#dobrapriča

Tekstilna i modna dizajnerica Silvia Kranjec Gajić ekspertica je za prirodne boje i radi čuda na tkaninama

29.01.2023 u 20:40

Bionic
Reading

Šalovi, torbice, novčanici, majice, jastučnice... Silvia Kranjec Gajić tehnikom ekotiska stvara unikatne predmete kakve bi svatko poželio. Boje koja ona koristi potječu iz izvora pronađenih u prirodi, poput raznih biljaka. Takva vrsta tiska rezultira veselim nijansama i oblicima i ne zagađuje okoliš, a onaj tko se bavi ovim ekološkim pristupom svakako doprinosi njegovu očuvanju te čini dobro za sebe i cijeli planet

Mnogi nisu ni svjesni čime se boji odjeća koju nose i što se dogodi kada se počnemo znojiti u poliesterskoj majici obojenom kancerogenim bojilom. Rijetki su brendovi koji koriste prirodne boje, a među njima je Stella McCartney, ali i tekstilna i modna dizajnerica Silvia Kranjec Gajić iz Zagreba (živi u Zaprešiću) koja radi kao krojačica i dizajnerica u jednom hrvatskom obrtu za dizajn odjeće. Na početku nam je ispričala kako je krenula u svoju avanturu s ovim zanimljivim načinom bojenja tkanina.

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Avokado, šipak i luk

'Još na faksu 2017. godine postala sam svjesna štetnosti industrijske proizvodnje tekstila i odjeće, a pogotovo bojenja tekstila sintetičkim bojilima koja se kasnije ispiru i upijaju u kožu. Tada sam počela istraživati alternativne prakse, tj. bojenje biljkama. S tehnikom ekoprinta susrela sam se 2018. godine, kada sam istraživala biljna bojila za tekstil u sklopu svog diplomskog rada. Naišla sam na knjigu Indije Flint, u kojoj je našu staru tehniku bojenja jaja lukom i djetelinama isprobala na tekstilu i dobila je izvrsne rezultate', prisjetila se Silvia.

Otkrila je koliko dugo joj je trebalo da savlada tu tehniku. 'Osnove se mogu savladati vrlo brzo uz opremu koju svi imaju doma te napraviti biljna bojila od ostataka hrane kao što su kora avokada, šipka i luka. Postoje i mnogi predavači od kojih se može učiti, no ja sam odlučila ići drugim putem te sama otkrivati i isprobavati pa to traje dosta dugo. Tako da zapravo ne bih rekla da sam tehniku u potpunosti savladala jer postoji milijun varijacija i mogućnosti, a premalo vremena za sve ideje koje mi padnu na pamet. Trudim se razvijati neke svoje eksperimente tehnikom pokušaja i pogreške, što dugo traje, no zato svaki uspjeh slavim kao pobjedu te mi donosi velike količine ponosa i sreće. A i na taj način mogu reći da je moj rad doista autentičan i samo moj', ističe.

Raste svijest o štetnosti industrije

Kad odaberete prirodno bojenje, moguće je koristiti samo prirodne tkanine, a ona radi sa svilom, pamukom, no i sa starim hrvatskim lanom i konopljom, tkanima na tkalačkim stanovima naših baka i prabaka. 'Koristim i mješavine tkanina koje imaju mali postotak elastina kada radim upcycle odjeće ili one koje mi doniraju prijatelji i poznanici', govori nam.

Dotakli smo se toga koliko su Hrvati osviješteni te svojim odabirom žele podržati napore za promjenom u modnoj industriji i okretanje ekološkom načinu življenja. 'Mogu reći da u posljednje dvije godine raste svijest ljudi o štetnosti industrije, što tekstilne, što svih drugih, te o velikoj potrebi za okretanjem ekološkim praksama i promjenom. Sve više ljudi shvaća da promjenu ne mogu očekivati samo od velikih korporacija, nego da svatko treba krenuti od sebe i započeti mijenjati svoje životne navike, jer to je jedini način da se i korporacije pokrenu kako bi ugodile zahtjevima potrošača', smatra. Dodaje da joj je čast biti dio tih promjena s kolegicama iz zanata.

Smišljanje i promišljanje

Prirodnim bojenjem se koristi da bi oplemenila second hand odjeću. Opisala nam je kako izgleda sam proces. 'Vrlo je jednostavno. Potrebno je prvo pronaći kvalitetnu second hand odjeću od prirodnih materijala, zatim kreće kreativni dio, smišljanje i promišljanje kako je unaprijediti ekoprintom ili prirodnim bojenjem, ili pak primijeniti obje tehnike, i dobivamo novi/stari odjevni predmet koji smo spasili od bacanja na deponij', kaže Silvia.

