Jednog dana netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.

On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?'

Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega.

Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije napisa joj pismo:
'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'

Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u takvim situacijama. Veoma rijetko se čovjek sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.

Život je poklon.
I danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.
I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.

Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi
koji žive na ulici.

Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeci vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

I prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.

I kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: 'Ja sam živ i još sam tu!'

Internetom ili e-mailovima svakodnevno kruže razni biseri, šale, mudre misli ili zanimljivosti skinute s neta, s blogova i portala, ili iz nečije glave direktno. U rubrici Fore s neta možete vidjeti neke od njih, a možda ste ih već negdje i pročitali. Imate li i vi neku dobru foru, pošaljite je na teen@t-com.hr.