Brend Khaite je početkom veljače predstavio svoju novu kolekciju za jesen 2023. i to u svojoj novoj trgovini u Sohou. Modeli u najnovijim kreacijama su se nizali između industrijskih metalnih skulptura u stilu Richarda Serre na ostakljenom betonskom podu.

Uzvanici su se divili skulpturalnoj formi kaputa ukrašenog vunom čiji je kroj dodatno bio naglašen jednobojnim sivim okruženjem. Prostor nije bio ukrašen, osim stola od poroznog betona običnih crnih polica namijenjenih za odjeću. Usred sve te strogoće bilo je lako usredotočiti se na odjeću Cate Holstein.

Brutalizam se vratio - ali sa stilskim ažuriranjem

Glavnu trgovinu brenda dizajnirao je Holsteinin suprug, arhitekt Griffin Frazen. Njegova vizija bila je stvoriti okruženje u kojem okoliš ne ugrožava estetsku viziju njegove supruge. 'Prostor s malo smetnji omogućuje kupcima da se usredotoče na kvalitetu odjeće. Dizajn je bio proces oduzimanja, a ne dodavanja kako bi se došlo do nečeg bitnog i iskrenog. Luksuz može biti manje, ne više,' rekao je Frazen za Vogue.

Stil kojeg karakteriziraju industrijski materijali

Kako bi postigao ovu namjernu jednostavnost, Frazen je upotrijebio industrijske materijale koji izgledaju 'vrlo kruto i monolitno': savio je vruće valjani čelik u zakrivljena kućišta i prekrio zidove žbukom od izglačanog cementa u kombinaciji s lijevanim betonom. Pri tome je pazio je da ne prikrije nedostatke: 'Sačuvali smo mnoge vidljive oznake proizvodnje materijala, koji sugeriraju priču i nešto tajanstveno. Prostor nikako nije ispoliran i sterilan – imamo teksturu, hrapavost i dubinu,' objašnjava Frazen.

Dizajn Khaitove trgovine pohvalili su brojni stručnjaci i specijalizirani časopisi. Kao inspiraciju za uređenje prostora Frazen navodi moderniste s naglaskom na zanatskom umijeću, poput Richarda Serre. Ali još jedna, kontroverznija inspiracija također je igrala ulogu: brutalizam. 'Kada je utemeljen, brutalizam je bio i etika i estetika i imao je jaku političku agendu', kaže Frazen.

Povijest brutalizma

Brutalistički trend u arhitekturi prvi put se pojavio 1950-ih. Pod vodstvom francusko-švicarskog arhitekta Le Corbusiera korišteni su beton, nedovršeni industrijski materijali, snažni strukturni elementi, kruti oblici i monokromatska shema boja. Sam naziv potječe od francuskog izraza za sirovi beton: béton brut, a brutalističke zgrade i interijeri imali su zadaću prenijeti utilitarnu sliku.

Poznati primjeri uključuju ono što je danas Frick Madison u New Yorku, Barbican u Londonu i katedrala Svete Marije Uznesenja u San Franciscu. No iako je pokret slijedio plemenite namjere, izbjegavajući uljepšavanje u korist minimalističke, poštene gradnje, mnogi su komunistički režimi prihvatili stil, što je mnoge navelo da brutalizam povežu s totalitarnom politikom. Do 1980-ih stil je nepovratno izgubio popularnost.

U 2023. brutalizam se vraća na velika vrata

U filmu 'Tár', nominiranom za Oscara, brutalistički stan u Berlinu osvojio je publiku, kao i uloga Cate Blanchett kao Lydije. U Voguevom godišnjem izvješću o trendovima u dizajnu interijera nekoliko dizajnera primijetilo je porast karakterističnih strogih značajki poput betonskih podova i upotrebe sirovih industrijskih materijala. Jedan od dizajnera, Colin King, objasnio je da je u svojim nedavnim projektima koristio sve, od izloženih žarulja i cijevi do materijala poput bronce, šperploče i cementa.

Arhitekt Maurizio Bianchi Mattioli iz Studija MBM, koji je odrastao u Venezueli, bio je okružen brutalističkim zgradama; danas živi u New Yorku i te elemente redovito uključuje u svoje projekt. No, baš poput Frazena, i Matiolli ističe da njegov rad nije kopija 1950-ih niti slijedi politički program.

Moderna verzija brutalizma je znatno mekša

Istina, neo-brutalistički dizajneri izbjegavaju pogreške iz prošlosti pažljivim odabirom aspekata pokreta koji se dobro prenose u današnje vrijeme. Nakon što su mnogi brutalistički interijeri i strukture s vremenom označeni kao ružni i hladni, nove verzije u 2023. stavljaju ove elemente u kontrast s organskim naglascima. King ih, primjerice, nadopunjuje švedskim ili baroknim antikvitetima, dok Frazen sadi drvo u kutu Khaitove trgovine. King i Mattioli također ističu da brutalizam nadilazi arhitekturu i dizajn interijera—komad namještaja ili dekor također može unijeti suptilniji dodir nadahnut brutalizmom u prostoriju.

Mattioli, primjerice, izrađuje čelični stolac s tri noge, dok King radije radi s betonskom svjetiljkom Le Corbusier ili brončanim stolom Ricka Owensa. Betonski podovi često su također mikrozavršno obrađeni, ili premazani kako bi im se dao elegantan sjaj.

Giampiero Tagliaferri, bivši kreativni direktor Olivera Peoplesa, koji je nedavno osnovao vlastitu tvrtku za dizajn, kaže da i on omekšava svoje interijere nadahnute brutalizmom: 'U usporedbi s prije, novi brutalistički stil ima mekši pristup koji obuhvaća prirodne elemente kao što su drvo, kamenje, biljke i održive materijale, što rezultira toplijom i privlačnijom estetikom', kaže on.

No, mnogi se pitaju zašto se ovaj arhitektonski stil vraća u fokus. U svojoj srži, to je pokret poštenja. Nema ukrasa, nema nereda, nema upadljivih presvlaka i nema istaknutih tapeta. Ništa nije zataškano niti se pretvara da je nešto što nije. Uzimajući u obzir da je velik dio svijeta rođen i živio usred industrijskih elemenata koje koristi, ovaj pristup može djelovati neobično umirujuće. 'Postoji nešto čisto i jednostavno u tome', kaže King, 'možda je to zahvalnost za razrađene oblike postavljene pored sirovina, ili želja za nečim što se čini čvrstim i utemeljenim. Brutalizam poštuje proces dizajna ogoljavajući samu konstrukciju, i mislim da postoji nešto intrigantno i subverzivno u vezi s tim.'