Mnogi od tih arhitekata, a među njima najistaknutiji Frank Lloyd Wright, slijedili su ideju da bi arhitektura trebala biti potpuno umjetničko djelo, koncept koji prati otmjeni njemački izraz 'Gesamtkunstwerk'. To znači da ako vam je arhitekt projektirao kuću, uz nju bi dolazila i serija prilagođenih stolica ili srebrnog pribora.

No, tenisice ili Lego setovi nisu Gesamtkunstwerk, oni su samo obična stara roba. Ne dolaze s lijepom kućom, dolaze s oznakama i možda nekim cool grafikama ili bojama.

U najmanju ruku, kupci bi mogli pretpostaviti da se takvi proizvodi nekako povezuju s arhitektonskom zajednicom – možda u obliku stipendija ili pružanja pomoći zajednicama koje nemaju dovoljno usluga – ali to najčešće nije tako. Kupnjom ovih stvari kupci često ne podržavaju arhitekturu ili dizajn već pridonose gomilanju novaca proizvođača.

'Proizvodi čije se ime povezuje s arhitekturom poput proizvoda brenda Kith ili nedavno lansiranih New Balance tenisica Frank Lloyd Wright potkopavaju vrijednosti profesije', piše Ryan Scavnicky za Dezeen, pisac i osnivač Extra Officea, dizajnerske prakse koja istražuje nove kanale za arhitektonski sadržaj.

'Osobno sam poprilična naivčina po pitanju takve robe. To je sjajan način da se podsjetite na radost dobrog putovanja ili podržite cilj. Imam prekrasan set Sabacc karata iz Star Wars: Galaxy's Edge u Disneyju, iako je sama igra toliko komplicirana da je nikad neću igrati. Na Venecijanskom arhitektonskom bijenalu ponosno sam nosio Bowser majicu s mog putovanja u Super Nintendo World. Ta roba je zabavna, ali mi nije toliko draga kao majica Cleveland Cavaliersa koju sam dobio za Božić, a izradio ju je nezavisni grafički dizajner iz Etsy trgovine, a ne službenik NBA lige,' slikovito prikazuje Ryan Scavnicky.

Ta razlika, između korporativne robe i proizvoda za široku upotrebu, postaje poprilično zamagljena. U svijetu u kojem se toliko toga čini izmišljenim, robne marke iskorištavaju želju za autentičnošću upotrebljavajući izraze kao što su 'po narudžbi', 'ručno izrađeno' ili 'zanatska izrada'. 'Sve su to riječi koje su izgubile značenje, a to znate kada se pojavi u opisu hrane u avionu,' kaže Scavnicky.

Trend usmjeren prema stvarima koje pokušavaju djelovati jedinstvenima znači da je sada teže izgraditi podršku oko neke stvari prodajom simboličnih stvari u velikim količinama. Osjetila je to i američka javnost. Svi su 2000-ih nosili one 'Livestrong' narukvice za prikupljanje sredstava protiv raka, sve dok dopinški skandal Lancea Armstronga nije urušio njihove donacije i prihode. A tko nije nosio Toms cipele 2012., zaveden konceptom 'kupi-jedan-daruj-jedan', prije nego što se otkrilo da tvrtka uopće nije bila dobra u doniranju cipela?

'Trebalo bi dovesti u pitanje namjeru i legitimitet onih koji tvrde da zastupaju vrijednosti same arhitekture pretvarajući njezine estetske rezultate u vježbu brendiranja kako bi zadovoljili dioničare,' upozorava Scavnicky. 'Sredstva uspostavljenih institucija trebala bi primarno dolaziti od imovine, prikupljanja sredstava i potpora jer postoje sustavi za isporuku tog novca zaslužnim kulturnim pothvatima. Dobar institucionalni proizvod odnosi se na svijest o robnoj marki, a ne na stvarni profit,' dodaje.

Većina tih proizvoda su dječje igračke – i stoga je dublje pitanje što se djecu uči o stvaranju arhitekture. Dolaze uglavnom u dvije glavne vrste: kompleti i blokovi. Komplet je skup dijelova koji su dizajnirani da se sastavljaju na određeni način, poput Lego New York Cityja. Oni vas uče učiti iz pojedinačnih zgrada i konstrukcija kao remek-djela. Blokovi su apstraktni skupovi oblika koji se mogu slagati i preuređivati, poput K'nex ili Little Tikes Big Waffle Blocks. Oni vas uče pronaći nove kombinacije i organizacije. U oba slučaja proširuju osjećaj za prostor i kreativnu aktivnost.

Ipak, čak se i blokovi reklamiraju kao da je svrha proizvesti individualni talent. Web stranica Froebel Blocks navodi Josefa Albersa, Charlesa Eamesa, Buckminstera Fullera i naravno Franka Lloyda Wrighta. 'To bi moglo ugušiti djetetovu želju da se samo igra,' dodaje Scavnicky.

'To je problematično jer se suvremena gradnja jednostavno ne događa kroz idolizirani mozak usamljenog genija. Za izvođenje projekta potrebno je mnoštvo dizajnera, radnika i obrtnika. Moramo njegovati sliku arhitekture koja više govori o svojoj suradničkoj prirodi u sadašnjoj praksi,' upozorava.

Kith, modni brend koji se ponosno hvali 'suradnjom s brendovima koji su izdržali test vremena' kao što su Ratovi zvijezda udružio se sa Zakladom Frank Lloyd Wright kako bi kreirao par New Balance 998 s temom Broadacre Cityja. 'Ova suradnja gura razinu brendiranja na opsceno nisku točku, uz samo nekoliko pustinjskih boja na generičkoj cipeli kako bi izvukli nešto lakog novca o šačice zavedenih obožavatelja,' ističe Scavnicky.

'Uzmimo Broadacre City kao primjer. To je prije svega koncept planiranja predgrađa koji je zagovarao Frank Lloyd Wright, i vjerojatno njegova najgora i najdestruktivnija ideja. Međutim, modeli, crteži i prikazi te ideje proizlaze iz godina suradnje i razgovora. To što se iz tog napora može izvesti jedna estetika i pripisati jednom poznatom arhitektu, jednostavno je pogrešno,' upozorava.

Činjenica da se Zaklada Frank Lloyd Wright uključuje u takve brendirane suradnje trebala bi potaknuti propitivanje. Naime, to je istitucija koja, prema svojoj web stranici, obećava da će novac koji zarade unaprijediti njihove napore za očuvanje.

'Barem se mogu utješiti spoznajom da će se, kad umrem, možda uspostaviti neki kulturni temelj. Možda će moje prethodne memeove, pisanje ili rad pretvoriti u jastuke, svijeće i možda neke fidget spinnere. Ako se to dogodi, nadam se da će nešto učiniti s novcem,' zaključuje Scavnicky.