Daniel Bergner u ovoj provokativnoj knjizi u izdanju izdavačke kuće Znanje preokreće sve ono što smo mislili da znamo o skrivenim ženskim željama. Na temelju opsežnih istraživanja i brojnih intervjua s glasovitim behavioristima Bergner preispituje tradicionalno poimanje ženske seksualnosti. Daniel Bergner redovito piše za The New York Times, autor je dviju publicističkih knjiga 'In the Land of Magic Soldiers: A Story of White and Black in West Africa' (proglašena knjigom godine) i 'God of the Rodeo: The Quest for Redemption in Louisiana's Angola Prison'.

Bergnerova istraživanja predstavljaju pionirski poduhvat u suvremenoj seksualnosti i suočavaju nas s kontroverznim, ponekad neugodnim otkrićima. Buntovna, izuzetno pronicava, briljantna i prosvjetiteljska, knjiga 'Što žene žele?' promijenit će stavove o ženama i seksu, i zasigurno potaknuti brojne diskusije.

Ovo hrabro i privlačno putovanje kroz svijet ženske čežnje traži odgovore na provokativna pitanja poput:
Jesu li žene možda manje monogamne od muškaraca?
U kakvom su odnosu prisnost, emocionalna povezanost i požuda?
Jesu li žene sklonije seksu sa strancima i grupnom seksu nego što se to uopće dade naslutiti? Nije li u stvari 'slabiji spol' agresivniji i anarhičniji u seksu od muškaraca?
Koja je uloga narcizma, želja da se bude željena, u ženskoj seksualnosti?
Jesu li političke stečevine ('Ne znači ne') štetne u krevetu?
I nije li potraga za 'ženskom viagrom' zapravo potraga za izlječenjem od monogamije?

Ulomak uz knjige 'Što žene žele?'

Postupno je počela izlaziti s muškarcima. I postupno se tu našao muškarac koji joj se učinio privlačnim i ljubaznim te — čak i prije nego što su zajedno spavali — kojemu je povjerila, za večerom u tajlandskom restoranu, nešto što je mužu rekla tek nakon četrnaest godina braka. Željela je iskusiti seks utroje s jednom ženom. Neslaganje i pretvaranje koji su prožimali Chiversine i Fisherine nalaze nisu je zabrinjavali. Nije bila sigurna zašto je toliko dugo čekala da razgovara s mužem o svojoj žudnji.

Da, tu je bilo nešto plahosti, ali nagađala je da se više radilo o njezinu predosjećaju koji se pokazao točnim: on nije pokazao nimalo zanimanja za to. Vjerojatno, mislila je, zbog toga jer bi zbog druge žene u njihovu krevetu postalo posve očito da on ne osjeća nimalo zanimanja za samu Rebeccu.

U svakom slučaju, njezin se partner složio da bi trojka bila dobra. Tada su prestali razgovarati o tome, počeli spavati zajedno i vratili se tomu nakon nekoliko mjeseci. Rekla je da će njemu ostaviti da sve uredi. Upitao ju je ima li kakve želje. Nikad nije bila sa ženom u seksu utroje, ni na bilo koji drugi način. Njezine su želje bile specifične. Boja kose drukčija od njezine. Ne previsoka. Dobro građena. Bijela ili Latinoamerikanka. I, o čemu je godinama stalno razmišljala, s velikim grudima. Grudnjak barem veličine C, tako dugo dok su grudi prave. Ona i njezin partner šalili su se da je isto toliko muževna kao svaka muška karikatura. Budući da to nikada prije nije učinio, trebalo mu je dosta vremena, ali na kraju joj je ponudio nekoliko mogućih izbora. Pokazao joj je fotografiju na stranicama za povremene veze, ženu o kojoj je Rebecca smjesta počela fantazirati. No bilo je problema sa slanjem e-pošte toj kandidatkinji i izgubili su priliku. Raspravljali su ne bi li unajmili eskort damu.

S vremena na vrijeme, tijekom tog procesa traženja pogodne žene, Rebeccu je obuzeo strah: što ako je ta druga žena bude smatrala starom, odbojnom? No partner ju je umirio i žudnja je u njezinu umu bila glasnija od zabrinutosti; i dok su se kretali prema ideji da nekoga unajme, podsjećala je samu sebe da njezina, vlastita privlačnost jednostavno nije važna.

