenog deficita i nenamjernog gubitka kilograma. Nekima će se ovo činiti kao odličan način skidanja kilograma, ali oni koji su to iskusili znaju da nema sreće u gubitku zadovoljstva koje pruža hrana.

Mirisi služe i kao primarni alarmni sustav koji nas upozorava na opasnosti u našem okruženju, poput požara ili curenja plina. Smanjen osjet njuha jedan je od razloga zbog kojeg su starije osobe sklonije nesrećama, poput požara izazvanog ostavljenom hranom na upaljenom štednjaku.

'Iako to nije uvijek svjestan postupak, ljudi neprestano u svom okruženju tragaju za mirisima koji signaliziraju promjene i potencijalnu štetu. Mirisi upozoravaju mozak na svakodnevne pojave poput prljave odjeće, ali i na one rizičnije poput pokvarene hrane. Stoga su ljudi vrlo zabrinuti kad izgube ovaj oblik detekcije', objašnjava dr. Dalton.

Neke koji su preboljeli Covid-19 muče i fantomski mirisi koji su neugodni, a često i štetni, poput mirisa zapaljene plastike, amonijaka ili izmeta, a ova se pojava naziva parosmija.

Još u travnju prošle godine 51-godišnjak iz Kalifornije zarazio se i prebolio Covid-19, ali još uvijek često opaža smrdljive mirise za koje zna da ne postoje. Dijetalna pića mu imaju okus prljavštine, a sapun i deterdženti za rublje smrde mu kao voda stajaćica ili amonijak.

'Nije neobično to da pacijenti poput njega razviju averziju prema hrani, povezanu s njihovom izobličenom percepcijom', rekao je dr. Evan R. Reiter sa Sveučilišta Virgina Commonwealth, koji prati oporavak oko 2000 pacijenata oboljelih od Covida-19 s izgubljenim njuhom.

Za primjer navodi pacijenticu koja se oporavlja i kojoj se vraćaju miris i okus, ali sve ili gotovo sve što pojede ima joj okus ili miris benzina.

Ima li pomoći?

U očajničkoj potrazi za odgovorima i liječenjem neki su pacijenti, ne bi li povratili osjet mirisa, isprobali i treninge mirisa – njuškanje esencijalnih ulja ili vrećica s različitim mirisima poput lavande, eukaliptusa, cimeta i čokolade.

Nedavno istraživanje provedeno na 153 pacijenta u Njemačkoj pokazalo je da bi ovakav trening mogao donekle biti koristan kod onih koji imaju oslabljenu olfaktornu funkciju i kod onih koji pate od parosmije.

Otolaringolog Alfred Iloreta iz bolnice Mount Sinai u New Yorku započeo je kliničko ispitivanje kojim nastoji utvrditi pomaže li uzimanje ribljeg ulja u vraćanju osjeta mirisa. Omega-3 masne kiseline koje se nalaze u ribljem ulju, sugerira dr. Iloreta, mogu zaštititi živčane stanice od daljnjeg oštećenja ili pomoći u obnavljanju rasta živaca.

'Ne osjećate li miris ili okus, imate teškoća jesti bilo što, a to uvelike utječe na kvalitetu života. Moji su pacijenti, kao i ljudi za koje znam da su izgubili osjetilo mirisa, potpuno upropašteni zbog toga', kaže dr. Iloreta.