Zanimalo nas je na čemu sve radi eko otisak i što joj je sve potrebno od materijala i pribora. 'Eko otisak radim na papiru, kartonu te na tekstilima od kojih šivam odjeću i modne dodatke, a u budućnosti planiram pokušati i na keramici. Od pribora je potrebno imati lonce, sito koje stane u lonac ili nešto za kuhanje na paru, drvene kuhače, drvene štapove za motanje smotuljaka (mogu biti i metalni), špagu ili ostatke materijala za vezanje smotuljaka te biljke. Dodatna oprema uključuje metalne soli koje služe kao fiksatori te zaštita od izbjeljivanja boja i otisaka od Sunčevih zraka', naglašava.

Lišće se može eko printati

Kad je riječ o biljkama, najviše voli raditi s raznim vrstama hrasta i sumaka jer su puni tanina i daju odlične rezultate, kako u bojenju, tako i u eko printu. Koliko toga se može napraviti od jedne biljke, pitamo je.

'Stvarno puno, evo dat ću vam hrast kao primjer. Od otpaloga lišća može se napraviti kupka za bojenje koja će dati tekstilu predivne bež-smeđe tonove, za koje ne treba nikakav fiksativ. Lišće također možemo eko printati tako da ga zamotamo u tkaninu (koja je tretirana fiksativom) u čvrsti smotuljak te stavimo na paru otprilike sat i pol. Iste listiće možemo ponovo koristiti za neki novi print i nakon toga baciti u kompost. Od otpalih grana ili komada kore također možemo napraviti kupku za bojenje, a i od žirova. Od ostataka te kupke može se raditi tinta za pisanje ili pigmenti za vodene boje ili pastele', objašnjava nam i nastavlja:

'Hrast također ima hrastove šišarke (kućice od tanina koje gradi određena vrsta ose), a i njih možemo iskoristiti za izradu prirodnog fiksativa, kupke za bež boju, tinte ili pigmenta. Svaki njegov dio je iskoristiv na nebrojeno puno načina i svaki će nam dati drugačiju, a opet sličnu nijansu', rekla nam je.

Radionice za djecu i odrasle

Njezini radovi mogu se kupiti narudžbom u inbox na Instagramu. 'Zapravo većinu proizvoda radim po narudžbi jer se trudim držati zero waste principa u proizvodnji pa nema smisla imati nepotrebne količine proizvedene odjeće na lageru. Otvorena sam za sve vaše ideje i upite pa mi se slobodno javite', poručila je. Silvia za sve one koje zanima održava radionice, i za djecu i za odrasle, o jednoj od najjednostavnijih tehnika eko otisaka koja se zove hapa-zome. Više informacija o radionicama i tehnici može se naći na njezinom profilu na Instagramu.

Postoji puno knjiga na temu prirodnog bojenja. Zamolili smo je da preporuči neke, ali i ostale kanale/stranice uz pomoć kojih bi zainteresirani mogli savladati tehniku kojom se ona bavi. 'Odlično mjesto za početak bila bi knjiga Indije Flint 'Second skin' i 'The modern natural dyer', a za one koji više vole online izvore preporučujem Instagram te blogove Rebecce Desnos - @rebeccadesnos i Anie Grzeszek - @kaliko_co, koje imaju mnoge jednostavne recepte i postove za dobar početak. Stranice za naručivanje knjiga i prirodnih boja ili opreme su Botanical colors te Maiwa', ispričala je Silvia.

Osim stvaranja divnih i nesvakidašnjih ekoloških kreacija, uživa u svakom trenutku provedenom u prirodi i kaže nam da bježi u nju kada su joj potrebni opuštanje, odmor ili inspiracija, ali i u druženju sa svojom trogodišnjakinjom, za koju treba svakodnevno smišljati nove igre i zanimacije. Na kraju smo doznali ponešto i o njezinim planovima, željama, snovima.

'Neki od želja i snova su mi približiti ovu praksu što više ljudi, osmisliti nove i naprednije radionice te otvoriti web stranice s edukativnim sadržajima. A najveći san je imati svoj prostor/atelje za rad, radionice, edukacije i prodaju proizvoda', priznala je Silvija.

  • +10
Silvia Kranjec Gajić i One With Nature Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić