U bestseleru New York Timesa, nagrađivana britanska autorica, kritičarka i kolumnistica The Timesa odgovara na pitanje kako biti žena. Pitanje je postavila kako sebi tako i svima nama – bez obzira na spol. Iskrena do kraja, autorica kaže kako u mnogo slučajeva u svom životu nije imala pojma kako biti žena, a u knjizi se ne libi se zaroniti u vlastita iskustva kako bi pronašla odgovor na to pitanje
Moran je prešla dug put od bucmaste i neprilagođene tinejdžerice koja se obrazovala kod kuće, odrastajući u mnogobrojnoj, nekonvencionalnoj obitelji u Engleskoj 80-tih. Opisuje svoje nespretne seksualne početke, nepovezanost s vlastitim tijelom, potragu za ljubavlju i strastveno čitanje kultnih knjiga.
Caitlin Moran u hit knjizi 'Kako biti žena' u izdanju Planetopije, govori o seksizmu s kojim se susretala, o majčinstvu i o tome što ono znači za ženu u intimnom i profesionalnom smislu, o nesigurnosti koja žene tjera da robuju modi i skupim i bolnim zahvatima. Provokativna, britka i duhovita natjerat će vas da plačete od smijeha, da se zagrcnete od prepoznavanja, te da zaronite u sebe i pokušate i sami odgovoriti na pitanja koja si postavlja većina suvremenih žena.
Ulomak iz knjige 'Kako biti žena'
Nisam ja glupa – uvijek sam znala da je razlika između modela i normalnih žena u tome da normalne žene kupuju odjeću kako bi u njoj izgledale dobro; dok modna industrija kupuje modele kako bi na njima odjeća izgledala dobro. Bez modela većina odjeće je beznadna. Bila je zasigurno beznadna i na meni. Ništa nisam mogla poduzeti. Čak ni stajati uspravno u tim štiklama.
'Žao mi je – kladim se da modeli to mogu raditi satima', rekoh sumorno, hvatajući se opet za noge koje su mi se izvrtale u stranu.
'Oh ne', reče stilist veselo. 'I one se čitavo vrijeme spotiču. Stvarno je u njima nemoguće hodati. Nitko ne može u njima hodati. Hahaha!'
Opet sam razmišljala o godinama očajavanja zbog toga što nisam mogla hodati u štiklama unatoč tome što ih je 'svatko' nosio. Popriličan broj tih 'svih', prisjetila sam se u tom trenutku, bio je na modnim snimanjima, ili na crvenom tepihu, tj. oni ih ustvari nisu nosili kao 'cipele' u kojima se hoda po cijeli dan. Oni su ih nosili samo radi fotografiranja. Oni znaju da one služe samo za fotografiranje. Mi –kupci – mi smo jedini koji kupuju te stvari i pokušavaju hodati uokolo u njima cijeli dan, kretati se u njima, živjeti u njima.
Tako mnogo toga služi samo za scenu – ne za stvaran život, konačno sam shvatila. Premda je smatramo najvažnijim pomoćnim studijem,
moda nam, na kraju krajeva, ne pomaže pri jutarnjem oblačenju. Ne pomaže ako želimo nositi nešto u čemu možemo uokolo hodati, a da
ne moramo stalno podizati nekakav rub ili pak izvlačiti porub iz svojih prepona. Moda je za poziranje i fotografiranje. Odjeća je, s druge strane, za naše stvarne živote. A život je zbilja jedino mjesto gdje možeš naučiti najvažnije lekcije o tome kako se odjenuti i osjećati se sretno.
Najzad, evo što sam naučila o odjeći – zanemarujući časopise i promidžbene kampanje, a skupljajući znanje ondje gdje treba:
(a)plačući u kabini za presvlačenje u Topshopu, zaglavljena u paru PVC-tajica, b) trčeći ulicom za nekim tko izgleda zadivljujuće, i pitajući
ga: 'Gdje ste to nabavili?' ili c) od moje sestre Weenae koja mi ulazi u spavaću sobu i vidjevši u što sam odjevena, izričito govori 'ne'
i ponovno izlazi iz sobe):
1) Uzorak leoparda je neutralan.
2) Možete proći što god odjenuli ako nosite crne, neprozirne najlonke i čizme.
3) Suprotno uvriježenu mišljenju, pojas često nije dobar prijatelj damama. Zaista, u mnogim slučajevima djeluje više kao poticaj gledatelju da postavi pitanje: 'Koja polovina je deblja – donja ili gornja?'
4) Jarko crvena je neutralna.
5) Selotejp NIJE dovoljno jak da zakrpa rupu na tajicama, u području prepona.
6) NE biste trebali kupiti odjeću u kojoj morate zauzeti seksi pozu pred ogledalom kabine za presvlačenje da bi izgledala dobro. S druge strane, ako počnete plesati istog trenutka kad odjeću navučete na sebe, kupite je, ma koliko god koštala; osim ako je jako skupa, u tom je slučaju ne možete kupiti, pa onda i nemojte. Modni časopisi vam nikad neće reći: 'Nemojte to kupiti ako si ne možete priuštiti.' Niti će vam
vaši prijatelji to reći. Ja sam vjerojatno jedina osoba IKADA koja će vam to reći. Nema na čemu.
7) Nikad ne smijete opisati svoj izgled kao nekakvu 'mješavinu masovno dostupnog i vintagea'. Sjetite se kako vas razljuti kad to kaže TV-voditeljica Fearne Cotton. Ne dopustite da od zlostavljane postanete zlostavljačicom.
8) Jako, jako je malo vjerojatno da ćete loše izgledati u strukiranoj haljini iznad koljena, u stilu 50-tih, s rukavima i vunenom vestom na kopčanje. Jeste li vidjeli kako Christina Hendriks (obdarena oblinama, seksi Joan Holloway u Momcima s Madisona, žena koju je časopis Vanity Fair nedavno prozvao 'Tijelo') izgleda u modernim širokim hlačama i topu? Strašno. To je lekcija za sve nas.
9) Najlaskavije hlače koje ćete ikada imati su crne džogerice s izuzetno visokim sadržajem elastične likre. Zbog njih vam bedra i stražnjica izgledaju sićušno. Već više od dvije godine pokušavate skupiti dovoljno hrabrosti da ih obučete s parom čizama do koljena i jaknom, ali uvijek se ustrtarite u zadnji tren. To vam je izvor trajnog žaljenja.
10) Srebrni lamé je neutralan.
11) Isto tako i zlatne šljokice.
12) Umjesto kupovanja nečega na čemu piše 'Samo kemijsko čišćenje' jednostavno vratite pedeset funti u džep i odšećite iz trgovine, ostavivši sve na vješalici. Dugoročno će vam to uštedjeti novac, vrijeme i poštedjeti vas nanošenja dezodoransa, u slučaju nužde, u vlaku na putu za sastanak.
I to je ono što sam naučila o modi.