Napokon, dok se dadilja brinula o djeci, čekali su u njegovu stanu dolazak eskort dame koju je izabrao među mnogo nizova malenih slika na internetu. Želeći biti ljubazni domaćini i ublažiti osjećaj da unajmljuju prostitutku, zapalili su po stanu svijeće i stavili u hladnjak bocu vina. Međutim, kad je eskort dama pozvonila na kućna vrata i kad su Rebecca i njezin partner pogledali kroz prozor dnevne sobe, shvatili su da bi situacija mogla biti prilično neugodna.
Naime, unatoč visokoj cijeni, žena je bila neugledna i zdepasto građena. Rebecca je prošaptala partneru da možda izgleda neugledna zbog bliještanja svjetla na trijemu i da će sve biti u redu nakon što otvore vrata i počnu. Osim toga, osjećala je olakšanje da se neće morati brinuti zbog vlastita izgleda. No kad su otvorili vrata i eskort dama tiho, čak i plašljivo, stupila u hodnik, više nalik na služavku nego prostitutku, osjećaj se nije popravio. Žena se činila desetak godina starijom od Rebecce.

I sada je Rebecca shvatila da neće moći proći kroza sve to a da ne povrijedi prostitutku, tako da poteškoća više nije bila u tome kako ublažiti osjećaj iskorištavanja prostitutkina tijela, nego kako izbjeći dati ženi na znanje da je njezino tijelo nepogodno za iskorištavanje.

Rebecca je gotovo molila da njezin partner nekako sve sredi. Rekao je eskort dami da se Rebecca iznenada ne osjeća dobro, da nije sposobna za to. Bila je to isprika koja je zvučala otprilike isto toliko uvjerljivo kao objašnjenja učenika četvrtog razreda zašto nisu vježbali sviranje. Žena se uljudno nasmiješila i naoko prihvatila taj razlog, ili je u svakom slučaju bila zahvalna što ne mora ništa obaviti. Dao joj je malu svotu za izgubljeno vrijeme i Rebecca ju je srdačno pozdravila. Potom su otišli na kat, uključili računalo i nekoliko trenutaka zbunjeno zurili u njega zbog goleme razlike između slike i osobe te razgovarali o zagonetci kako se druge mušterije tu snalaze, je li to uobičajena dvojba kad se unajmljuje eskort dama i što poduzeti da do toga ne dođe.

'Mislim da samo moraš potrošiti više novca', rekla je Rebecca. To su i učinili. Druga je žena bila zgodna i mlada. I ona se razlikovala od vlastite slike, ali ne drastično, i Rebecca se zadubila u grudi, bedra, usta eskort dame, u sve dijelove za koje je platila, izgubila se u tkivu i pogledima i mirisima, i poslije je bila gotovo u stanju euforije — ne samo zato što je, nakon mnogo godina žudnje, oborila niz prepreka koje su stajale između nje i tijela druge žene i u tom smislu izgubila djevičanstvo, nego i zato što je, bez obzira na proboj, osjetila takav užitak zato što je, među ostalim, imala prostitutkine grudne bradavice u ustima.

Kad smo Rebecca i ja razgovarale, rekla mi je da, iako se nadala uskoro opet organizirati još jedan seks utroje s još jednom ženom i moglo bi joj se sviđati biti sa ženom dok bude sama, nije se smatrala lezbijkom niti zapravo biseksualkom. Nije sumnjala da najviše voli romantično druženje s muškarcima. Uglavnom je fantazirala o muškarcima, još uvijek je bila sretna s istim partnerom i nipošto ga nije htjela zamijeniti nekom ženom.

Opisao sam joj Chiversine pletizmografične rezultate i upitao što misli o njima.

Rezultati ne znače da se žene tajno žele seksati s bonobima, počela je kroz smijeh. I moglo bi biti pogrešno označiti većinu žena biseksualnima, čak iako se mnoge žene, kao i ona, žele seksati sa ženama ili bi to željele kad bi to same sebi priznale.

'Teško je naći ispravne riječi', rekla je. 'Fraza koja mi stalno pada na pamet jest da je to kao trudnoća željenja. Trudnoća nije dobra riječ — zato što znači trudnoću. To je uvijek tu. Ili uvijek spremno. I toliko toga to može izazvati. Stvari koje uistinu želite i stvari koje ne želite. Trudna. Puna. Trudnoća ženske žudnje. Ne mogu to bolje reći.'

Tportal i nakladnička kuća Znanje čitateljima poklanja četiri primjerka hit knjige 'Što žene žele'.