Iako većina Hrvata živi u vlastitim kućama ili stanovima, samo ih je petina osigurala svoje nekretnine, a ta je manjina sretnija od većine, rezultati su posljednjeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće
Hrvati su ispunili san o vlastitom domu, ali zbog toga nisu sretniji od podstanara, proizlazi iz rezultata ispitivanja kvalitete života i stanovanja. No, taj prvi zaključak posljednjeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće magazina Banka, Hendala i Allianza ukazuje
na to koliko brojke mogu zavarati ako se ne poznaje kontekst i ostale činjenice.
Brojke nam govore da 92 posto ispitanih građana živi u vlastitoj nekretnini te da je njihova razina Nacionalnog indeksa sreće 61,1 bod, dok je kod ne-vlasnika indeks veći i iznosi 63,3 boda. Znači li to da su podstanari sretniji od vlasnika? Po tim osnovnim brojkama da, ali, naravno, odgovor je ipak složeniji.
Veliki dio Hrvata do vlasništva je došao po povlaštenim cijenama kao bivši nositelji tzv. stanarskog prava, dobar dio vlasnika stanova su umirovljenici, a jedno od naših prijašnjih istraživanja pokazalo je da hrvatski umirovljenici, za razliku od umirovljenika u mnogim drugim zemljama, nisu zadovoljni kvalitetom života.
Kad se uzme u obzir i da su među podstanarima studenti, odnosno da su podstanari mlađi, ne iznenađuje da je njihov indeks kvalitete života i osobnog zadovoljstva viši
Ali, kad ih već imaju, kako vlasnici brinu o svojim nekretninama? Samo je 20 posto vlasnika dobrovoljno osiguralo svoje nekretnine i oni su sretniji od ostalih čiju kuću može uništiti požar, poplava ili potres ili nešto četvrto. Logičan je i rezultat da češće svoje stanove ili kuće osiguravaju visokoobrazovani građani s većim prihodima. Stoga dodajemo da je u pozadini 'iznenađujućeg' odgovora prava slika života - većina građana nema novca za dobrovoljno osiguranje svojih nekretnina.
Upravo na ovom mjestu prikladno je podsjetiti na još jednu činjenicu. Vlasništvo nad nekretninama može biti jedan od uzroka nezaposlenosti. Ljudi koji posjeduju stan ili kuću manje su mobilni, neskloniji preseljenju u drugo mjesto zbog posla, pa su zato izloženi i većem riziku da ostanu nezaposleni od onih koji žive u unajmljenom stanu.
U ekonomijama u kojima je aktivnost radnika viša pravilo je - Unajmi, ne kupuj! Na taj način se stanar ne veže za nekretninu i lakše je se rješava ako mu se prilika za zaposlenje otvori na nekom drugom mjestu. Uostalom, cijene nekretnina, prema najnovijim podacima pale su na one iz 2006. godine, a kupaca je sve manje. Da barem unajmljuju i sele se, pokazuje naše istraživanje Nacionalnog indeksa sreće, bili bi sretniji.
