Za Aurelie Bredin, privlačnu vlasnicu šarmantnog pariškog restorana , dan je počeo kao i svaki drugi. Sve dok nije shvatila da se probudila u – praznom stanu. Sama. Slomljena srca, Aurelie tumara pariškim ulicama i pronalazi utočište u malenoj knjižari. U rukama joj se nađe roman Osmijeh žene nepoznatoga engleskog autora. Prava zavrzlama nastaje kad Aurelie počne čitati knjigu i shvati kako se u romanu spominje njezin restoran i... ona!
Polaskana time, ali i silno znatiželjna, pod svaku cijenu želi upoznati pisca. Jedina osoba koja ga poznaje urednik je knjige koji čini sve kako bi se uporna Parižanka konačno našla s piscem. Ili baš i ne?Romantična ljubavna priča bez premca – knjiga koja će vam vratiti vjeru u pravu ljubav.
'Osmijeh žene' autora Nicolasa Barreaua svjetski je bestseler preveden na 34 jezika, kod nas objavljen u izdanju Fokus komunikacija
Ulomak iz knjige
Pomislio sam na svoja primanja koja su bila daleko od spektakularnih, na svoj tekući račun koji je kronično u minusu, i ideja s dodatnom zaradom učinila mi se privlačnom. Iako je zanimanje urednika bilo lijepo, zarada baš i nije bila pozamašna, čak ni blizu. Mnogi urednici koje sam poznavao radili su u slobodno vrijeme kao prevoditelji ili bi izdavali kakve božićne
antologije kako bi popravili svoju mizernu plaću. Izdavačka branša nikako nije kao automobilska.
Ali je zato zanimljivija. To mi je uvijek iznova upadalo u oči, kad bih se na sajmu knjiga vozio na pokretnim stubama i kad bi mi pred očima prelijetale slike ljudi iz svijeta knjige koji su razgovarali, razmišljali ili se smijali. Čitav sajam odzvanjao je raznim pričama i zvukovima, milijuni misli i priča vibrirali su halom. Družina je djelovala poput jedne živahne, inteligentne, vesele, odvažne, dovitljive, ponesene, budne, razgovorljive i duhovno jake obitelji. I bila je privilegija tu pripadati.
Naravno da su se, osim velikih i karakterno jakih izdavača, koji su uvijek bili predmet divljenja ili mržnje, tu nalazili i oni plitki menadžeri koji su tvrdili da je u suštini svejedno trguješ li limenkama kole ili knjigama, i da se, na kraju, sve uvijek svodi na profesionalni marketing, naravno, nešto malo i na sadržaj.
Koji su nazivali content. Ali čak ni ti dječaci nisu ostajali ravnodušni prema proizvodu s kojim su se sretali iz dana u dan. Na kraju im ipak nije bilo svejedno što u ruci drže gotovu knjigu, a ne limenku kole.
Nigdje drugdje nisi imao priliku na jednom mjestu susresti tolike upečatljive, pametne, intrigantne, šaljive, znatiželjne i brze ljude. Svatko je znao sve, i rečenicom “Jeste li čuli najnoviji trač?” razotkrivale su se sve tajne vezane uz branšu, koje su dotad bile pod pečatom zabrane odavanja.
Znate li najnoviji trač? Marianne Dauphin navodno je imala aferu s voditeljem marketinga i trudna je. Jeste čuli? Izdavačka kuća Borani propala je i ove godine će je navodno prodati jednoj parfumerijskoj grupi. Jeste li čuli najnoviji trač? Urednici izdavačke kuće Opale po novome sami pišu svoje knjige i taj Robert Miller zapravo je Francuz. Ha ha ha! Primijetio sam kako se prostor oko mene počeo vrtjeti.
Prije se tu smjelo i pušiti, pa je Jimmy’s bar u tri sata ujutro bio jedinstven ošamućujući konglomerat dima, pića i glasova. “Ali, zašto to mora biti englesko ime, sve mi je to komplicirano”, tromo sam prigovorio.
