Naučeni smo uvijek reći da, biti pristojni, dobri, fini, empatični, imati razumijevanja, biti suosjećajni. Međutim, što je s onim Ne? Što je sa zdravim granicama u odnosu? Što je s onim što ti osjećaš, želiš i potrebno ti je? Jesi li u odnosima uvijek spreman biti ono tko jesi i što jesi ? Koja je to tvoja istina u sadašnjem trenutku? Možeš li živjeti u skladu s njome?
Prije svega, dok ovo pišem, ta pitanja postavim sebi pa vama. Možda Vas neko pitanje potakne na razmišljanje, kao što je potaknulo i mene.
Poznaješ li ono Ne koje je u tebi, ono Ne na jedan poziv, zahtjev, tuđu potrebu , želju, tuđe mišljenje, situaciju i drugo?
Tebi, koji osjećaš da ti je ponekad najteže reći Ne i onda kada osjećaš to ne u svakom dijelu svog bića, no nikako ne može vani. Osjećaš se zarobljeno u želji da ga izustiš i nikako ne možeš.
Kada te takav osjećaj obuzme, možda ti može biti od pomoći sljedeće pitanje: '' Što se najgore može desiti ako kažem Ne?''
Pusti da odgovor dođe, bez osuđivanja i s razumijevanjem prema samom sebi. Što god došlo, dobro nam došlo.
Možda će biti strah, možda će biti tuga, možda će biti nemoć, možda će biti ljutnja. Svaka emocija koja dođe, dobrodošla je. Pozdravit ćemo je kao pravu gospođu koju sretnemo kada nam je najpotrebnija pomoć. Nakon što je ugledamo, pozdravimo i pomalo prihvatimo, možemo vidjeti njezinu skrivenu namjeru jer svaka emocija koja ispliva vani, želi jedno: iscjeljenje, za Vas.
Svaki put kada nam je teško reći Ne, zavirimo što se zapravo nalazi ispod toga, možda pronađemo neku poruku za nas. Poruka koja će možda biti prekretnica da promijenimo dijelove sebe koji nam više ne služe i potakne nas na oslobađanje zarobljenosti u slobodu izražavanja sebe u cijelosti, pred svima, u svakom trenutku, a najviše pred samim sobom.
S ljubavlju,
Antonella Moscarda
