Na površini od 25 četvornih kilometara španjolski gradić Marinaleda broji oko 2.700 stanovnika, a svojim ustrojem zbog kojega se ovaj grad naziva 'Mekom za socijaliste' ili 'komunističkom oazom u kapitalističkoj pustinji' privlači brojne turiste, ali i Španjolce koji se žele ondje preseliti. Stanovnici Marinalede bez ustručavanja izražavaju svoja politička uvjerenja. U gradu nema blještavila reklama i oglasa, a zidove i ulice krase grafiti s porukama podrške i solidarnosti zemljama kao što su Kuba i Venezuela.

Ulice pak nose nazive slavnih boraca za radnička prava, a sve odluke u gradu donose se demokratskim putem na nedjeljnim sastancima. Dok ostatak Španjolske muku muči s nezaposlenošću, u Marinaledi ostvarena je gotovo puna zaposlenost. Prosječna mjesečna plaća za zaposlene iznosi 1200 eura mjesečno, a cijena stanarine iznosi svega 15 eura.

Svi stanovnici imaju pristup besplatnom internetu, a grad u kojem živi dvije tisuće stanovnika ima sjajne sportske sadržaje i njihovo korištenje stanovnicima je potpuno besplatno, osim bazena, za koji se plaća godišnja karta.

Jednom mjesečno u gradu se obilježava tzv. 'crvena nedjelja', kada netko na sastanku iznese ideju o tome kako bi grad mogao postati još bolji ili ljepši. Ako ideja bude prihvaćena, volonteri obave taj posao. Nekad se radi o čišćenju ulica ili popravcima na kućama. Grad ima i svoju televiziju i radiokanale, policija ne postoji, a nema ni kriminala.

U gradu stanovnici samo sebi grade kuće, a pravo na gradnju dobiva svaki stanovnik koji je najmanje dvije godine proveo kao registrirani stanovnik Marinalede. Tada od lokalnih vlasti stanovnik dobiva materijal potreban za izgradnju kuće, a tek nakon što je izgradi, počinje plaćati 15 eura mjesečno vladi kako bi se refundirali troškovi korištenog materijala. No, osim toga, vlasti u pomoć šalju i profesionalne građevinare i arhitekte koji pomažu u izgradnji. Međutim, jednom izgrađene kuće se ne mogu prodati, čime se sprječava mogućnost profitiranja.

Juan Manuel gradonačelnik je Marinalede od 1979. godine. Prva bitka koju su stanovnici Marinalede proveli kako bi se potpuno osamostalili i odijelili bila je ona za kontrolu nad vodom 70-ih godina, a pokrenuo ju je Sindikat poljoprivrednih radnika 'SOC' s objašnjenjem da je 'hrana pravo, a ne biznis'. Tu bitku su lako dobili, a ubrzo je uslijedila nešto teža bitka za zemlju. To je potrajalo 12 godina, no u konačnici stanovnici Marinalede izborili su se za 1200 hektara zemlje od andaluzijskih vlasti na kojoj su osnovali poljoprivredni kolektiv, a od 2000. godine i tvornicu

Gradonačelnik Marinalede prošle godine iskoristio je svoj imunitet kako bi sudjelovao u velikim akcijama krađe hrane iz supermarketa koju su potom dijelili siromašnima, napominjući da je sramotno to što 30 posto stanovnika Andaluzije nema za kruh dok se istovremeno hrana u supermarketima baca.

Gradić koji svojim ustrojem i borbom protiv kapitalizma privlači pažnju mnogih, također mnogima predstavlja i savršeno mjesto za život. Tako je navala za useljenje tolika da je uvedena čak i lista čekanja, pa se čeka se i po dvije godine. Do sada je u Marinaledi sagrađeno 350 kuća, a planira se izgradnja još njih 250.