U posljednje smo vrijeme mogli pročitati da je popularna Disneyjeva zvijezda Demi Lovato završila u rehabilitacijskoj klinici zbog bipolarnog poremećaja. Također, i njezina mnogo starija kolegica, proslavljena holivudska glumica Catherine Zeta-Jones, ima istu dijagnozu. O čemu se zapravo radi?
Termin bipolarni poremećaj novijeg je datuma, ali se smatra da se radi o poremećaju koji je prepoznat još u antičkoj Grčkoj.
Manje je poznato da su od ovog poremećaja bolovali i Ludwig van Beethoven, Virginia Wolf, Ernest Hamingway te Vivien Leigh. Za genija Ludwiga van Beethovena se zna da je svoju obitelj izluđivao stalnim promjenama raspoloženja. Česte promjene raspoloženja mogu se vidjeti i u nekim njegovim djelima, npr. u poznatoj Devetoj simfoniji. Poznata spisateljica Virginia Wolf prvi je živčani slom doživjela sa 13 godina, nakon smrti majke, a drugi deset godina kasnije, nakon smrti oca. Na kraju je svoj život skončala samoubojstvom. Poznati književnik Ernest Hamingway patio je od manične depresije i paranoje. Primao je i elektrošokove koje je krivio za gubitak pamćenja. Poput Virginije, život je skončao samoubojstvom, a zanimljivo je da su se ubili i njegov otac, sestra, brat i unuka, koji su najvjerojatnije bolovali od istog poremećaja. Glumica Vivian Leigh poznata je iz filma 'Tramvaj zvan čežnja', a njezin se suprug stalno žalio na njezine česte promjene raspoloženja. Stalno se liječila po raznim klinikama, i to s promjenjivim uspjehom.
Bipolarni poremećaj ili, točnije, bipolarni afektivni poremećaj (BAP) je psihoza za koju je nekad bio uvriježen izraz manična depresija, a danas se još naziva i poremećajem raspoloženja. Oko jedan posto opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako krvni srodnici boluju od bipolarnih poremećaja, prilika za razvijanje bolesti je veća - oko 12 posto, a ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razvit će istu bolest. Prvi simptomi najčešće se razvijaju od petnaeste do tridesete godine života.
Bipolarni poremećaj spada u teške psihoze, u njemu se izmjenjuju epizode manije i depresije. Smjenjivanje faza je nasumično pa zna dolaziti do duljih manija i kraćih depresija ili dugih depresija i kraćih manija. Između napada osoba ostaje zdrava, a BPA je nešto češći kod pretilih osoba i kod žena nego kod muškaraca.
Kod bipolarnog poremećaja u stanju manije misli naviru bujicom, a osoba zrači srećom i samopouzdanjem. No, prije ili kasnije nakon ovoga slijede depresivne misli i osjećaji. Sve se to izjmenjuje u nepravilnim razmacima, što na kraju dovodi do izrazitog umora i iscrpljenosti.
Novija istraživanja pokazuju da su djeca s ADHD-om (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću) sklonija razvijanju bipolarnog poremećaja. Prema jednom talijanskom istraživanju, čak je 16,7 posto djece s ADHD-om zadovoljilo kriterije za dijagnozu bipolarnog poremećaja. Nadalje, djeca koja imaju i ADHD i bipolarni poremećaj, češće su depresivna nego djeca samo s ADHD-om.
Osobe koje pate od bipolarnog poremećaja obično smatraju da je sve u redu i ne žele ni čuti za odlazak k liječniku. U maničnoj fazi govore ubrzano i puno, drugima ne daju da dođu do riječi. Imaju nizak prag tolerancije prema drugima, a također drugima lako idu na živce. Prebacuju se s teme na temu, gotovo ne spavaju ili spavaju tek nekoliko sati dnevno. Ponekad imaju i halucinacije.
U depresivnoj fazi javlja se sporost, pretjerano spavanje, anoreksija, gubitak težine. Kod nekih se osoba javlja i nemir te potreba za govorom. Čest je gubitak spolne želje te izostanak menstruacije. Mnogi čuju glasove koji ih optužuju za nešto. Također, mnoge prati i osjećaj proganjanja.
Ukoliko se bipolarni poremećaj ne liječi moguće su razne komplikacije, a najozbiljnija je suicid. Računa se da se čak 15 posto suicida događa kod osoba koje se nisu liječile od bipolarnog poremećaja, a javlja se četiri do pet godina nakon javljanja prvih simptoma.
