Nic (Annette Bening) i Jules (Julianne Moore) su lezbijski par iz Kalifornije i obje su rodile dijete oplođene spermom istog anonimnog donatora. Sin Laser (Josh Hutcherson) želi saznati tko mu je otac, ali prema zakonu mora čekati punoljetnost, pa traži stariju sestru Joni (Mia Wasikowska) da se obrati banci sperme kako bi stupili u kontakt sa zajedničkim biološkim ocem Paulom (Mark Ruffalo). Prvi je susret prošao dobro, ali djeca ga drže u tajnosti, da ne povrijede majke…

Djeca bez biološkog identiteta

To je zaplet holivudskog hita ‘Djeca su dobro’ redateljice Lise Cholodenko o zamkama istospolne bračne zajednice, gledane iz kuta supružnica, ali se prvi put duhovito progovara i o duševnim stanjima i potrazi za identitetom tzv. ‘krio-djece’ (djece iz leda), one koja nikada ne bi bila rođena da nije bilo anonimnih darovatelja (zaleđene) sperme ili nepoznatih davateljica jajnih stanica. Reproduktivna tehnologija čini čuda, no prve generacije tog 'čuda’ su punoljetne, traže odgovore na pitanja o tome tko su, izlaze u javnost i zahtijevaju legalna prava. Industrija plodnosti u SAD-u je dobro uhodani biznis u kojem se obrne 3,3 milijarde dolara, svaki stoti Amerikanac se danas rađa uz pomoć reproduktivne tehnologije (u Australiji više od 3 posto), a procjenjuje se da se samo u SAD godišnje rodi između 30.000 i 60.000 djece nepoznatih darovatelja, no malo se zna što se događa u njihovim glavama. Zna se samo da su odrasli i da koriste Internet i tehnologiju DNK u potrazi za informacijama o prvom činu njihove životne priče.

Dok je bila mala, Alana S. bi znala reći da joj je otac umro dok je bila u kolijevci, na što bi je ganuti ljudi zagrlili i izrazili žaljenje, ali kada bi im kasnije rekla istinu, bili bi šokirani, naprosto bez riječi. Spisateljica i glazbenica iz San Franciska, 24-godišnja Alana S, s filmašem Michaelom Galinskim upravo dovršava film 'Adam i Eva', priču o djevojci koja prodaje vlastita jajašca da sakupi novac potreban za istraživanje vlastitog podrijetla i identiteta oca, darovatelja sperme. Opsjednuta vlastitom sudbinom, nedavno je pokrenula web stranicu AnonymosUs.org, na kojoj djeca bez biološkog identiteta mogu vlastitim anonimnim pričama, bez srama i straha, ukazati javnosti da baš i nisu tako dobro kao što kaže najnovija holivudska priča.

'Mnogi od nas bi željeli progovoriti o našoj boli, ali ne želimo povrijediti roditelje, odati obiteljsku tajnu i izložiti se znatiželji javnosti', kaže ona. 'Ali svaki put kada stanem pred ogledalo, u njemu vidim oca. Moj je biološki otac stvaran, dio moga bitka i moje je osnovno ljudsko pravo da saznam tko sam.'

Za razliku od filmske Joni i Lasera, vrlo malo začetih uz pomoć reproduktivne tehnologije može doći do informacija o donatorima, koji su mahom anonimni i takvima žele ostati pa se njihovi podaci ne čuvaju. Kanađanka Olivia Pratten, 28-godišnja novinarka iz Toronta, nakon petogodišnje borbe za pravo pristupa podacima banke sperme iz koje je začeta, sada očekuje pravorijek suda. 'Prije pet godina bili smo marginalna skupina s puno pitanja', kaže Olivia, koja je poslala peticiju Vrhovnom sudu Bitanske Kolumbije u kojoj zahtijeva da se ne uništavaju podaci o darovateljima, kako bi se prava krio-djece izjednačila s pravima usvojene. U Britanskoj Kolumbiji, naime, usvojena djeca nakon osamnaeste godine mogu saznati identitet bioloških roditelja, dok je to u SAD-u moguće samo u osam saveznih država.

I dok u SAD-u morate imati dozvolu za frizeraj ili prodaju nekretnina, kažu kritičari sustava, ne morate je imati za trgovinu ljudskim sudbinama, za razliku od Velike Britanije, Norveške, Njemačke, Italije, Novog Zelanda i Australije, gdje je trgovina ljudskim reproduktivnim materijalom nezakonita, klinike za to moraju imati posebne dozvole, darovatelji se pronalaze kroz centralnu agenciju, ne mogu biti anonimni, a broj im je ograničen.

'Repa bez korijena'

U potrazi za biološkim ocem 26-godišnja Lindsay Greenawalt se odlučila na studij medicine, a da kanalizira frustracije zbog toga što je 'repa bez korijena', pokrenula je blog 'Ispovijedi krio-klinca' na kojem pita: 'Što nastaje kada slatki, mali, umjetno začeti zavežljaj počne govoriti u svoje ime?' te odgovara: 'Revolt!'

Anonimni posjetitelji tog bloga o sebi nerijetko govore kao o 'nakazama prirode', dok Greenawalt kaže kako ih je većina raspeta između želje da saznaju tko su i osjećaja lojalnosti i nezahvalnosti prema ljudima koji su ih odgojili. Sve češće spominju hipokriziju neplodnih parova koji žele biološko dijete, a niječu djetetovu potrebu da zna svoje biološke korijene. Medije obično zanimaju ganutljivi susreti s pronađenim biološkim roditeljem u stilu Oprah-showa, ali ne i godine beznadnog, bolnog traganja, dok borci za prava krio-djece stalno ističu kako ne žele povrijediti obitelj, nego samo stati na kraj vlastitim frustracijama. O krio-djeci još nema pravih dugoročnih istraživanja, a dosadašnja mahom pokazuju kako ih prvenstveno zanima biološko porijeklo, dok prošlogodišnje, naslovljeno 'Ime oca: donator', Instituta za proučavanje američkih vrijednosti, pokazuje da su sklonija depresiji, strahovima i delinkvenciji. Nije riječ ni o heteroseksualnim roditeljima, ni o religiji, nego naprosto o etici i obiteljskoj dinamici, kažu autori istraživanja.

I dok u akademskim krugovima, laboratorijima, crkvi i cyber-forumima teku rasprave o tome kako i što dalje, na tržištu raste potražnja za reproduktivnim stanicama. Sve je veći broj samostalnih, poslovno uspješnih žena koje ne žele muža i brak, ali žele dijete, dok legalizacijom istospolnih brakova sve više homoseksualaca i lezbijki, kao Nic i Jules u filmu 'Djeca su dobro', žele pravu obitelj s potomcima. Na elitnim koleđima i sveučilištima nagovaraju djevojke da doniraju jajašca, u katalozima donatora sperme preferiraju muškarce slične celebrityjima, dok se razvija i 'reproduktivni turizam', budući da oni koji žive u 'strogim' zemljama, traže sreću u onima koje dopuštaju liberalno korištenje tuđe biološke građe. No, 'mnogima od tako začete djece nije dovoljna samo ljubav službenih roditelja', kaže profesorica psihologije s Kalifornijskog sveučilišta, Joanna Scheib, ' jer će prije ili kasnije, i protiv njihove volje, željeti saznati informacije koje većina nas dobija rođenjem'.