Stručnjaci stoga stalno pozivaju na oprez i osobnu zaštitu od krpelja prilikom odlaska u prirodu budući da su ovi sitni kukci aktivniji tijekom toplijih mjeseci.

Krpelji su člankonošci koje karakteriziraju mala i kratka kliješta sa štipaljkama pomoću kojih mogu probušiti kožu domaćina (životinje ili čovjeka) te tako doći do krvi koju sišu.

Boravak u prirodi, osobito među niskim raslinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima. Za aktivnost krpelja je neophodna povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima, stoji na stranicama HZJZ.

Nasreću ipak je samo mali broj krpelja zaražen uzročnicima zaraznih bolesti. Krpelji se nalaze na listovima i granama grmova, niskog raslinja (do 1 m visine) i u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma.

Najčešće bolesti koje prenose krpelji su lajmska borelioza i krpeljni meningoencefalitis, a rizična skupina izložena krpeljima su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima koja su prirodna žarišta krpelja. Krpelji najčešće prenose lajmsku boreliozu - bakterijsku bolest koju karakterizira pojava crvenila na koži ovalnog ili prstenastog oblika koji se širi, s bljedilom u sredini. Najveći broj oboljelih od borelioze bilježi se u Zagorju, Međimurju i Koprivničko-križevačkoj županiji te u Zagrebu i okolici. Sjeverozapadna Hrvatska prirodno je žarište druge najčešće bolesti koju prenose zaraženi krpelji, a riječ je o virusnom meningoencefalitisu. Ovu bolest karakteriziraju povišena temperatura, glavobolja, umor, klonulost i bolovi u mišićima. Kod manjeg broja oboljelih bolest može zahvatiti moždanu ovojnicu, na što upućuju simptomi poput snažne glavobolje, kočenja vrata, mučnine i povraćanja, a može dovesti i do upale mozga s poremećajem svijesti.

Kako se zaštititi?

Stručnjaci preporučuju osobama koje u ovo vrijeme odlaze u prirodu da se zaštite prikladnom odjećom i obućom - dugim rukavima i nogavicama uvučenim u čarape i zatvorenim cipelama. Treba hodati obilježenim stazama i izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu te odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.

Također preporučuju nanošenje sredstava koja odbijaju krpelje na izloženije dijelove tijela, kao i obavezan pregled i tuširanje nakon povratka iz prirode.

Što napraviti nakon povratka iz prirode

Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) 'šeta' tražeći pogodno mjesto za ugriz.

Posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).

Kod djece se krpelj često nađe na glavi - zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može 'pokupiti' krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.

Ako uočite krpelja na koži ili odjeći, što prije ga odstranite. Pri pregledu posebnu pozornost treba obratiti na dijelove tijela s nježnijom kožom - područje iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuha, područje iza koljena i pupak - dok se kod djece krpelj često može naći i na glavi.

Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Prije svega dobro operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik.

Inače, protiv krpeljnog meningoencefalitisa možete se i preventivno cijepiti, a ovaj se korak preporučuje osobama koje puno vremena provode u prirodi, kao što su planinari, lovci i šumari.