Ideja za kolekciju torbi postoji već dugo, ali tek prije godinu dana Petra Bobanović, arhitektica koja se bavi dizajnom, krenula je u realizaciju. Uz torbe pod imenom Monoh radi i originalne ogrlice.

'Torbe i ogrlice izrađene su od raznih vrsta gume, ekološki prihvatljivih, izdržljivih i estetski zanimljivih materijala. Namijenjene su samosvjesnim ženama s malo 'pomaknutim' ukusom za modu, onima koje imaju svoj stil, paze na detalje, znaju prepoznati i odabrati predmete iako na njima ne stoji etiketa poznatog brenda, ne boje se kombinirati razne stilove, modno su osviještene, a dobno su vrlo različite, od sedam do 90 godina. Uglavnom su to moje kolegice arhitektice, dizajnerice i umjetnice, ali imam klijentica i drugih struka', kaže 42-godišnja arhitektica.

Nakit i predmeti od gume prisutni su na tržištu više godina, no ideja je, kaže Petra, mnogo - više ili manje uspjelih. 'Moj pristup je funkcionalnost, maksimalna iskoristivost i što manja intervencija u postojeći oblik zračnice i njenu zaobljenost. Inspiracija je u samom materijalu i onome što on može dati. Više me zanima tekstura i forma nego boja koja je rijetko prisutna. Ideja kolekcije lako se čita, svaka torba i ogrlica je slična, a ipak drugačija i unikatna jer je i svaka zračnica i guma različite debljine, teksture i veličine. Tako je i došla ideja za ime Monoh', pojasnila je.

Proizvodi s njezinim potpisom ubrzo su postali hit i traženi. 'U početku nisam imala jasnu projekciju razvoja posla jer želim raditi upcycling, što podrazumijeva rad s korištenim gumama koje nije lako nabaviti u količini koja bi bila potrebna za veći tržišni plasman. Sada, nakon godinu dana, još uvijek sam na početku, ali znam okvirne kapacitete nabave materijala, proizvodnje i potrebne korake. Tražene su i torbe i ogrlice, a odaziv je odličan s obzirom da uglavnom radim po preporuci zadovoljnih klijentica, bez drugih reklama, čak nemam ni stranicu na Facebooku. Ne stižem se time baviti, ali hoću. Riječ uspjeh uvijek mi se čini vrlo konačnom, kao da se stiglo do nekog cilja i tu stvaranje staje. Za mene je uspjeh raditi ono što volim, no naravno da je važno imati reakciju na svoj rad, a svi drugi oblici uspjeha dolaze s uspješnom primjenom kreativnih i poslovnih vještina', rekla je.

Sve je zapravo počelo kao igra. Iako je arhitektura njezina prva ljubav, nakon 17 godina više je nije dovoljno veselila i dopustila si je odmaknuti se i početi ponovo maštati. 'Smišljala sam torbe za sebe zabavljajući se ekogumom, filcom, starim kožnim torbama, biciklističkim i traktorskim zračnicama. Zadržala sam se na ekogumi i zračnicama jer su se pokazale najzanimljivijima, ali imam u planu još neke materijale. Prvu ozbiljnu torbu koju sam napravila poklonila sam prijateljici koja je došla iz Londona u Zagreb na nekoliko dana. Nisam ju planirala pokloniti jer je to bio prototip koji sam nosila u probnoj fazi, ali toliko joj se svidjela da sam odmah počela vaditi svoje stvari jer to je jedan od onih trenutaka kada znaš što trebaš napraviti. Nastale su nove skice, nove torbe, a potom i ogrlice na koje su prvo reagirali prijatelji i poznanici, a prvi puta mi se dogodilo da me ljudi na ulici zaustavljaju i pitaju za torbu', pohvalila se.

Prošlo ljeto su proizvodi Monoh bili izloženi u Design in Croatia Expo Shopu u Dubrovniku, otvorenom od početka srpnja do kraja rujna. 'Za sada su dostupni samo u mom ateljeu. Najčešći kontakti su preko mog profila na Facebooku ili ponosne vlasnice dijele broj telefona. Znam, nije neki marketing, iako je usmena predaja vrlo moćna, ali s obzirom na količine, za sada je dovoljno. Imam planove za iduće godine', ističe.

Raditi - rezati i šivati gumu sigurno nije lak posao. Opisala nam je proces nastajanja jedne od njezinih torbi. 'Teško je to opisati na zanimljiv način. Nema tu puno romantike. Kao u svakom kreativnom radu, bilo to slikanje, pisanje, bilo nešto treće, važno je samo raditi, ne treba čekati kreativni trenutak i veliku ideju. Takve ideje se događaju u procesu rada, a kada se dogode, važno je znati tehnike i imati alate kojima je to moguće ostvariti. Sve počinje od skice iako se u procesu dogode odstupanja od prvotne ideje. Zračnice koje nabavim često su u lošem stanju i čini se da su neiskoristive, ali nakon tri, četiri pranja, krojenja, lijepljenja, šivanja i premazivanja mirišu na lavandu dokazujući suprotno', objasnila je Petra.

U Hrvatskoj, kaže, nije jednostavno uspjeti od kreativnog rada, ali moguće je i treba vremena. 'Hrvatska je malo tržište i poslovno je dobro predstaviti se ostatku svijeta. Neki naši dizajneri su to uspjeli', ističe.

'Kod odjeće volim slojevitost, asimetriju i promišljenu (de)konstrukciju koja je zadržala ženstvenost. Volim dizajn Branke Donassy, Saše Maksimiljanović i Morane Krklec, a od dizajnera torbi sviđa mi se rad Marije Ivanković. No nisam još pronašla dizajnera torbi koji bi nadmašio Konstantina Koftu', priznala je.

Otkrila je i, kada bi mogla birati, na kome bi od poznatih osoba s domaće ili svjetske scene voljela vidjeti svoje torbice. 'U Hrvatskoj je dosta žena sa stilom i lako mi je primijetiti ženu kojoj bi pristajala torba Monoh. Iz hrvatskog modnog svijeta mogu izdvojiti Tihanu Harapin Zalepugin jer je uvijek zanimljivo odjevena i njezinom stilu bi odgovarale moje torba i ogrlica', izjavila je arhitektica.

Rado bi, kaže, rekla da su joj planovi zabavljati se radeći, ali prije je to puno rada, pri čemu se trudi ne izgubiti zabavnu komponentu. 'Sada sam u fazi u kojoj se neke stvari trebaju posložiti i trebam odlučiti koji volumen želim, ostajem li sama, u meni prihvatljivim količinama, ili širim proizvodnju. Čekaju me i skice koje još nisu realizirane. Dakle zanimljiva godina je preda mnom', otkrila je.