Medvjeđi luk

Medvjeđi luk rijetka je samonikla biljka, stoga treba biti oprezan kako ne biste zamijenili za listove cvijeta đurđice. Izgledaju isto, ali listovi đurđice su otrovni i ne mirišu na češnjak kao medvjeđi luk, čiji će vas miris i privući. Poznat je još i pod imenima crijemuš, sremuš, divlji luk, šumski luk, a latinski naziv mu je Allium ursinum

Kao prirodni lijek inače čisti jetru, žuč, krv, uništava masnoće nakupljene tijekom zime, smanjuje visoki krvni tlak, jača srce, smiruje kašalj, upalu sluznice želuca, upale mokraćnog mjehura, uklanja nadutost i plinove, potiče rad bubrega, smanjuje bolove kod artritisa i reume. Ako radite kupku, pomoći će u liječenju ekcema, dermatitisa, hematoma i rana. Jedino ima jednu nezgodnu pojavu, mirisat ćete na češnjak i to možda čak intenzivnije nego da ste jeli sam češnjak.

U ovo doba godine ga bez problema možete kupiti na tržnicama, ali i probati ubrati pa proći povoljnije. Kako je intenzivna okusa, stavlja se u salate s omiljenim povrćem, ali i rade krem juhe, umaci ili pak pesto.

Žućenica

Gorko zelje, cikorija, jergota, mleč, mlečac, radič, talijanska salata ili pak konjska žućenica zapravo su listovi svima nam poznatog maslačka i treba je brati dok je u cvatu. Ova samonikla biljka gorkastog okusa uz minerale poput kalija, natrija, kalcija, fosfora i željeza je najbogatija vitaminom C i provitaminom A, te sadrži i vitamine B1, B2 i K. Osim što ima diuretička svojstva, potiče izlučivanje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol. Za prvi put možete je složiti na salatu s tvrdo kuhanim jajima ili blanširati u vreloj vodi da omekša te je staviti u pire krumpir. Mnogi je koriste u rižotima, ali i rade krem juhu kao što bi od brokule. Na kraju, možete je samo oprati i dodati svježim salatama.

Kopriva

Koliko je kopriva zdrava, dokazuje i činjenica da sadržava čak pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C od špinata. Dijelovi koprive koji se najčešće konzumiraju su lišće i njezin korijen.

Sjajna za čišćenje i poboljšanje krvi, pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Kopriva liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu mnogi preporučuju kao dio proljetnog čišćenja organizma. Prilikom pripremanja čaja od koprive pripazite da ne zakuha jer će to uništiti dragocjene sastojke. Ovaj je napitak učinkovit i kod virusnih i bakterijskih infekcija.

U proljeće se skupljaju lišće i vršci, od proljeća do jeseni korijenje, a sjeme se prikuplja samo u kolovozu. Cijela se biljka pak bere u kolovozu. Sušeni listovi koriste kao začin ili za pripremu ljekovitog čaja. Cvjetovi su vrlo aromatični i također su za jelo, a sjeme ima aromu koštuničavog voća.

Iako je najpoznatiji čaj od koprive, ova iznimno zdrava i hranjiva biljka može se pripremati na bezbroj načina. Najčešće se koristi kao zamjena za špinat pa se može pripremati kao juha, različita variva, u štrudlama sa sirom, pitama, omletima, kao punjenje za tjesteninu…

Šparoge

Nadaleko poznate kao vrhunska delicija, jako skupe na tržnici jer ih nije lako ubrati te uvijek postoji opasnost od zmija na kamenim terenima Dalmacije, šparoge su najpoznatije među ovim samoniklim biljkama. Niskokalorične su, bogate vitamina, mineralima i vlaknima što ih čini idealnom namirnicom za sve koji žele zdravo jesti i usto održavati vitku liniju. Divlje su šparoge pomalo gorke, a za tu su gorčinu zaslužni njihovi sastojci asparagin, vanilin i spargaurin. No oni također ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre i žuči, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma. Bogate su i luteinom, biljnim pigmentom koji ima blagotvoran utjecaj na krvne žile. Šparoge se pripremaju na razne načine širom svijeta. U azijskoj kuhinji najčešće se prže i jedu u kombinaciji s mesom. U francuskoj kuhinji najčešće se kuhaju u vodi ili na pari i poslužuju s umakom hollandais, maslinovim uljem, rastopljenim maslacem ili parmezanom. Najčešće se jedu pečene na žaru, a koriste se u juhama i umacima.

Šparoge se kuhaju u slanoj vodi petnaestak minuta te se dobro ocijede, ohlade i začine maslinovim uljem i limunovim sokom. Prije kuhanja drvenasti, tvrdi dio izdanka šparoge treba baciti, a jestivi su samo mekani, vršni dijelovi. Sezona je divljih šparoga u razdoblju od ožujka do lipnja, a kultivirane se na policama većih trgovačkih centara mogu naći tijekom cijele godine, s tim da berba u našim krajevima kreće od travnja i traje negdje do srpnja.

Kuka ili bljušt

Ona je poput šparoga, ali puno manje poznata. Iako im je slična, kuka se od njih razlikuje ponajviše jer jestivi vrh raste u luk koji se spušta i spada u penjačice, ali kod kuhanja je možete pripremati na isti način. Dakle, kuha se poput šparoga u slanoj vodi oko pola sata, a najčešće se trga na štapiće od tri centimetra i zatim se lako može složiti na salatu s tvrdo kuhanim jajima. Da biste lakše procijenili jestivi dio od ostatka biljke, može pomoći trik s trganjem. Ako kod savijanja biljka više ne puca, taj dio nije jestiv.

Najbolje će rasti u proljetnim kišnim razdobljima, a pred kraj svibnja više nije jestiva jer postaje pretvrda. Kada biljka više nije jestiva, pupovi se rastvaraju i dobivaju crvene bobice koje su otrovne pa ih nikako nemojte ubrati. Isto vrijedi i za korijen biljke. Kuka je poznata kao lijek za reumu, ali njome vrlo oprezno treba rukovati jer vam doslovce može opeći kožu. Svježi se korijen kuke, dakle, najčešće koristi za liječenje reume i mišića, išijasa, modrica i križobolje, ali potrebno je iskustvo pripreme i obavezne rukavice za branje. Pronaći ćete je u šikarama, kamenjarima te u hrastovim i bukovim šumama.

Na što sve treba obratiti pažnju

Koje god samoniklo bilje odlučiti ubrati dobro pripazite jer primjerice medvjeđi luk može se zamijeniti otrovnim lišćem cvijeta đurđice, a kuka je pak otrovna kada dobije crvene plodove, baš kao i njezin korijen. Osim toga, bilo koju od ovih biljaka treba rati u čistoj prirodi, ne na putovima gdje prolaze automobili ili pak vrtovima za koje ne znate jesu li vlasnici koristili pesticide. Također, biljke poput kopriva ili kuka svakako berite u rukavicama. Kako stoji na stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode, samonikle biljke mogu se prema Pravilniku brati ako su za osobnu uporabu, ali ne ako se planira trgovina, prerada ili neki drugi oblik prometa.