Termin kavez možda zvuči odbojno jer podsjeća na zoološke vrtove ili zatvore gdje su životinje ili ljudi sputani, nesretni ili kažnjeni. Englezi koriste riječ crate – sanduk, no ni držanje psa u sanduku ne djeluje nam baš primamljivo. Kavez stoga ne bismo trebali doživjeti kao mjesto za kažnjavanje psa izoliranjem već kao neku vrstu pseće kućice u našoj kući.

Vlasnici pasa često psu nabavljaju ležaj, košaru koja podsjeća na krevet i neki se psi na nju nauče no psima je ugodnije boraviti u barem dijelom zatvorenu prostoru koji ih podsjeća na brlog. Nerijetko ćete, vjerujem, zapaziti psa koji se zavlači pod stol ili krevet. Prostor koji je natkriven i djeluje kao jazbina njima je privlačan i ugodan te će stoga kavez ili sanduk koji je s tri strane zatvoren, a sprijeda ima vratašca s rešetkom njima biti, ako ih pravilno na njega naviknemo, gotovo idealan ležaj.

U Zapadnoj Europi i Americi kavezi se pri držanju i odgoju pasa često koriste, a psi koji se na njih naviknu nisu zbog toga frustrirani ni traumatizirani. Naravno, kavez nije nužan u svim slučajevima, no u najmanju ruku može biti koristan. Na njega treba naučiti štene odmah po dolasku u naš dom i to na način da ga u njemu hranimo i mazimo te da stekne dojam da je kavez mjesto na kome ima svoj mir i može se povući od graje domaćinstva.

Također, u kavez psića možemo povremeno zatvoriti kad nam dođu gosti koje ne želimo da uznemirava a kavez može biti iznimno koristan i pri učenju redu u kući. Naime, zatvoren manji prostor nije mjesto na kome će se psić kao uredna životinja, ako to ikako može izbjeći, olakšati, a po izlasku možete odmah s njim van ili na za to predviđeno mjesto.

Naravno da kavez ne može i ne smije biti mjesto na kome će naš prijatelj boraviti čitav dan no u njemu može bez problema prenoćiti a i provesti nekoliko sati dok nas nema. To pogotovo vrijedi ako ne želimo da nas po povratku kući dočeka opći nered.

No što ako se našem psu ne svidi u kavezu pa počne cviljeti ili čak zavijati te uznemiravati nas i naše susjede? Prije svega, na kavez psa treba navikavati postepeno, isprva ga samo navodeći da u njega uđe te smaže kakvu poslasticu. Kad u tome uspijemo, postupno ćemo sve dulje psa ostavljati u kavezu, i to tako da zatvorimo vrata na nekoliko minuta. Imajte pritom na umu da nikako psića ne puštate iz kaveza ako cvili ili laje. U tom slučaju pričekajte da barem na nekoliko sekundi ušuti. Psi su oportunistička stvorenja trenutka i kad pas zaključi da su veće šanse da se vrata otvore ako šuti no ako laje i buni se, on će se tako i ponašati.

Kad psa naviknete da bude i po pola sata u kavezu, možete produljivati to vrijeme. Nemojte ljubimca naglo ostaviti na dulje vrijeme u kavezu jer to ne samo da neće biti dobro tada već će otežati i kasnije pseće boravke u kavezu te kod njega proizvesti anksioznost i stres od kojih će ga se kasnije trebati odvikavati.

Kod malene štenadi stvari su nešto drukčije i staro je kinološko pravilo da se psića ostavi da već prve noći sam prenoći. Štene obično prvu noć cvili, drugu nešto manje, a nakon treće noći imate psa koji s lakoćom ostaje sam te kasnije uglavnom nema s tim problema.

Ako štene ostavljate u kavezu, možete prvu noć i njemu i sebi olakšati tako da kavez stavite uz svoj krevet. Vaš dlan na vratima kaveza smirit će mališana a sljedeće noći prespavat će lakše.

Kavez nije nužan za držanje psa, no kao pseći ležaj i utočište u svakom je slučaju bolja varijanta od klasičnih ležajeva. Vama pruža bolju kontrolu, a i psima više odgovara.