Postoji toliko neobičnih priča o Rodmanu da je teško znati odakle početi. Godine 1996. na promociji svoje autobiografske knjige 'Bad As I Wanna Be', Rodman je došao odjeven poput Drag Queen, a ideju za svoje izdanje pokupio je od američke radijske ličnosti Howarda Sterna, koji je sličan štos izveo godinu dana ranije tijekom promocije vlastite knjige.

Ne samo da je toga dana uskočio u vjenčanicu izrađenu po mjeri u Francuskoj, već je javnosti servirao čitav izgled od dramatičnog make-upa, za kojeg se pobrinuo poznati vizažist Kevyn Aucoin, pa sve do žena u smokinzima koje su ga pratile pri izlasku iz kočije do knjižare Barnes & Noble smještene na njujorškoj Petoj aveniji. Svojim izdanjem, kako je tada rekao, želio je javnosti obznaniti svoje biseksualne sklonosti i da se planira udati za sebe.

Njegov potez te je godine generirao medijsku pažnju o kakvoj većina književnih publicista može samo sanjati. Njegovi memoari ubrzo su se našli na samom vrhu liste književnih bestsellera magazina New York Times, a tamo su ostali narednih 20 tjedana.

Rodman, koji je u američkoj NBA ligi debitirao 1986. godine, karijeru je gradio dijelom na razumijevanju kako imidž može uveličati njegovu poruku javnosti i pomoću mu da nadiđe granice sporta. Njegov put do nemilosrdnog skakača na košarkaškom terenu do transgresivne modne ikone natjerao je fanove da razmisle o vlastitoj ideji spola i seksualnosti mnogo prije Caitlyn Jenner i popularne natjecateljske emisije 'RuPaul's Drag Race'. Ukratko, Rodman je tijekom svoje košarkaške karijere nadahnuo ljude da odbace sve izgovore i prigrle autentičnost.

Kako ističu sa CNN-a, bez Rodmana danas ne bi imali košarkaša Russella Westbrooka, pjevača Franka Oceana ili glumca Billyja Portera.

'Svi smo mi Rodmanovi nasljednici. On nas je naučio nečem izuzetno važnom, a to je da ne obraćamo pozornost na mišljenje drugih. Njegov utjecaj vidim u hip-hop dvojcu Outkast, pjevaču Macklemoreu, festivalu Burning Man i svim trendovima 90-ih koji se mogu uočiti na modnim pistama, pa čak i mojem vlastitom radu s Billyjem Porterom', riječi su poznatog dizajnera odjeće za crveni tepih, Sama Ratellea.

Rodmanova izdanja tijekom godina profesionalnog bavljenja košarkom imala su pomalo od svega – ulice, drag kulture, kamiondžija, zabavljačica u Vegasu, razrednog klauna, Adonisa - a ponekad i sve od navedenog.

Godine 1995. na dodjeli nagrada MTV Video Music Awards pojavio se u ručno izvezenim trapericama i svjetlucajućem topu s dijamantnim lancem oko struka. Dvije godine kasnije na dodjeli filmskih nagrada Oskar osvanuo je u plavom odijelu i s baršunastim šeširom toliko velikim da je za prestižnu dodjelu trebao vlastitu ulaznicu.

Svih tih godina za Rodmana se nikada nije znalo što će nositi ili raditi iz dana u dan, a na košarkaškom terenu bio je podjednako nepredvidljiv.

U razgovoru za CNN, stilistica Yolanda Braddy prisjetila se vremena kada je Rodman došao igrati košarku u dvoranu filmske kompanije Warner Bros koja je tada izgrađena samo za njegovog kolegu, Michaela Jordana tijekom snimanja filma 'Space Jam'.

'Dennis je došao u dvoranu s predimenzioniranim applejack kapom, a na noktima je nosio crni lak. Ubrzo se presvukao i na treningu igrao kao da je u pitanju finale NBA lige', prisjeća se Braddy.

Rodman je osvojio dva prvenstva u Detroitu prije nego što je 1993. godine prodan u San Antonio, gdje se borio za svoj ugovor s upravom tima. Frustriran, počeo je glumatati. Svom timu priskrbio je mnogobrojne novčane kazne i tehničke faulove, ponekad i tijekom ključnih trenutaka utakmica, i, općenito, izgledao je više zainteresiran za druženje s kraljicom popa Madonnom, s kojom je započeo vezu 1994. godine. Ona je jasno utjecala na njegove ideje o slavi, univerzalnoj ljubavi i razbijanju tabua.

Usprkos osvajanju titule najboljeg obrambenog igrača godine i vodećeg igrača NBA lige po skokovima u pet sezona, Rodmanov ugovor iznosio je dva milijuna dolara, zbog čega je umalo potpisao osobni bankrot. U tom trenutku, Rodman se odlučio više pozabaviti vlastitim imidžem, a nedugo zatim počeo se zabavljati sa slavnim ličnostima u kultnom holivudskom klubu The Viper Room u kojem se redovito pojavljivao u ekscentričnim odjevnim kombinacijama.

Nakon što se upoznao sa stilistom Davidom Chapom, Rodman je započeo svoju živopisnu eru bojanja kose, a u početku je težio postizanju plavokosog izgleda glumca Wesleyja Snipesa u filmu 'Demolition Man'. Godine 1995. godine, kada je homofobija bila uobičajena među igračima, Rodman je na svojoj glavi uz pomoć boje odlučio iscrtati crvenu vrpcu koja simbolizira solidarnost s osobama inficiranim i oboljelim od AIDS-a prije play-off utakmice koja se emitirala na američkoj nacionalnoj televiziji.

'U to je vrijeme, to je bio revolucionaran potez jednog profesionalnog američkog sportaša. Zbog crvene vrpce na glavi čelnici NBA lige nisu ga sankcionirali, a definitivno nije ni njegov tim. Bio je to čin prkosa i prihvaćanja', ističe Tim Keown, koautor Rodmanove knjige 'Bad As I Wanna Be'.

Poput Howarda Sterna i Madonne prije njega, Rodman je svoju ogromnu javnu ličnost pretvorio u unosnu karijeru. Do 1997. godine, kada se pojavio na kontroverznoj naslovnici GQ-a s supermodelom i glumicom Rebeccom Romijn, zaradio je 10-ak milijuna dolara izvan košarkaškog terena.

Njegov imidž lošeg dečka, kada se godine 2000. oprostio od svoje profesionalne košarkaške karijere, naglo je počeo 'stariti'. Za život je počeo zarađivati potpisivanjem sponzorskih ugovora i snimanjima promotivnih kampanja, a također se pojavio i u pregršt filmova koji nisu doživjeli veliki komercijalni uspjeh.

Usprkos tomu, Rodman, koji je 13. svibnja napunio 59 godina, i dalje je u stanju puniti novinske naslovnice, kao što mu je godine 2013. pošlo za rukom posjetivši Sjevernu Koreju i pritom se sprijateljivši s njezinim ozloglašenim liderom Kim Jong Unom.